Земље бивше Југославије 4,5 пута задуженије него прије распада

Свим земаљама бивше Југославије пријети дужничко ропство због јавног дуга од 90 милијарди евра, оцијенио је данас словеначки лист Дневник. „Јавни дуг земаља бивше Југославије износи 90 милијарди евра, док је прије распада Југославије износио око 20 милијарди. Све те земље, осим Словеније, полако клизе у дужничко ропство уколико не предузму хитне и строге мјере”, […]

петак, мај 2, 2014 / 12:36

Свим земаљама бивше Југославије пријети дужничко ропство због јавног дуга од 90 милијарди евра, оцијенио је данас словеначки лист Дневник.

„Јавни дуг земаља бивше Југославије износи 90 милијарди евра, док је прије распада Југославије износио око 20 милијарди. Све те земље, осим Словеније, полако клизе у дужничко ропство уколико не предузму хитне и строге мјере”, пише лист.

Дневник наводи да је тренутно рекордер у јавном дугу Словенија са 28,8 милијарди евра, али је бруто домаћи производ (БДП) највећи од свих тих држава, тако да има могућност да га отплати.

„Јавни дуг Словеније порастао је на 71,7 одсто БДП, а процјењује се да ће ове године достићи 81 одсто. Ове године јавни дуг Словеније ће порасти на 28,8 милијарди евра, или 80,9 одсто БДП-а, а то је скоро четири пута више у поређењу са 2008. годином, прије избијања глобалне финансијске кризе”, навео је лист.

На другом мјесту је Хрватска с дугом од 28,7 милијарди евра. Слиједи Србија с дугом који је прешао 20 милијарди евра или 63,3 одсто БДП.

Министарство финансија Србије саопштило је ове недеље да је јавни дуг Србије на крају марта износио је 20,507 милијарди евра, што је 62,3 одсто БДП. У марту је јавни дуг повећан за 109 милиона евра.

БиХ има јавни дуг од 5,5 милијарди евра, Македонија од 2,7 милијарди евра и Црна Гора од 1,7 милијарди евра.

Сарадник Института за тржишно истраживање Саша Ђоговић изјавио је да земље бивше Југославије полако тону у дужничку кризу јер је распад бивше државе „деструктивно утицао на индустрију, производња је смањена и значајно је пала конкурентност у привреди и предузећима”.

„Тржишта у Азији и Африци су узгубљена”, закључује је Ђоговић, а преноси словеначки Дневник.



0 КОМЕНТАРА

  1. Vijest dolazi iz nestručnih krugova. No problem je što nema stručnih krugova koji bi komentarisali politike zaduživanja i posljedice zaduživanja.
    Onih 20 milijardi dolara je na današnji dan oko 45 milijardi samo korigovano za inflaciju. Samo ne treba zaboraviti da je tada generisan nesrazmjerno veći izvoz. Danas u statistikama najveći dio spoljne trgovine čini međurepublička razmjena 😀
    Neprihvatanje pravila finansiranja od strane političara je notorno svuda u svijetu, kao i rast teretne administracije i neproduktivnog zapošljavanja. Teška priča, jer su tajkuni bila osnovica rasta i Slovenije i Hrvatske i Srbije i BiH. Kada su ih u Sloveniji razvlastili, meko, uzimajući im preduzeća, našli su finansijsko groblje. Što se tiče ostalih, još tragaju za razvojnom paradigmom nasred groblja promašaja, s blagom na offshore destinacijama. I šta ostaje? Uglavnom nevraćeni krediti, koji nolens-volens idu na teret onih koji na bilo koji način pune budžet. Vrijednost imovine u odnosu na nevraćene kredite je 10 puta manja. Zato sve može otići na doboš, a da još uvijek budemo dužni. No, važnije je sve drugo samo ne baviti se ovim problemom.
    Nezavisna Hrvatska – umrijeću od smijeha dok jedna socijalistička vlada vrši pogrom nad svojim stanovništvom. za razliku od onih koji misle da je to šok terapija, ja mislim da je to soc-terapija, plivanje na površini dok nestane kiseonika.
    Srbija na evropskom putu – samo gledam hoće li uspjeti da se riješe Savezne administracije koja je još živa, hvala na pitanju. (i 1995 godine imali su 80.000 državnih službenika), ajde nisu povećali broj.
    I na kraju BiH i entiteti joj koja je imala životnu šansu i propustila je. Nije problem što se zadužila, nego što je ukupna administracija tolika da obrsti sve što kapne na račun. I da nevolja bude veća, sada političarima ne odgovaraju razvojni krediti, nisu ih iskoristili u visini od par milijardi i plaćaju kamate na nekorištena sredtsva. Zato što nemaju ni p od projekata, ali zato vole gotovinu da je troše na projekte bez dokumentacije, na potrošnju radi potrošnje i naravno na svoj tal koji je jedini precizno projektovan.
    SFRJ je pala na 20.000 nedovršenih investicija u jagmi kompartijskih, republičkih oligarhija za investicioni dinar.
    Kombinovano sa tajkunskim pristupom, političke oligarhije ubrzavaju neminovnu propast. Nacionalizam tih oligarhija nikada nije bio ni patriotski ni narodni, bio je sredstvo namicanja novaca.
    Nacionalizam današnjih oligarhija ne razlikuje se ni za jedno slovo. Kakvi narodni interesi? Koga to zanima? Samo novac, i samo za potrošnju, kao da je smak svijeta sutra.
    Iako je sada situacija, na političkom planu, drugačija od republike do republike, ovaj mamac ostaje isti.
    I sada nam serviraju priču kako je za sve kriv MMF i ko zna šta iz svijeta teorije zavjera. I u toj bajci za mase sve može proći samo se ne smije upitati zašto je tome tako. Voždovi, oligarhije su nepogrešivi, oni budu u zabludi, budu naivni, ali brzo uče, samo im dajte mandat, oni će već pokazati kako se vlada. Ne treba matematika, etika je već na smetlištu istorije, trebaju cirkuski pajaci, ljudi koji su u stanju da izgovore stvari kojih se ne stide, i naročito kod nas, blues muzičari lijevčanskog tipa koji će pod šatorom, pjevajući izgovoriti u perfektu: „Ovo je moja kuća živeo sam tu“x-(

Оставите одговор