Погледајте ко је колико бијелог хљеба одломио

Центар за истраживачко новинарство (ЦИН) је креирао базу података о корисницима "бијелог хљеба", бенефиције на коју изабрани и именовани дужносници имају право по истеку мандата. У ЦИН-овој онлајн бази се налазе имена и презимена 476 функционера којима је на име накнаде за продужени радно-правни статус – такозвани „бијели хљеб“ – исплаћено најмање 8,5 милиона марака […]

петак, април 17, 2015 / 13:00

Центар за истраживачко новинарство (ЦИН) је креирао базу података о корисницима "бијелог хљеба", бенефиције на коју изабрани и именовани дужносници имају право по истеку мандата.

У ЦИН-овој онлајн бази се налазе имена и презимена 476 функционера којима је на име накнаде за продужени радно-правни статус – такозвани „бијели хљеб“ – исплаћено најмање 8,5 милиона марака од почетка 2008. до марта 2015. године.

Право на „бијели хљеб“ имају чланови Предсједништва Босне и Херцеговине (БиХ), премијери, министри, њихови замјеници и савјетници, парламентарни и скупштински посланици те руководиоци неких државних институција. Државни и федерални функционери могу уживати право на „бијели хљеб“ годину дана након истека мандата. Свим функционерима у Републици Српској (РС), Западнохерцеговачком кантону (ЗХК) те савјетницима у Федерацији Босне и Херцеговине одобрена је исплата такве накнаде најдуже пола године након истека мандата.

Плату могу примати док не нађу други посао или не оду у пензију. Функционери добијају „бијели хљеб“ чак и ако су смијењени или ако на функцији проведу макар један дан. Није ограничено ни колико пута иста особа може то право користити.

Захтјеве којима су тражили податке о именима функционера, периоду кориштења накнаде и њиховим мјесечним износима новинари ЦИН-а су послали државним институцијама, скупштинама, владама и предсједницима у БиХ. Упркос вишемјесечном инсистирању ЦИН-а на одговорима и поштивању Закона о слободи приступа информацијама, неке институције никада нису послале податке, док су друге одговарале непотпуно и нејасно. Због тога се у бази налазе поља која не садрже податке о имену, износу или периоду. Тек трећина одговора је пружала потпуну тражену информацију.

Према пристиглим информацијама, највеће износе у споменутом периоду су добили: Мирко Околић – 108.933,73 КМ, Алија Беговић – 66.137,16 КМ, Тарик Садовић – 60.301 КМ, Иво Миро Јовић – 59.947,60 КМ и Драго Љубичић -59.446,11 КМ. Они су били у извршној и законодавној власти БиХ, Федерације и Босанско-подрињског кантона.

Анализирајући податке о страначкој припадности функционера који су узимали „бијели хљеб“, новинари су уочили да је међу њима 95 чланова Странке демократске акције (СДА) – њима је исплаћено више од 1,9 милиона марака. По бројности их слиједе чланови Хрватске демократске заједнице (ХДЗ) Босне и Херцеговине – за њих 61 исплаћено је скоро 1,1 милион КМ. „Бијели хљеб“ је примило и 50 функционера Странке за Босну и Херцеговину (СБиХ), што је буџете коштало више од 1,2 милиона КМ, те 44 члана Савеза независних социјалдемократа (СНСД) којима је исплаћено 776 хиљада КМ. Из Социјалдемократске партије (СДПБиХ) „бијели хљеб“ је примало 58 функционера, што је коштало 566.000 КМ. Из Српске демократске странке (СДС) накнаду су добила 24 дужносника на које је потрошено 487.000 КМ.

Након грађанских протеста у фебруару 2014. године у којима је један од главних захтјева било укидање „бијелог хљеба“, ове бенефиције су укинула три кантона: Тузлански, Унско-сански и Кантон Сарајево. Процедура за укидање је покренута и на државном нивоу.



0 КОМЕНТАРА

  1. Nema komentara na ovo najvece od svih poniženja koje su nam ovi bjednici uradili.Ćute komentatori sa Frontala,ne progovaraju jer su na tapetu sva govna iz svih stranaka,kako da branite Okolica,“poštenog“ Šarovića,Babalja kako da branite „prepoštenog“ Perišića iz Foče,kako da branite Golijanina iz PDPa,kako „finog gospodina“ Kasipovića,kako odbraniti Dodika iz Istočnog Sarajeva,kako „reformatora“ Džombića,kako Mihaljicu odbraniti,kako „socijalistu“ Marjanca,kako ministra Crnadka braniti ,kako gdju Milašin iz DNSa braniti,kako ih odbraniti kad ih staviše na stub srama,na stub srama te velike borce za narodno dobro,te naše svjetionike u skupštinama….ajde komentatori javite se pokušajte ih opravdati a ako ih vi i uspijete opravdati ima neko ko neće a njemu na kraju svi idemo da položimo račune…..trebaće njima ove pare za liječenje ,al lijekova biti neće…..

