Просјечан младожења има 31,7 година, а млада 28,1

У Републици Српској је у прошлој години склопљено 5.467 бракова, или више за 141 него у 2012. години, подаци су Републичког завода за статистику. Стопа нупцијалитета у Српској у прошлој години била је 3,8 склопљених бракова и у односу на претходну годину је нешто већа. У Српској је у прошлој години настављен тренд као у […]

петак, мај 2, 2014 / 10:45

У Републици Српској је у прошлој години склопљено 5.467 бракова, или више за 141 него у 2012. години, подаци су Републичког завода за статистику.

Стопа нупцијалитета у Српској у прошлој години била је 3,8 склопљених бракова и у односу на претходну годину је нешто већа.

У Српској је у прошлој години настављен тренд као у претходним годинама, гдје је највећи број склопљених бракова био склопљен између младожења и невјеста са држављанством БиХ. Укупан број таквих бракова био је 5.056 или 92,5 одсто од укупног броја склопљених.

У прошлој години било је 388 склопљених бракова у којима су невјесте имале страно држављанство, као и 23 брака гдје су младожење биле са страним држављанством.

Просјечна старост при склапању брака за младожењу у прошлој години била је 31,7 година и у односу на 2012. годину порасла је за 0,2 године.

Просјечна старост невјесте при склапању брака у прошлој години повећана је у односу на 2012. годину за 0,3 године, и износила је 28,1 година.

Невјесте у Републици Српској раније склапају брак од младожења, а највише је то заступљено у старосној групи од 15 до 19 година, гдје невјесте око десет пута више склапају брак од младожења.

У Републици Српској је евидентно одгађање ступања у брак, и за а младожење и за невјесте.

Уочава се све веће приближавање западноевропском типу брачности, који се одликује све каснијим уласком у брак и одгађањем брака, што опет доводи до смањеног наталитета и самим тим појаве све чешћег негативног природног прираштаја, те смањења броја становника појединих подручја.

У прошлој години у Српској било је 890 разведених бракова, односно разводи се сваки шести брак. Највећи број развода је у периоду од 15 и више година трајања брака, те у групи трајања брака од пет до девет година.



0 КОМЕНТАРА

  1. sklopljeno 5.467 brakova. Odmah oporezovati svako drugo i trečerođeno dete i tim novcem isplatiti nezapoelnima na birou da imaju i oni od čega preživati, na ovaj način bi se postigao balans između rasta populacije i rasta nezapolenih.
    Dve trečina naroda nezaposleno, na sa evidencije zavoda za zapošljavanje država je sistematski izbrisala svakog onog ko ima bilo kakvo parče zemlje, makar u najvećoj neobradivoj zabiti.
    Svake godina iz škola u RS izađe 15.000 odškolovanih kadorva 95% dikretnot na biro.
    Ovo je koncentracini logor a ne država, i u konc logoru, zatovrenici imaju makar jedan ili dva obroka, a ovde ni to isterani iz fabrika na birou nemaju. Država nastavlja da provodi genocid nad nadorom, koje je bez premca u novijoj istoriji čovečanstva.

