Ово ће бити протумачено као пријетња: Графити и у Прњавору

Са различитих адреса електронске поште медијима стижу фотографије из Прњавора. Адресе су анонимне, углавном са креативним именима попут слободно мислим и зов слободе. Прикачене су и слике графита на којима пише готов је.Текст који прати фотографије је следећи: Ово је урадила група младих градјана Прњавора која зели промјене у октобру мјесецу. Са неколико графита који […]

среда, август 27, 2014 / 11:32

Са различитих адреса електронске поште медијима стижу фотографије из Прњавора.

Адресе су анонимне, углавном са креативним именима попут слободно мислим и зов слободе. Прикачене су и слике графита на којима пише готов је.Текст који прати фотографије је следећи:

Ово је урадила група младих градјана Прњавора која зели промјене у октобру мјесецу.

Са неколико графита који су јутрос осванули на улицама Прњавора зелимо изразити незадовољство актуелном власцу и погубном политиком за нас народ.

Чини се да ће писање графита након случаја Слободне Републике постати прилично популарно, а у овом случају они који су се одлучили на то испалили су метак себи у ногу. Иако се сви сјећају игрице вјешала (погађање ријечи слово по слово, промашај доцртава дио тијела на вјешале), оваква игрица ће засигурно бити представљена на пријетња и позив на линч. А није далеко од тога.



0 КОМЕНТАРА

  1. Зар није премијерка рекла да су они превише демократични? Уосталом захваљујући политици коју воде сами су себе довели до оваквих реакција, и умјесто што хапсе и пишу пријаве, боље им је да о томе поразмисле.

  2. Хехе…опет текст са оправдавајућим садржајем,други у два дана.А тек што га је писао неко ко не користи ћирилицу.

    Наравно да је то гурупа младих,аполитичних грађана Прњавора.Ко Карабаја,рецимо.Повод је вероватно то што је општина процветала под руководством доктора из есдееса.Фронтал постаје трагикомичан.

  3. Биги, знамо да ти је партија уплатила тридесет вожњи на рингишпилу у Дервенти, виђен си синоћ, али брате, кад сиђеш, прво дођи себи, па онда коментариши. Кад престане да се врти свијет око тебе и Додика.

  4. Mislim da bliko koja partija ne smije da se služi sličnim grafitima. Sasvim je jasno i demokratski da ti otvoren kožeš da nekog ne voliš,da ga ne želiš, ali da mu poručiš da ćeš ga u nekom oktobru objesiti je jak mentalni poremećaj iako autor nije mislio (valjda) da učini bukvalno ono što je i nacrtao. Sigurno je da će ovakvih plaćenih grafita i iskorištene omladine (koji će morati noću da patroliraju i šaraju naše gradove) biti koliko hoćete ali to nikome neće donijeti dobro. Valjda je sasvim dovoljno preko medija, što živih što elektronskih, novina, tribina, skupova i mitinga poručiti šta ko kome želi, a ovako kukavički mi nekako ne ide …

  5. Да се не оправдава,не би качили „радове“ есдеесовог подмлатка.

    Ако је већ објављен,онда би требао наићи на некакву врсу осуде,а не би писали да заправо то лош потез (критикује се јер мисле да је контрапродуктивно).
    У наслову је већ унапред речено како ће то неко протумачити (супротна страна).

    Али Фронтал све чешће шаље сублиминалне поруке.

  6. Ovdje se ne radi o tome ko je crtao grafite, nego o tome da se režim (kažem režim, jer takvim ponašanjem sve više podsjeća na paranoične režime koji u očajničkom pokušaju da se održe na vlasti hapse, zastrašuju, mlate…) ponaša krajnje nervozno. I što su oni nervozniji, narod im sve više okreće leđa. Klasične greške svakih režima koji su izgubili kontakt sa narodom.

  7. Avgust 2015. – SRNA

    Bakinci su i ovog jutra osvanuli prošarani grafitima podrške “Pravda za Dodika“. Podsjetimo, bivši premijer i predsjednik RS već nekoliko mjeseci boravi u istražnom zatvoru čekajući suđenje za teške zloupotrebe položaja; privredni kriminal; organizovani kriminal; podrivanje ustavnog poretka RS; zloupotrebu institucija…..

  8. Писање графита, јефтина подметања само говоре даопозиција нема идеје. Десет дана пред почетак кампање још нема ни назнаке да имају наки програм.

    Све анализе показују да пропаганда у бн-стилу која је у почетку имала неке резултате све више даје контраефекте. Тога су свјесни сви из опозиције и у неимању идеје, шврљање по зидовима је једино што им је преостало.

    А ко води опозицију, добро је да им је и ово пало на памет.

