На данашњи дан Босна се ујединила са Србијом

Да је српски народ у Босни и Херцеговини непрекидно тежио уједињењу са Србијом сведочи и декларација коју су 2. јула 1876. године донеле вође босанскохерцеговачког устанка против турске царевине.

четвртак, јул 2, 2015 / 16:56

"Ми васколике вође устаничкијех чета босанскијех, данас једини законити представници србске земље Босне, после толиког чекања и без нада на икакву помоћ рјешавамо: од данас за навијек кидамо са нехришћанском владом цариградском и желећи с браћом нашом Србима дијелити судбину па ма каква она била, проглашавамо: да се домовина наша Босна присајужава кнежевини Србији, законитом и правном прејамнику државе старијех наших краљева и царева и проглашавамо нашим нашљеднијем господаром књаза србског Милана М. Обреновића IV.”



0 КОМЕНТАРА

  1. Одлична ствар је што сте ово објавили.Међутим,требали сте објавити и то,да су Црногорци помогли Херцеговини са муницијом и добровољцима,а краљ Милан није Крајишницима.Брод са муницијом и пушкама је требао да се искрца код Градишке.Петар Петровић Пеција(у дну на слици)се борио 2 мјесеца против Турака,чекајући муницију,коју краљ Милан није послао(због своје европске политике,слично као и Слобо),да неби покварио односе са АУ монархијом.Треба додати и да су се локални Хрвати придружили Турцима у гушењу устанка,само су носили бијеле турбане,да се разликују од Турака.
    Треба додати и устанке у Крајини прије овог,тј.Прву(Јанчићева 1809) и Другу Машићку буну(поп Јованова 1934),са истим циљем,као и ова Пецијина буна и Невесињска пушка.
    Литература:Историја Бос.Градишке и њене околине(10 поглавље,Градишка од 1788-1878,Галиб Шљиво),
    Стојан Бијелић. Машићка буна. Врбаске новине бр. 107 ст. 5, 1933. (извор)
    Ђорђе Микић, Бања Лука на Крајини хвала, Бања Лука 1995.
    Група аутора, Историја српског народа V-1, Београд 1981.
    Милорад Екмечић, Дуго кретања између клања и орања. Историја Срба у Новом веку (1492-1992), Београд 2008.

  2. Kako objasniti da se se tih godina narod , neuk, nepismen, goloruk…nije mirio sa zulumom , da je organizovao bune i ustanke, da je bilo junaka koji su stali ispred svog naroda, a da je danas u 21. vijeku taj isti narod podigao bijelu zastavu ispred najokrutnijeg neprijatelja koji ga tlači , harači, omalovažava, ismijava,…uništavajući mu materijalna dobra, faktički , brišući ih sa lica zemmlje, ostavljajući ga da živi niodčega, zadužuje mu nerodjenu djecu …?
    Naša zemlja nije pustinjska, bogata je svim i svačim, ima nas na povelikom prostoru koliko ima jedan srednji grad Evrope stanovnika, ali doveli su nas , namjerno i svjesno, u situaciju da u redovima ljudi čekaju milost režima da dobiju hljeb i konzervu…

    Gladan pas trga lanac, gladna stoka provali tor… , koliko gladan i izmučen narod može da trpi svoje tlačitelje?

  3. prijedor, 20.06.2014. 10:11:50

    Друже, нису ни тирани више као што су некад били! 😉

    Ови играју више него паметно имају логистику и све државне потенцијале на услузи. 2010. године сам мислио да ће народ другачије изабрати, и ове године мислим исто, али ме не би зачудило да се деси 2010. година.

    Видиш овога “нашега“, вели да се на изборима бира између српских и пробосанских странака у РС. Шта мислиш како ће на то реаговати обичан неписмен или полуписмен народ, који и даље мисли да се лажи и преваре дешавају тамо негдје, који и даље мисли да је Цвјетиновић изолован случај? Даље, не треба заборавити армију слуга, који су свјесни да ће, промјеном власти, спасти са грања на којима сједе. Имају добру школу из Србије са ДС-ом.