  2. Tako je to je potpuno normalna stvar,ne treba na ovo ni obracati pažnju ,mnogo je vaznije da sacuvamo 9 januar od napada (snsd vojska botova) i da sto prije podijelimo fotelje u savjetu ministara kako bi počeli odlučnu borbu protiv kriminala (botovi opozicije),a to što nam Dodik,Šarović,Ivanić,Čavić,Pavić i ostali svakodnevno pljuju u lice i nije neki problem,jer to je normalno.A za nezaposlenost je kriv narod,to su neradnici ,naši robovlasnici im daju taman toliko da ne skapaju od gladi a narod nece da radi,pod hitno treba smjeniti narod,narod je kriv.

  3. @ Disident

    Ironičan si ali dobrim dijelom si u pravu. Za nas je rad oduvijek bio kuluk. Ne volimo mi to. Onaj koji radi ili nedajBože ko voli da radi kod nas je predmet sažaljevanja i čuđenja.

    Uporedi naše i američke TV serije. Kod njih se redovno prave TV serije na temu rada i posla. Ili su u pitanju advokatske kancelarije ili operacione sale. Rade ljudi povazdan. Kod nas jok. Ako neko nešto radi, u našim serijama, radi bez volje i preko qrca. Kuka. U njihovim rijaliti šou programima ljudi sijeku, vare, bruse i farbaju a u našim je glavna vijest kome je ispala sisa i ko će koga kresnut.

    I onda su nam političari krivi…

  4. Kako nije kuluk kad ja lično poznajem ljude koji rade kod modernih robovlasnika svaki dan od 7 do 7 i zarade 370 KM mjesecno a isti ti robovlasnici ,koji su kao teški radnici jer imaju ogroman posao na plećima i na sve strane kukaju kako samo oni hoce da rade a svi drugi su neradnici,se u medjuvremenu vozaju dzipovima i djecu salju na posao u drzavne firme.Naši političari se zaklinju u porodicne firme kao buducnost a svoju djecu zapošljavaju na budzet.

  5. Exeru, opet pises gluposti. Rezim pojede, bukvalno pojede, seljake, radnike koji nisu radnici nego robovi. Ne placaju ih robovlasnici, i ako ih placaju to je sramota reci da je platA. Rade ljudi na gradjevinama od zore do mraka, a plata je dovoljna da porodica prezivi tri dana.
    Ovo je, najblaze receno,fasizam i genocid rezima.
    Ljudi nemaju para da posiju zemlju. Nemoj mi reci da nije tako. Ako posude , nemaj odakle da vrate.
    A, penzioneri su posebna tragedija.

    Ubijaju sve redom, i stare i djecu.
    A, on o genocidu nad Jermenima.
    Ne kazem da nije bilo genocida nad njima, ali on o genocidu, pa to je uvreda. Kakvo licimjerje!
    Ruga se ljudima , pljuje ih u lice.

  6. @ Disident, 18.04.2015. 10:12:31

    Samo jedan je recept povećanja plata. Svima je pred očima i potpuno jasan. Zbog toga je rijetko pominjan.

    Treba povećati broj poslodavaca.

    Pođi od sebe. Koliko si ljudi zaposlio? Jesi li bar pokušao? Znaš li šta bi mogao raditi? Gdje kupiti sirovine? Pošto platiti? Kako preraditi? Gdje skladištiti? Kada i kome ponuditi? Po kojoj cijeni? Kako naplatiti? Šta sa tim parama?

  7. Primjer:
    Hoću da počnem novi život na selu 40 km od grada gdje sam rođen,gdje sam živio,koji nisam napustio u ratnim godinama,grada koji sam branio sa 18 godina kao vojnik,i evo sad nema posla i ja hoću u selo odakle mi je otac.Odlučio idem,zena,dvoje djece i ja.Uštedjevina stanje 0 KM ( ja radio kod privatnika 10 godina,zena brinula o djeci),od alata nemam ništa,u kući ima dovedena struja ,voda i namještaj,hoću da prikljucim struju traze mi da platim priključak,nemam.OK idemo bez struje dok se ne snadjemo,hoću da nešto posijem,treba prije toga uzorati,niko nece da ore dzaba,da pođubri takođe….odustajem,idem brati šumske plodove trave,beremo trave prodajemo,pomalo se počinje živjeti,dolazi septembar djeca trebaju u školu,najbliža škola u gradu 40 km ,djeca mala mora i zena sa njima ,ostajem sam i moram dodatno zaradjivati da mogu plaćat stan u gradu i ostalo sta treba za život,čekam raspust da mi se vrate,jbg pade snijeg put se ne čisti do djurdjevdana,ja opet sam ,najbliza prodavnica 15 km prema gradu,drama….kad odjednom sa motornim sankama veselo drustvo dođe,na njima sin moga gazde i njegova djevojka inače kćerka narodnog poslanika iz mog grada koji je do 91 živio u selu …. ALO BRATE U KOJOJ TI ZEMLJI ZIVIS,KOJI BIZNIS,KOJE REFORME,OVDE ZA BILO KAKAV POŠTEN ŽIVOT MJESTA NEMA.

  8. еx,

    нема правде нигдје у свијету, али овдје је нема никако, дисидент просто говори оно што народ осјећа и живи.

    Немој молим те, поштујем те али немој вријеђати интелигенцију просјечног човјека, а не паментних људи на Фронталу.

    Поздрав

Оставите одговор