  2. Narod, država, populacija, privredni sistem i prirodni resursi
    Najveća opasnost po čovečanstvo i svaku državu pojedinačno je nekontrolisan i ničim ograničavan porast populacje. Morala bi svaka država i njena vlada na napravi strategiju razvoja privrednog sistema zasnovanom na raspoloživim prirodnim i ljudskim resursima i da sa tim privrednim sistemom uskladi broj stanovnika koji mogu normalno da žive od tih resursa. A obrazovni sistem bi bio podređen privrednom sistemu i privreda bi to diktirala.
    Zakon o porastu populacije bi regulisao na koliko stanovnika bi se morala svaka država ograničiti.
    Dalje bi zakon o porastu populacije propisivao koliko porodice smiju imati dece. Po svim matematičkim demografskim proračunima, na postojećem nivou nataliteta i mortaliteta, porodicama bi bilo dozvoljeno jedno dete. Na taj način bi se zaustavio dalji porast populacije u svim zemljama.
    Kinezi su na ovaj način pokušali usporiti i ograničiti dalji porast populacije. Njihovo populacioni zakon nije dobar jer je po njemu oporezivano drugo i treće dete, a nije zabranjivano. Tu je nedostatak ovog zakona koji je na snazi 35 godina. Kinezi su trebali izričito zabraniti drugo dete.
    To nije urađeno iz nekih tradicijskih razloga, pa je plaćanje poreza često utajivano po kojekakvim zabitima što nije dalo da se dovoljno razvije privedni sistem, koji bi bio prilagođen najnovijem porastu populacije.
    Po mom prijedlogu zakona, svaki čovek, roditelj bi bio odgovoran za rođenu decu u njihovu sudbinu kad porastu. Ne mogu se roditelji amnesirati od odgovornosti zato što njihovih dvoje, troje četvori ili čak i više dece namaju zaposlenje, nemajui život.
    U velikoj meri kod nas, za ravnopravnu i kontinuiranu distribuciju obrazovanja, stručnosti i znanja u privrednom sistemu je kriv potpuno razoreni obrazovni sistem koje je najviše na svom visokom a u velikoj meri i srednjem nivou, doveo do hiperprodukcije diploma i stručnih zvanja be znanja i stručnosti, koju bi morali imati. Smatram da je to najizraženije u zemljama poput RS/BiH. Proces uništenja života naroda u BiH i RS je daleko odmakao posledih 20 godina.
    Novi zakon o ograničavanja porasta populacije bi omogućio zaustavljanje daljeg porasta populacije koji vodi u stravičnu demografsku, ekonomsku, ekološku i drugu krizu.
    Razlog zašto vlade ne žele ovaj zakon je što dalji porast populacije prepuštaju njegovom stihijskom procesu, jer time žele prikriti emigraciju, bolesti i rano umiranje i na kraju ono što je najvažnije potpuno uništene život i egzistenciju polovine populacije koji su ostali bez posla i mogućnosti preživljavanja. Stihijski proces porasta populacije to sve neutrališe i kompenzuje, tj. prikriva.
    Novi zakon bi svakom članu društva predviđao pravo na posao u skladu sa stručnošću i znanjem.
    Zakon o zaustavljanju porasta populacije bi sprečio porast populacije preko limitiranog broja koji može da podnese privredni sistem države.
    Pored ovog zakona nužno bi bilo doneti i zakon o naseljavanju i privatnom preduzetništvu stanaca, u prvom redu Kineza, Arapa i ostalih.
    Zakon bi predvideo njihovi hitnu deportaciju u zemlju porekla.
    Pre ovog zakona na prvom mestu bi bilo nužno i hitno potrebno izgraditi novi privredni sistem.
    To podrazumeva ukidanje sitnosopstveničke svojina nad preduzećima i uvođenje akcionarske svojine.
    Da bi se izvršila ova svojinska transformacija potrebno je izvršiti reprivatizaciju tenderske privatizacije započete 1997. godine, te ono što je nezakonito oteto o radnika po višestruko nižim cenama kroz prikazane fiktivne gubitke i dugove preduzeća, mora biti vraćeno radnicima.
    Dalje bi naučni instituti i razvijali projekat privrednog sistema. Za svaku privednu granu bi postojali određeni naučni instituti sa stručnjacima za pojedinu oblast privrede.