  4. Serbinum, 20.06.2014. 09:47:34

    Šta reći na vaš komentar? Po vama izgleda da je oslobađanje zemlje od okupatora, borba protiv dvije tada najjače imperije svijeta i čak širenje teritorija tek „jednostavan posao“. Inače nepismenog Miloša Obrenovića Srbi bi trebalo da slave, ako ništa drugo, ono bar zbog činjenice da je Srbiju oslobodio iz viševjekovne okupacije, i stvorio nezavisnom državom (i više nego su objektivne okolnosti to omogućavale). Dakle, knez miloš je udario TEMELJ moderne srpske države (time postao državotvorac).

    Što se Milana tiče, a šta reći? Nesporno je da je u pitanju boem, kockar, plejboj i aristokrata (znači sa svim manama i vrlinama te kategorije). No, ono šta mu istoričari priznaju jeste reforma srpske vojske. U odnosu na izazove koji su nastupili nakon toga ta reforma se pokazala ključnom za očuvanje nezavisnosti i uopšte opstanka mlade i krhke države.

    I, na kraju, vaše pitanje: da li je kralj Milan trebao širiti Srbiju i na područje Bosne? Tu bih vam postavio prethodno pitanje: poznajete li vi vladara koji nije težio ka širenju teritorija, moći i uticaja? No, svako to čini u domenu objektivnih mogućnosti. Te 1876. godine izvesti širenje Srbije na prostor Bosne bio je mnogo teži poduhvat nego što je danas otcjepljenje Srpske i ujedinjenje sa Srbijom. Eto, i danas mi izražavamo želju i volju da se ujedinimo sa Srbijom, baš kao što su srpski prvaci tome težili tada, i identično smo krvarili za taj cilj kao i oni nekada, no, zbog čega isti nismo ostvarili? Reći ću ja vama nešto, dragi moj Serbinum-e: ta naša sklonost ka međusobnom optuživanju će nas na kraju uništiti. Naša cjelokupna istorija prepuna je kojekakvih mitova o „izdajstvima“, a najgore je što i naše najveće junake (poput npr. Vuka Brankovića) tako popljujemo i ponizimo da se na kraju postavlja jednostavno pitanje – zbog čega činiti junaštva ovakvom narodu? Vidite, kad govorimo o događajima iz druge polovine 18-og vijeka, pa tu već govorimo o našim direktnim (poznatim) precima. Pogledajte samo 5-6 generacija svoje porodice i analizirajte koliko su postradali i propatili za nešto šta bi okvirno mogli nazvati SLOBODOM. I na obe strane Drine se jednako stradavalo i patilo, ali – eto ta malo „prebrojimo krvna zrnca“ ili da „odmjerimo junačke kite“, ili, da bo starom „dobrom“ srpskom običaju – osudimo „izdajnike“. Počesto se u javnosti mogu čuti „projekcije“ o tome kako će Srba za 70-ak godina nestati, a kakvi smo – možda je to i dobro. Zbog čega je to „dobro“? Pa ako postoji „onaj svijet“ bar će najveći srpski junaci moći reći – eto dobili ste šta ste tražili!

  5. BORISLAV R., 20.06.2014. 10:45:34 [119730]
    Прочитао сам ваш и „помирљиви“ коментар,на тему о професору Алекси Бухи.Тиме,све што сте написали овде о етикетирању „издајника“,паде у воду.И ваша фрустрација академицима……чини ми се да се понашате као повријеђена млада.
    Што се тиче Обреновића,прво Милош је имао страшан отклон и борио се свим силама против Сретењског устава.Друго,сви остали Обреновићи су биљежили само поразе против Турака и Бугара на бојном,а против АУ и на дипломатском.Наведена буна,није успјела у Крајини,јер му је неко са бечког двора,тако шапнуо.
    Зар стварно мислите,да је Милош ослободилац?Зар стварно мислите да су Влашку,Бугарску,дијелове Украјине,Грчку,ослободили њихови становници.“Болесник с Босфора“,како су га звали тадашњи амбасадори напредне Европе(укључујући Русију),могао је и даље да нас све гази.Руси су се снажно заложили за све истовјерне,и довели Запад на свршен чин.Милош је добро пливао између истока и запада,што је био идеал Југославије а и данашњих Срба.Међутим,данас то није могуће.
    И још нешто.Срби ће нестати ,кад и човјечанство буде нестајало.

