Шумахер показује охрабрујуће знаке

Повријеђена легенда Формуле 1 Михаел Шумахер показује мале обхабрујуће знаке у свом опоравку, тврди његова породица. Шумахер је скоро два и по мјесеца у коми након несреће на скијању, а већ недељама се спекулише о шансама да се опорави. "И даље смо увјерени да ће се Михаел изборити и пробудити. Знали смо да ће ово […]

среда, март 12, 2014 / 09:29

Повријеђена легенда Формуле 1 Михаел Шумахер показује мале обхабрујуће знаке у свом опоравку, тврди његова породица.

Шумахер је скоро два и по мјесеца у коми након несреће на скијању, а већ недељама се спекулише о шансама да се опорави.

"И даље смо увјерени да ће се Михаел изборити и пробудити. Знали смо да ће ово бити дуга и тешка борба за њега, зато морамо бити стрпљиви. Вријеме процеса није ни најмање битно", наводи се у саопштењу његове породице.

Шумахерова породица је похвалила труд француских доктора у Греноблу који су оперисали Михаела и брину о њему од несреће коју је имао 29. децембра.

Истрага његове несреће је утврдила да се кретао брзином "веома доброг скијаша" у тренутку пада у одмаралишту Мерибел. Он је сишао са стазе када је пао и ударио главом у стену.

Шумахер се 2012. године други пут повукао из Формуле 1, после 19-годишње каријере. Он је рекордер Ф1 са седам титула шампиона свијета, двије је освојио са Бенетоном (1994, 1995), а пет са Фераријем (у низу од 2000).



0 КОМЕНТАРА

  1. NIKAD NEĆU ZABORAVITI NATAŠU I MILICU

    Radio sam tada tv-prilog za SRT o ovom… malo je reći – ZLOČINU. I danas, kad zažmurim, još uvijek mogu da vidim raznesenu glavu i prosuti mozak jedne od djevojčica.

    Mjesto sa koga je pucano je tako blizu da je ubica, kroz optiku snajpera, moga vidjeti ne samo izraze lica djevojčica, nego im je mogao trepuške prebrojati. Samo da je to htio. Da li on može danas da spava i da li se još uvijek sjeća njihovih lica? Kao što se ja sjećam.

    Ostao sam tada, kao i sada, bez riječi. Nisam znao šta napisat. Svirepo – malo je; zločin – još manje; samo sam izmontirao kadrove ubijenih djevojčica, bez riječi „offa“ odnio ih uredniku dnevnika (Dragan Božanić) i rekao mu da ne postoje riječi kojima se može kazati ono što govori slika. Složio se sa mnom. Prilog je išao samo sa slikom, bez teksta. Protivno svim pravilima televizijskog izvještavanja. Reakcije gledalaca su bile… a kakve su mogle biti.

    Ubica je prvo pucao u jednu djevojčicu. Druga je počela bježati. Zauzeo je tzv. „preticanje“, tačnije sačekao je drugu djevojčicu da se pojavi iza ćoška i hladnokrvno pucao i u nju. U glavu joj je pucao. I raznio je.

    Mnogo godina kasnije saznao sam, u Sarajevu sam saznao, da je ubistvo počinjeno zbog – novca. Nije to informacija koja se može „utvrdo“ provjeriti, ali moj izvor je ispričao kako je cijeli grad brujao o tome. Da se dogodilo sljedeće: Na snazi je bilo jedno od mnogobrojnih primirja. Stanovništvo u oba dijela grada malo se opustilo. Snabdijevanje dijela Sarajeva pod mislimanskom kontrolom prilično je normalizovano, koliko to u ratu biti može. Pošto se na tržištu pojavilo dovoljno robe cijene, do tada vrtoglave, počele su naglo da padaju. Posebno osnovnih prehrambenih artikala. I kafe i cigareta. Najtraženije robe. Grupa sarajevskih „bizMismena“ platila je snajperistu da izazove incident. On je to uradio tako što je pucao u djecu dok su se igrala. I ubio Milicu i Natašu.

    Nakon što smo objavili snimke ubijene djece u sarajevskoj kotlini je „provrelo“. Pojedini pripadnici VRS otvorili su vatru po Sarajevu. Bez komande, odnosno protivno naređenjima koja su imali. Odozdo su uzvratili. Primirje je prekinuto.

    Snabdijevanje grada je, takođe – prekinuto. Opet je roba dolazila samo tunelom. Cijene su naglo skočile. „Gazde“ koje su platile ubicu zadovoljno su trljale ruke. Džepovi su ponovo počeli da im se pune novcem. Krvavim novce. Parama na kojima je bila krv ubijene djece.

    Neka Bog Milosni pomiluje duše pokojnih djevojčica, Nataše i Milice, i neka in nastani u rajskom naselju. One tu pripadaju. Porodicama moje najiskrenije saučešće u njihovom bolu. Ranama neprebolnim.

    Dok živim Milicu i Natašu nikad zaboraviti neću. Jer ne mogu.

Оставите одговор на prijedor Одустани од одговора