    Sve ovo su opštečovečanski problemi, za koje tražim humanistčko rešenje problema, a ne da se problem razreši tržišno, ratovima, siromaštvom, bolestima.
    Bolje da zakon ograničava taj porast populacije nego ratovi, bolesti, siromaštovo, glad, epidemije….”Novi svetski poredak”.Sada je u planu i sterilizacija stanovništva vakcinama i GMO…
    Vladari sveta uporno rade na smanjenju populacije.Ta geopolitička strategija Zapada se nije menjala zadnjih 2000 godina…

    Nekontrolisan porast populacije je doveo do uništenja prirode i resursa, zagađenja, bolesti, ratova.
    Vladarima sveta je u prvom momentu bilo u interesu da populacija raste. Oni su od te populacije pravili pare.
    Sad kad su prirodni resursi Zapada i Evrope istrošeni, kada su akumulirali ogomna materijalna bogatstva radom ogromnih masa prenaseljene populacije, sada bi da tu populaciju postepeno svode na razumno i održivu meru.
    Ja sam za zakonom ograničen porast populacije, a ne za ratom, bolestima, siromaštvom i glađu ograničen porast populacije. Porast populacije na neki načim mora biti ograničen, pošto su i teritorija i prirodni resursi ograničeni.
    Ovi naši političari bi htjeli da to bude tržišno i stihijski razrešeno, a ne humano zakonom.
    21. vijek je vijek konačne odluke: ili će kapitalizam uništiti čovečanstvo ili će se čovečanstvo obračunati sa neoliberalim kapitalizmam.

    Svaka racionalna država koja misli na svoju budućnost bi morala da razmili šta će raditi kad bude imala dvostruko više stanovnika za nekoliko decenija (npr. za50 god.) O populacionom rastu niko na ovim prostorima nije mislio ni u bivšoj Jugoslaviji. Populacija naroda koja živi na jednoj teritoriji je u stalnom porastu, dok se prirodni resursi smanjuju, a privreda ne razvija. Mi da imamo intelektualnu elitu kao što nemamo, ona bi se ovim problemima bavila. Strašno je težak posao organizovati životno ustrojstvo jedne zemlje i naroda.
    Poslednjih 30-ak i više godna NIKO nije hteo ozbiljno da se bavi ovim problemom. Da li zbog neznanja ili zbog toga što bi ograničavanja porasta populacije na potrebnu meru bilo nepopularno u narodu koji je navikao da ima po desetoro dece pa da ta deca nemaju ni hleba i da postanu jeftino roblje za evropski korporatizam.
    Ovaj zakone bi se kosio sa ogromnim istorijskim tradicionalnim nasleđem, ali za sve pa i za populaciju moraju postojati granice kao što ih imaju i teritorija i prirodni resursi.
    Pošto nije bilo pameti da se porast populacije zakonski reguliše u bivšoj SFRJ , a onda onda posle i u njenim otcepljenim republikama, prešlo se na tržišno razrešavanje problema rasta populacije: ratovi, siromaštvo, bolesti, glad…
    Da li bi se mogli naći profesori na našim univerzitetima koji bi prihvatili da se studiozno bave ovim problemom?
    Nikoga iz vlasti i države ovo ne zanima. Narod bi sa njima bio donekle zadovoljan kad makar ne bi nanosili ovoliku silnu štetu radeći za Zapad i one koji su ih doveli na vlast.