  6. Serbinum, 21.06.2014. 09:11:12

    Ratovi su samo jedan od oblika političkog djelovanja, i to onaj krajnje radikalan (bar teorijski). No, problem je što se preko nekog prostora ukršta mnoštvo različitih politika, a svaki involvirani akter manifestuje više „politika“ (za svakog involviranog aktera po nekoliko). I u mirnodopskim uslovima to je uvijek složena kategorija, a o ratu da i ne govorimo. I, konačno, vi kroz svoj komentar provlačite cio jedan vijek, a percipirate ga kroz Balkanske ratove.

    Dakle, Miloš Obrenović ima prilične zasluge i u Prvom srpskom ustanku, a nesporno je bio vođa Drugog. Pri tom, iako nepismen, pokazao je zavidnu inteligenciju time što je zarad sticanja autonomije koristio instrumente oružanog, diplomatskog i financijskog djelovanja (bogati, k’o da su ga Britanci obučavali). Znači, Miloš je bio bogat čovjek, čiji dugovi ni danas nisu naplaćeni od brojnih poznatih evropskih aristokratskih porodica (ali je njihov uticaj iskorišten), pronicljiv politički „balanser“ između Istoka i Zapada, a i vojskovođa (valjda se tako zovu oni koji komanduju vojnim operacijama). I, moram posebno naglasiti, ovim ne želim idealizovati Miloša kao nekog „sveca“, jer sam čitao ponešto i o tome kako je rješavao „unutrašnja pitanja“. Prava je šteta što nikada nije snimljen film o Milošu Obrenoviću i Tomi Vučiću (život je napisao fantastičan scenarij).

    Dalje, Miloševi nasljednici cio vijek i u gotovo dramatičnim uslovima „balansiraju“ između najvećih sila svijeta i stvaraju „slobodnu“ Srbiju (koliko je tada uopšte mogla biti slobodna jedna mlada i mala država okružena tolikim silama i u tako turbulentnim okolnostima). Ako „pobjede“ mjerimo prema stepenu ostvarenih političkih ciljeva, pa zar se sve aktivnosti Obrenovića ne mogu svesti na de facto postignutu državotvornost. Sad vi sve to „pripisujete“ Rusima, no, zar balkanske ratove ne dotiče i britanska „Velika igra“, čoji je jedan od ciljeva bilo razbijanje Otomanskog carstva. Međutim, u tim ratovima su primarno ginuli Srbi, pa i pobjede „pripadaju“ tom narodu i njegovim vođama (a, kako rekoh, politika je uvijek složena konstrukcija brojnih aktera).

    I, na kraju, zanimljiva mi je ta vaša „percepcija“ ratnih uspjeha Obrenovića. Eto, po vama proizilazi da su sve bitke izgubili, no, i dalje ne možete negirati činjenicu da su ratove dobijali. I tu dolazimo do mojih „frustracija“ akademskom zajednicom. Eto anketirajte naše „umne akademike“ po banalnom pitanju: „Da li su Srbi izgubili Boj na Kosovu?“ i dobićete u ogromnom broju potvrdan odgovor. Potom ih upitajte da li im je poznat još neki slučaj u kom se „pobjednička“ (kao u ovom slučaju turska) vojska povukla sa bojišta, a „gubitaš“ je sačuvao slobodu. Tek tada će početi razmišljati kako su scenaristi filma po kom oni najčešče percipiraju taj Boj negdje pogriješili, ili će se zapitati od kud u njihovim glavama takva „spoznaja“. No, upitajte ih kakvu je vijest sa Kosova donio vojvoda Vlatko Vuković – i tu ćete sa priličnom sugurnošću moći „filtrirati“ akademike i kvaziakademike. I tako narednih 6 vijekova idu „tumačenja“ naših „poraza“, pa sve do posljednjih ratova 90-ih. I tu naše „umne glave“ složno „grakću“ kako je Slobodan Milošević izgubio sve ratove, a jedino šta im u tom slučaju mogu poručiti jeste: „Jebo bas Soroš!“ (izvinite na pslovkama, ali neke stvari traže i adekvatne reakcije).

    Vama lično u vskom slučaju hvala na ovoj „raspravici“ i sve najbolje.

  7. Serbinum, 21.06.2014. 09:11:12

    Ratovi su samo jedan od oblika političkog djelovanja, i to onaj krajnje radikalan (bar teorijski). No, problem je što se preko nekog prostora ukršta mnoštvo različitih politika, a svaki involvirani akter manifestuje više „politika“ (za svakog involviranog aktera po nekoliko). I u mirnodopskim uslovima to je uvijek složena kategorija, a o ratu da i ne govorimo. I, konačno, vi kroz svoj komentar provlačite cio jedan vijek, a percipirate ga kroz Balkanske ratove.

