Пао Гаврановић

Oгромна застава Савеза независних социјал демократа, са ликом Слободана Гаврановића, канидата ове странке за градоначелника Бање Луке, срушила се данас са зграде у бањолучком насељу Старчевица. Објекат у изградњи, у улици Др Војислав Ђеде Кецмановића преко цијеле стране која гледа на улицу био је прекривен ликом кандидата за градоначелника и предизборном поруком. Када се застава […]

среда, септембар 26, 2012 / 20:19

Oгромна застава Савеза независних социјал демократа, са ликом Слободана Гаврановића, канидата ове странке за градоначелника Бање Луке, срушила се данас са зграде у бањолучком насељу Старчевица.

Објекат у изградњи, у улици Др Војислав Ђеде Кецмановића преко цијеле стране која гледа на улицу био је прекривен ликом кандидата за градоначелника и предизборном поруком.

Када се застава срушила, један дио је пао на земљу, а један је прекрио уличну свјетиљку.

Слике су нам послали читаоци.



0 КОМЕНТАРА

  1. Поштована редакцијо,

    молио бих Вас да бришете све коментаре особе која се овдје лажно представља ником „МилорадЛабус“. Већ сам то једном тражио, али вјероватно нисте видјели. Бићемо принуђени да се обратимо органима МУП-а и да идемо с приватном тужбом против особе која злоупотребљава име нашег кандидата у току предизборне кампање.

    Сутра ћете знати зашто је крајње дегутантно то кривично дјело радити баш у овом тренутку.

  2. ПОНОВО МОЛИМ РЕДАКЦИЈУ ДА ОБРИШЕ КОМЕНТАРЕ ЛАЖНИХ ПРОФИЛА! Снимили смо све као доказе.

    „drazen78bl,, 27.09.2012. 09:57:31“

    Препознаћете по овом зарезу иза „дражен78бл“ да је лажни профил.

    Подјестићу Вас све да је глас Српске јуче обајавио текст под насловом „Прљава кампања СВИ ЗА БАЊАЛУКУ“, по трећи пут нам пружајући бесплатну рекламу. Захваљујемо им! Не знам зашто ми се чини да и ови лажни профили долазе из исте кухиње одакле је наручен и текст. Jaдно је то да јадније не може бити!

  3. Ljudi – Stevandić u javnost iznosi namaštane rezultate (koje je sanjao) anketa da bi zavarao građane Banjaluke ko je istinski opozicioni kandidat!

    STEVANDIĆ JE OD 2006 GOD ZA TRI IZBORNA CIKLUSA PROMIJENIO TRI POLITIČKE STRANKE:
    2006 – SRPSKA RADIKALNA STRANKA
    2008 – SRPSKA STRANKA RS
    2010 – SDS

    NA ZADNJIM OPŠTIM IZBORIMA 2008 GOD KAO KANDIDAT ZA SKUPŠTINU GRADA BL OSVOJIO JE VJEROVALI ILI NE: 377 GLASOVA!!!
    EVO LINK:
    http://www.izbori.ba/Mandati27102008/Candidates.asp?PartyCode=A14&LevelCode=034SG&glasovi=1287

    I ON HOĆE DA BUDE GRADONAČELNIK???

  4. Ljudi – Stevandić u javnost iznosi namaštane rezultate (koje je sanjao) anketa da bi zavarao građane Banjaluke ko je istinski opozicioni kandidat!

    STEVANDIĆ JE OD 2006 GOD ZA TRI IZBORNA CIKLUSA PROMIJENIO TRI POLITIČKE STRANKE:
    2006 – SRPSKA RADIKALNA STRANKA
    2008 – SRPSKA STRANKA RS
    2010 – SDS

    NA ZADNJIM OPŠTIM IZBORIMA 2008 GOD KAO KANDIDAT ZA SKUPŠTINU GRADA BL OSVOJIO JE VJEROVALI ILI NE: 377 GLASOVA!!!
    EVO LINK:
    http://www.izbori.ba/Mandati27102008/Candidates.asp?PartyCode=A14&LevelCode=034SG&glasovi=1287

    I ON HOĆE DA BUDE GRADONAČELNIK???

  5. Ljudi – Stevandić u javnost iznosi namaštane rezultate (koje je sanjao) anketa da bi zavarao građane Banjaluke ko je istinski opozicioni kandidat!

    STEVANDIĆ JE OD 2006 GOD ZA TRI IZBORNA CIKLUSA PROMIJENIO TRI POLITIČKE STRANKE:
    2006 – SRPSKA RADIKALNA STRANKA
    2008 – SRPSKA STRANKA RS
    2010 – SDS

    NA ZADNJIM OPŠTIM IZBORIMA 2008 GOD KAO KANDIDAT ZA SKUPŠTINU GRADA BL OSVOJIO JE VJEROVALI ILI NE: 377 GLASOVA!!!
    EVO LINK:
    http://www.izbori.ba/Mandati27102008/Candidates.asp?PartyCode=A14&LevelCode=034SG&glasovi=1287

    I ON HOĆE DA BUDE GRADONAČELNIK???

