Трећина привреде угрожена, изгубљено на стотине радних мјеста

Након катастрофалних поплава које су задесиле БиХ, око трећина њене привреде је угрожена, а, према прелиминарним подацима, ријеч је о стотинама милиона, а можда и милијардама КМ, што директне, што индиректне штете, речено је данас на конференцији за новинаре у Спољнотрговинској комори /СТК/ БиХ. Предсједник Спољнотрговинске коморе БиХ Ахмет Егрлић рекао је да је у […]

четвртак, мај 22, 2014 / 14:26

Након катастрофалних поплава које су задесиле БиХ, око трећина њене привреде је угрожена, а, према прелиминарним подацима, ријеч је о стотинама милиона, а можда и милијардама КМ, што директне, што индиректне штете, речено је данас на конференцији за новинаре у Спољнотрговинској комори /СТК/ БиХ.

Предсједник Спољнотрговинске коморе БиХ Ахмет Егрлић рекао је да је у БиХ више од 100 производних компанија на директан начин претрпјело штету која је проузрокована поплавама у земљи, неке су потпуно обуставиле производњу, тако да је у БиХ, након ове природне непогоде, изгубљено на стотине радних мјеста.

„Посебно забрињавајуће је да ће сигурно након овога доћи до пада извоза, свјежег капитала и прихода у земљу, као и до пада пореских и непореских прихода. Комплетан проток новца, људи и робе биће смањен за готово 30 одсто у БиХ“, истакао је Егрлић.

Према његовим ријечима, тренутно није могуће процијенити колика је штета, ни када ће ове фирме моћи покренути производњу, које су иначе перспективне и чија су тржишта, угловном, биле земље ЕУ.

Егрлић је истакао да је веома мало фирми имало осигурање од поплава, истакавши да БиХ нема тренутно никаквих фондова који могу помоћи овим компанијама, тако да би надлежне власти у БиХ требало да учине све да би се буџетима и подстицајима помогло повратку производње и обезбјеђењу радних мјеста.

Он је истакао да је огромна штета и на путној, водоводној и електро инфраструктури, као и телекомуникацијским системима, те додао да је Комора контактирала Еурокомору, Свјетску федерацију комора и Балканску асоцијацију комора да би, посредством коморског система, допринијели да компаније из БиХ не изгубе тржиште у свијету и Европи.

„Грађани који су изгубили најмилије, комплетна домаћинства и имања, губе и радна мјеста и неће бити у ситуацији да остваривањем личних примања санирају материјалну штету која се може санирати“, нагласио је Егрлић, додавши да је пољопривредна производња потпуно уништена у најквалитетнијим дијеловима БиХ, те да је производња хране у најтежем стању у задњих 100 година.

Директор Сектора за макроекономију СТК Момир Тошић рекао је да у овом тренутку институције у БиХ морају да одреагују и да инфраструктуру, посебно саобраћајну, енергетску и водопривредну, што прије оспособи, а што ће, како је рекао, бити највећа подршка привредним субјектима.

„У овом тренутку очекујемо да и међународни фактор, и Међународни монетарни фонд и Европска банка за обнову и развој одреагује и да стану иза становништва БиХ“, истакао је Тошић и додао да је ова елементарна непогода, након рата, најтежи ударац који је могао да задеси привреду БиХ.

Директор Института за едукацију СТК БиХ Дуљко Хасић рекао је да је штета направљена на више од једне половине територије БиХ која је везана за аграр, додајући да ће се посљедице поплава осјећати на „привредном ткиву“ БиХ наредних пет до седам година.

„Комора је на своју веб страницу поставила упитник евидентирања настале штете. Сви привредни субјекти позвани су да доставе податке о насталој штети у елементарним непогодама“, нагласио је Хасић, те додао да је СТК раније радила процјену настале ратне штете.

Он је навео да Комора има далеко бољу методологију, те да ће се боље снаћи од осталих институција у евидентирању настале штете, да би се дошло до коначне цифре, након чега би покушали организовати донаторску конференцију за помоћ привреди у санацији и обнови послије елементарних непогода.

Комора покушава допринијети стабилизацији, те санацији штете тако што је директним одрицањем од дијела прихода, упутила помоћ у неколико регионалних и кантоналних комора, да би се купиле пумпе, те различита ХТЗ опрема.