    Na vlasti su potpuni diletanti, šarlatani, organizovani kriminalci, banditi, najgora hulja, šljam i ološ ljudski koji se samo bori da što više opljačka, rasproda i zaduži narod a sve nagomilane probleme koje su napravili da ostavi u nasledstvo budućim generacijama koje će upropastiti kroz obrazovni sistem i od njih učiniti ljude nesposobne da vode državu, to će biti takvi profili ljudi koji će biti jedino sposobni da budu robovi u okuparanoj koloniji prepuštenoj pljački Zapada.
    Oni neće biti spremni ni zašta da se žrtvuju, još manje nego sadašnji vlastodršci.
    Ove budale na vlasti 5 meseci raspavljaju oko 10% smanjenja budžetarske plate a te plate su upravo tako naduvane stranim kreditima da bi se ubacio stani bezvredni novac u monetarni sistem i fond PIO. Budžetari su pomislili da je to zbog toga što oni to zaslužuju kao državni službenici. Kad bi bilo po zasluzi ne bi platu nikako ni imali! Umesto toga treba odmah da se skine 60% plata u administraciji i pola administrancije preusmeri u privredu.
    Rešavanje problema ograničenja porasta populacije se ne može prepustit svesti pojedinca, jer njegova svest usled medijske sluđenosti i manipulacije ne može dopreti do tog nivoa poimanja problema, pa se posle čude i pitaju, odakle nezaposlenost, uništeni životi više od pola populacije?
    Mi čak da smo zadržali predratnu privredu i da smo imali vlast koja je okrenuta razvoju i da smo nastavili sa industrijskim ravojem i proizvodnom bi imali ogroman problem sa nezaposlenosti, ali bi tada zbog veće zaposlenosti imali mnogo veći porast populacije pa bi to uvećalo nezaposlenost, optererećenje na privredu. Trenutno dalji veći porast populacije sprečava ovaj drugi mehanizam – tržište, koje je na ovom nivou privrede, zaduženosti, deficita proizvelo siromaštvo, nezaposlenost, glad bolesti, prevremeno umiranje. I tako mi kao narod umesto da se bavimo uzrocima i korenom problema mi samo pričamo i posledicama. To rade i režimske i privatne korporativne medijske “prostitutke” kao RTRS, BN, ATV…
    Narod je toliko utučen, nemoćan, u dobroj meri sam kriv, jer se ne bori. Šveđani imaju 100 puta veći BDP po glavi stanovnika a videli smo pre neki dan proteste. A kod nas vlast teroriše narod, otvoreno ga ubija, držeći ga kao taoce za opljačkano izdato i predato…

    DRŽAVA NEMA PRAVO PRIČATI PRIČA I NATALITETU I O PADU NATALITETA SVE DOTLE DOK JOJ JE POLA NARODA VIŠA, SVE DOTLE DOK NAS 250.000 NEZAPOSLENIH ISTERANIH IZ FABRIKA PRIVATIZACIJOM NE ZAPOSLO. BESMISLENO JE PRIČANJE O NAŠAM NESTANKU SMANJENU BROJA STANOVNIKA KADA SE ISTOVREMENO BROJ STAVNOVNIKA NA BIROU POVEĆAVA.
    DRŽAVA TREBA DA SE ZAPITA DA LI IMA PRIVRENOG SISTEMA ZA POSTOJEĆI NAROD, TREBA DA SE PROISPITA KOLIKO BI TREBALO SMANJITI BROJ STANOVNIKA, TREBALO BI DA RAZMILI O VARIJANTI ODRŽANJA BROJA STANOVNIKA RS NA 1 MILIONA BiH NA 2 MILONA O OGRANJAČAVANJU POLULACIJE, NA 1 DETE POPORODICI I OPOREZIVANJA PREKOBROJNO ROĐENE NECE A ONDA BI SE NOVCEM PRIKUPLJENIM OD POREZA NA PREKOBROJNO ROĐENU DECU ISPLAĆIVALA NADOKNANA ZA NEZAPOSENE NA ZAVODU ZA ZAPOŠLJAVAJNA, UPRAVO NA TAJ NAČIN BI SE SMANJIO PREKOBROJNI NATATALITAT I DOLAZAK NOVIH GENERACIJA NA ZAVOD ZA ZAPOŠLJAVANJA. SVAKE GODINE NA ZAVODU ZA ZAPOŠLJAVANJE RS UMERE 600 LJUDI ČEKAJUĆI POSAO.

  3. За Остао без фабрике: У тежим су се временима деца рађала и ево данас та деца чувају унуке.
    Иначе, неумесно је да пишете ове километарске коментаре, а чисто сумњам да их ико чита даље од првог пасуса.

Оставите одговор