    Dakle, Miloš Obrenović ima prilične zasluge i u Prvom srpskom ustanku, a nesporno je bio vođa Drugog. Pri tom, iako nepismen, pokazao je zavidnu inteligenciju time što je zarad sticanja autonomije koristio instrumente oružanog, diplomatskog i financijskog djelovanja (bogati, k’o da su ga Britanci obučavali). Znači, Miloš je bio bogat čovjek, čiji dugovi ni danas nisu naplaćeni od brojnih poznatih evropskih aristokratskih porodica (ali je njihov uticaj iskorišten), pronicljiv politički „balanser“ između Istoka i Zapada, a i vojskovođa (valjda se tako zovu oni koji komanduju vojnim operacijama). I, moram posebno naglasiti, ovim ne želim idealizovati Miloša kao nekog „sveca“, jer sam čitao ponešto i o tome kako je rješavao „unutrašnja pitanja“. Prava je šteta što nikada nije snimljen film o Milošu Obrenoviću i Tomi Vučiću (život je napisao fantastičan scenarij).

    Dalje, Miloševi nasljednici cio vijek i u gotovo dramatičnim uslovima „balansiraju“ između najvećih sila svijeta i stvaraju „slobodnu“ Srbiju (koliko je tada uopšte mogla biti slobodna jedna mlada i mala država okružena tolikim silama i u tako turbulentnim okolnostima). Ako „pobjede“ mjerimo prema stepenu ostvarenih političkih ciljeva, pa zar se sve aktivnosti Obrenovića ne mogu svesti na de facto postignutu državotvornost. Sad vi sve to „pripisujete“ Rusima, no, zar balkanske ratove ne dotiče i britanska „Velika igra“, čoji je jedan od ciljeva bilo razbijanje Otomanskog carstva. Međutim, u tim ratovima su primarno ginuli Srbi, pa i pobjede „pripadaju“ tom narodu i njegovim vođama (a, kako rekoh, politika je uvijek složena konstrukcija brojnih aktera).

    I, na kraju, zanimljiva mi je ta vaša „percepcija“ ratnih uspjeha Obrenovića. Eto, po vama proizilazi da su sve bitke izgubili, no, i dalje ne možete negirati činjenicu da su ratove dobijali. I tu dolazimo do mojih „frustracija“ akademskom zajednicom. Eto anketirajte naše „umne akademike“ po banalnom pitanju: „Da li su Srbi izgubili Boj na Kosovu?“ i dobićete u ogromnom broju potvrdan odgovor. Potom ih upitajte da li im je poznat još neki slučaj u kom se „pobjednička“ (kao u ovom slučaju turska) vojska povukla sa bojišta, a „gubitaš“ je sačuvao slobodu. Tek tada će početi razmišljati kako su scenaristi filma po kom oni najčešče percipiraju taj Boj negdje pogriješili, ili će se zapitati od kud u njihovim glavama takva „spoznaja“. No, upitajte ih kakvu je vijest sa Kosova donio vojvoda Vlatko Vuković – i tu ćete sa priličnom sugurnošću moći „filtrirati“ akademike i kvaziakademike. I tako narednih 6 vijekova idu „tumačenja“ naših „poraza“, pa sve do posljednjih ratova 90-ih. I tu naše „umne glave“ složno „grakću“ kako je Slobodan Milošević izgubio sve ratove, a jedino šta im u tom slučaju mogu poručiti jeste: „Jebo bas Soroš!“ (izvinite na pslovkama, ali neke stvari traže i adekvatne reakcije).

    Vama lično u vskom slučaju hvala na ovoj „raspravici“ i sve najbolje.

  8. Извините,наведите ми било коју ратну побједу,било ког Обреновића,после Милоша.Без паламуђења,помињања Влатка Вуковића,косовског боја,……Због чега хвалите апсолутисту,који је био против тадашњег Сретењског Устава,који је био послије „Civil code“,био најлиберарнији Устав?
    Зашто Руси?Па ми смо пијуни,нисмо чак ни ловци ни коњи,а договори се стварају на краљевском нивуо.
    Извините што вам раније нисам одговорио,стварно сам имао пуно посла,а и почињем вјеровати Орозу,да је ово сајт сдс ботова.

Оставите одговор