0 КОМЕНТАРА

  1. Praunuk Stjepana Radića je na svom Facebook profilu stavio ovaj tekst koji je trenutni apsolutni hit na jugoslovenskim prostorima:

    „Dragi ljudi, ja sam rođen u fairly nacionalističkoj i katoličkoj obitelji. I u istoj odgajan. Crkva mi se zgadila još kao klincu kad me pop onesvijestio dižuć me za oba uha u zrak čime je pogodio nekakvu Spock točku i ja odoh ukurac. Pitao sam ga nekaj u vezi Isusa i pustinje, a kaj mi je bilo nelogično. Imao sam 9 godina. Sa 12 sam zaključio da je čitav taj crkveni mehanizam mrtvi kurac i više nisam imao veze s njim. I dobrog popovlja, ima. Al nisu dobri jer su popovi, dobri su jer su dobri ljudi. Slučajno su popovi, nasjeli su na propagandu pa odabrali taj posao. I napravit će razliku. Al istu razliku će napravit drag vodoinstalater, automehaničar ili zidar. Ili susjed nebitne vokacije. Ta šupačka organizacija je kroz povijest uništila toliko toga, da nije istina. A ljudi joj i dalje vjeruju. Zašto? Jer se boje vjerovat sebi i razmišljat za sebe. Ne govorim ovdje o katoličkoj crkvi, govorim o svima. Govorim o bilo kojoj religijskoj organizaciji koja ima više od jednog pravila i to jedno ne glasi ‘ne budi šupak’. Razmislite.

    Rođen sam i odrastao u relativno nacionalističkoj obitelji. Da, kad sam bio mali, pušio sam spike da postoje neke razlike između Hrvata, Srba, Bosanaca i ostalih Balkanaca. Mislim, postoje, al nisu to one razlike kojima su me učili. Imao sam sreće da sam rođen s mozgom koji posjeduje kapacitete zaključivanja sam za sebe, za razliku od većine ljudi. Jebiga. Ta većina mora bit naučena. Nije to ništa strašno, ali pruža veliku sposobnost manipulacije bilo kome tko se predstavi kao autoritet. I onda se njima manipulira, od početka, od rođenja. Kao nekakva višestoljetna krvna zavada dvije obitelji kojoj kroz par generacija nitko više ne zna uzrok. Ali Srbi su zli, Bosanci glupi, a Hrvati šupci. O potonjem bi mogao mnogo napisat, ali to bi me skrenulo s teme, pa neću.

    Moj stari je veliki Hrvat. I onak, u mnogo toga je dobar čovjek, pomagao je ljudima uvijek, bla sra. Al nikad nisam uspio skužit taj njegov nacionalistički sklop u glavi. Uvijek su tu bili Hrvati i Srbi koji su nešto krivo napravili jedni drugima, tj. Srbi su neš krivo napravili. Pradeda s mamine strane je Stjepan Radić. Da, to mi je pradeda. Njega su „ubili Srbi u saboru“. Mislim, proveo sam djetinjstvo slušajuć ta sranja. Probali su me uvuć kao 17 godišnjeg klinca u Hrvatsku Seljačku Stranku. Bio sam na jednoj sjednici. Za golemim stolom je bila masa fosila i u roku 4 sata su uspjeli doć do pitanja da li kvake na vratima prostora stranke trebaju bit mjedene ili aluminijske, tako nešto. Pitao sam da koji im je kurac i da troše vrijeme. Rekli su mi da sam mlad i da ne razumijem politiku. To je prvi i zadnji put da sam se družio s političarima, osim jednog puta kad sam bio sa Rojsom na kavi, al to je posebna priča.

    Stjepan Radić kojeg su ubili Srbi. Pola obitelji je profitiralo od tog imena i tog događaja. Bacili su se u politiku, imali su strašne veze, nevjerojatno je koliko ti djela druge osobe i to davno preminule mogu donijet bodova u životu. I često sam slušao kako „ima dobrih Srba, ali većina…“ i slično. To sam polako počeo shvaćat na primjeru vlastitog naroda godinama kasnije, al to je isto druga priča.

    Ne znam dal ćete moć skužit ovo o čem ja pišem sad, ovo kaj ću napisat.

    Nije problem u narodu. Nije problem u narodima. Nije problem u jednoj religiji, problem je u svima. Sve države Balkana te uče da je ova država pored loša. Sve religije te uče da je ova druga religija loša. Svi političari Balkana te uče da su građani i političari druge zemlje Balkana loši. Jesmo skužili to sad već?

    Kaj su te države i ti ljudi koji ih vode napravili za nas? Koliko milijuna nesretnih, siromašnih, iscrpljenih, uništenih ljudi imamo u ovih nekoliko državica? Da li svi ti ljudi imaju istu želju? Živjet dostojanstveno, mirno i sretno? Pa, nekak da. Ovi narodi se ne mrze, ne. Ove države se mrze. Čak ni političari se ne mrze. Piju zajedno, jedu janjetinu i voze se u privatnim avionima i skupim autima na NAŠ račun, ljudi dragi. Kad će vam to sjest u glavu? Kad ćete shvatit da nemate kaj za jesti jer gospodin u Armani odijelu sjeda u najnoviji mercedes od 300.000⁈ i vozi se okolo iz zajebancije? Kad ćete shvatit da onaj pop, hodža ili koji već kurac živi u mramornoj palači i vozi se okolo u jednako skupom autu zato jer mu vi to dopuštate? U ime Boga? Kojeg? Gdje je ta crkva kad trebate pomoć? Gdje je ta kapitalistička organizacija kojoj dajete novac? Da ste toliko novaca koliko ste dali crkvi dali za osiguranje, sad bi svaka kuća bila obnovljena u mramoru. Bile su blagoslovljene, vjerujem, sve. Da li ćete opet dati 300 kuna za ljude koji se lažno predstavljaju kao posrednici višeg bića? Na vama je da razmislite o tome.