  9. Ludilo u glavama dežurnih crvenih frontalovaca!Mislim da imaju svoj trn u oku,a to su oni ljudi koji nisu obojeni u crveno i koje pominju čim progledaju,evo gore u komentaru se spomenu i onaj Karabaja,mada ne vidjeh da se na ovoj strani igdje oglasio.Vi ,crvena bando,pošto ste uvidjeli da se ne može braniti neodbranjivo,sad udarate na ljude kao individue.Pravite se neutralni,ali nikad nije sova izlegla sokola!Svi ste isti,Pljačkaši i otimači od sopstvanog naroda koji vam je gladan.Možete do oktobra!

  10. Biljana Bokić i Pero Simić, Dodikovi savjetnici za medije, vedre i oblače medijskom scenom Republike Srpske.

    Bokićku i Simića u medijsku orbitu je lansirao Dragan Davidović, nedavno smijenjeni direktor RTRS-a, koji je uzgred od ove kuće napravio SNSD-ov bastion, koji se godinama bez milosti obračunavao sa Dodikovim kritičarima i protivnicima.

    Bokićku i Simića, međutim, u Dodikov kabinet instalirao je vladika zahumsko-hercegovački Grigorije, koji je sa Bokićkom, po trebinjskoj liniji, prijatelj dugi niz godina. Odlučujuću ulogu u kreiranju javnog mnijenja imaju i Dodikovi savjetnici Slavko Mitrović i Rajko Vasić.

    Međutim, od svih navedenih najviše je „napredovao“ Pero Simić, koji je sa srednjom stručnom spremom postao član Odbora naučnika i istoričara Andrićevog instituta.

    Naime, bez fakultetske diplome Dodikov medijski savjetnik Pero Simić prije nekoliko mjeseci postao je član Međunarodnog naučnog odbora Odjeljenja za istoriju Andrićevog instituta. Predsjednik tog odbora je direktor Andrićevog instituta Emir Kusturica, a ostali članovi su ugledni profesori i istoričari Oleg Ajrapetov, Svetozar Rajak, Miroslav Perišić, Ivan Obradović.

    Pero Simić, kojeg je ratni SDS postavio za direktora SIM radija u Bijeljini, osim što je postao gospodar medijske scene Republike Srpske, uznapredovao je i do naučnika od renomea.

    Na zvaničnom web sajtu Andrićgrada piše da je Andrićev institut „klasičan institut društvenih nauka i umjetnosti čiji cilj je da okupi umne i uticajne stvaraoce i da postane postane stub i oslonac srpske kulture poput Srpske akademije nauka i umjetnosti (SANU) i Matice srpske”. Pero Simić, koji je u vojnoj uniformi okićen redenicima tokom rata u Bijeljini sijao strah među Bošnjacima, postao je umni i uticajni stvaralac Republike Srpske.

    Međutim, kakav intelektualni Skadar na Drini gradi Kusturica sa Perom Simićem, najbolje govori njegova izjava data prilikom otvoranja Andrićevog instituta da je riječ o „ustanovi koja će odigrati veliku ulogu, od ovog trenutka pa unedogled“.

    U junu prošle godine usvojen je ugovor između Vlade Srbije i Vlade RS-a o osnivanju Javne ustanove „Andrićev institut“ u Višegradu u Republici Srpskoj. U skladu sa navedenim osnivačkim aktom predviđeno je da se finansijska sredstva obezbjeđuju iz budžeta Srbije i budžeta RS-a u omjeru 50 prema 50 posto.

    Veliku medijsku prašinu u Srbiji izazvala je odluka Ministarstva prosvjete, nauke i tehnološkog razvoja Srbije o uplati 170.000 eura za finansiranje rada tog Instituta u 2014. godini. Nakon što su se institucije kulture i inteklektualci u Srbiji pobunili da taj Institut nije akreditovan u Srbiji, niti je novac dobio na konkursu kao druge institucije, oglasio se Kusturica, koji je srpske naučnike optužio da su ljubomorni i zavidni. Odbrusio im je da je Andrićev institut akreditovan u Republici Srpkoj, a da će zvanični podaci o toj ustanovi biti dostupni na web stranici do Vidovdana 2014. godine, kad formiranje instituta bude u potpunosti završeno. Iako su prošla dva mjeseca od tog roka, podataka na web stranici još nema.

    Međutim, ono što se može naći na web stranici Andrićgrada jesu „Istorijske sveske“ o Prvom svjetskom ratu, čiji glavni i odgovorni urednik je Kusturica, a urednik vajnim srpskim istoričarima i doktorima nauka srednjoškolac Pero Simić.

    Upućeni u kretanja u političkom i kulturnom životu Republike Srpske tvrde da je u tom entitetu odavno jedina potrebna referenca za napredak u službi, ali i za verifikaciju umjetničkog i naučnog dijela, „certifikat“ Milorada Dodika. Pero Simić je to prvi shvatio. Zato, kažu, nije ni kupovao doktorsku diplomu. Pero Simić uživa u plodovima svoga rada krčmeći državni novac po Andrićgradu,Banja Luci, Beogradu…

Оставите одговор