    Tragično je da nam je trebala poplava koja je sjebala tri države, neku više neku manje, da ljudi PRIMJETE da se ne mrze. Razumiješ, ni ne kužiš da ne mrziš susjeda dok ne počneš pričat s njim. A mrziš ga zašto? Jer ti je djed rekao da je loš? Jer su već generacijama Srbi, Hrvati i Bosanci zla govna, ovisno o kutu gledanja? Jer čitavo selo, koje o ničem ne zna ništa, čiji stanovnici nikad nisu izašli iz svojih izbica misli da su loši? Nemojte krivit te ljude za rat, oni nisu znali bolje. Kako znat bolje kad su žrtve višegeneracijske indoktrinacije? Kako razumjet da smo isti ako nas se od rođenja uči da smo različiti?

    Kako je onda čudo da mrzimo pedere, crnce, lezbe, azijate, ćelave, beznožne, poštare, bilo koga kad ne podnosimo ni onog susjeda koji je kriv samo za to kaj mu je pradeda bio druge nacionalnosti? Jeste li sad shvatili? Jel ova poplava bila dovoljna da skužite da smo isti ili nam treba još ratova, mržnje, sranja i vječne demagogija?

    I ono još bitnije od toga, koliko vam treba da shvatite da vaše države neće ništa učiniti za vas? Koliko vam treba da shvatite da ćemo mi, siromašni, mali, nikakvi, skupit koliko možemo i pomoć koliko možemo, a da će političari u svojim udobnim foteljama sa milijunskim plaćama i avionskim letovima za svaki kurac samo sastančit i pritom dobro jest i pit?

    Koliko ovim narodima treba vremena da naprave jebenu revoluciju tolikih proporcija da će se kurčev svemir zatrest? Znate, u zadnje vrijeme hapse ljude koji potiču na nasilje na fejsu, stave ih u zatvor. Pogotovo kad se radi o „protudržavnom elementu“, a ja sam jako blizu toga da predložim vrlo konkretne i vrlo izvedive mjere. Bandić se kurči kako bi on nekaj ovo il ono u Slavoniji, a zaboravljamo da je sagradio FONTANE za 20 milijuna kuna i planira sagradit još jedne. Zaboravljamo da je rekao da nema za raspadnuto bolničko krilo u Klaićevoj, za dječji odjel onkologije. Nema 10 milijuna. Ali ima za fontane. Koje svjetle. Troše struju, vodu i naš porezni novac. Siguran sam da u Bosni i Srbiji ima još gorih primjera. SDP. HDZ. HSS. Ne znam sve kratice. SVI su isti. Svi. Nema jedne stranke, jedne osobe, nikog tko bi vodio stvari kako treba. Pametno, fer i ljudski. Sve je puno demagogije, bijede, siromaštva i očaja.

    Zašto nas tjeraju da poželimo napustit zemlju u kojoj smo rođeni? Svi mi sa područja Juge. Još bolje pitanje, zašto smo dovoljne pičkice da se damo potjerat? Zašto dajemo govnima svemira da upravljaju našim životima? Zamislite da vam ti ljudi ulaze dnevno u stan, teško plaćen podstanarski stan i uzmu vam pola ručka. Udare vam dijete. Opsuju vas. Kažu vam da ste bezvrijedni. Jer upravo to rade, BAŠ TO rade već preko 20 godina. Svi oni. I Srbija i Bosna i Hrvatska. Te države nas sustavno siluju i čine da smo bijeda, a mi im svaki put ne samo da okrenemo drugi obraz, nego u suzama pružamo sve rupe. Jer smo tako naučeni. Jer smo sužnjevi.

    Al vidite, ova poplava je pokazala nešto drugo. Pokazala je da se narodi i mimo država mogu dogovorit. Da se mogu ujedinit. Da nisu bezvrijedna jadna bagra. Vrijede. I jaki su. I pomoć će drugima sebi nauštrb, za više dobro.

    Ak to sad znamo, koja pička materina nas spriječava da prestanemo bit kurčevo roblje šačice govana koja se s nama igra monopoli?

    Ovim državama treba jedna žešća revolucija. Ne ova preko tipkovnice.

    Prava.

    Pitanje je koju pičku materinu čekamo.“

Оставите одговор на StipeŠuvar Одустани од одговора