  6. Pa kojim parama gospodo mislite da dajete sve to što obećavate na Vašim mitinzima.Pošto nemate potpisane ugovore ni sa jednom svjetskom kompanijom o otvaranju fabrika i zapošljavanju radnika,mogu da predpostavim da ćete to ostvariti samo novim i povećanjem starih nameta. Nema para ni za plate a kamoli za sve što obećavate da ćete davati u koje kakve investicije. Sva ta obećanja jedino možete ispuniti ako budete imali budžet Njemačke a i njega bi Vi brzo ispraznili. Za dve godine bi i Njemačka bila na nivou RS.A imaju nove novine “RESPEKT“, i portal http://www.sep.rs pa eto prilike narodu da malo pročita gdje idu pare iz budžeta, kome,i kako naša elita živi( u ovom broju ministar Kovačević i elita iz RS na svjetskom nivou)Njihove velike brige za narod su jako,jako male.U narednim brojevima ćemo objaviti i ostale kandidate,šta su imali prije dvadeset godina a šta danas i njihovu imovinu. Narode “GLASAJTE“ za GAVRANOVIĆE,ČAVIĆE,STEVANDIĆE i druge(namjerno govorim u množini jer to je skup lešinara)koji se organizovao da po svaku cijenu dođe na vlast radi njih samih a ne za bolju budućnost ovih ljudi. Ćitam izjavu(press) LOPOVA Čubrilovića ZAR TAJ IMA OBRAZA DA SE POJAVI U JAVNOST. Pokrao je toliko novca da je pola Banja Luke njegovo. I takvi ljudi govore da vole ovaj grad.Svi su ko brodovi puni para i nekretnina ne samo u RS već po cijelom svijetu (kažu da je ministar Škrbić postao prvi komšija Novaka Đokovića u Monte Karlu,neprovjereno ali i to će se uskoro saznati ima li istine pa ćemo i to objaviti),malo im pa hoće još da se malo maste u naredne 4 god.GLASAJ MOJ NARODE GLASAJ PIVA(po izboru) I MALO PEČENJA JE DOVOLJNA DA PREŽIVITE DO NAREDNIH PARLAMENTARNIH IZBORA 2014 god.KO JOŠ GOVORI O RAZVOJU I ZAPOŠLJAVANJU SA PREUZIMANJEM ODGOVORNOSTI DA ĆE TO URADITI.GOVNARSKA KAMPANJA SE NASTAVLJA JER SU IM PUNA USTA IZGRADNJE KANALIZACIJA DA SE DOBRO NAROD POSERE POSLIJE OBILNOGA JELA I PIĆA NA MITINZIMA POJEDINIH KANDIDATA.KADA MILE ZAPJEVA SVE U VODU PADA IPAK JOŠ NAS PJESMA SAMO DRŽI.

  7. Gospodine mico
    ako ste se umorili, odmorite, pa Boze zdravlja sutra opet procitajte i malo uporedite programe.
    Nemojte
    kopirati pa lijepiti. to potsjeća na nepostojanje mašte i konstruktivnih ideja odnosno istrošenost vladajuće strukture.
    Sinoć je u Banjaluci bila NOĆ ISTRAŽIVAČA.
    Kžu da je sjajno predavanje održao Banjalučanin i sjajni naš naučnik dr Vladimir Šamara.
    Predavanje se zvalo „Od pijeska do mikroprocesora“
    Nije on član SDSa, ovo je provjereno. On je naučnik i uz pomoć takvih ljudi realno može se gradi BOLJA BANJALUKA.
    Nekad su se u mom Rudi čajavecu gradilimikroprocesori…i u medicinskoj Elektronici montorali pejsmejkeri…
    Asad tranzicija prediznorni ŠVEDSKI STOLOVI za gladne birače…

  8. Stojanka majka SDS-a – zašto da me redkacija izbaci?
    Možda zato što želim svim ljudima na frontalu reći pravu istinu o rezultatima Stevandića na zadnja 3 izborna ciklusa?
    Da li su to „upljuvci“ kako ih vi nazivate ili GOLA ISTINA?
    Možete li mi odgovoriti kao članica SDS da li je istina da je Stevandić za tri izborna ciklusa promijenio tri političke partije?
    Možete li dokazati da Stevandić na zadnjim lokalnim izborima 2008 god nije imao 377 GLASOVA?

    I po čemu ja to ometam ostale ovde, ili nisam korektan igrač?
    ZATO ŠTO GOVORIM ISTINU!

    A to što Stevandić u javnost iznosi lažne podatke ne bi li sam sebi podigao ionako loš rejting, zajedno sa rejtingom SDS-a (koji je inače 4 stranka u gradu? to JESTE KOREKTNO, I TO NISU UPLJUVCI???

    Držite se vi vaše šuplje priče, i slijepih puteva kojim vas vodi Stevandić. Banjalučani znaju dobro ko je jedini istinski opozicioni kandidat kojeg je podržalo 6 STRANAKA U BL, I ON ĆE POBIJEDITI! 😀

  9. Још увијек су свјеже ријечи посљеднјег предсједника Предсједништва СФРЈ Стипе Месића: Ја сам свој задатак извршио.
    СДРФ више не постоји.
    Слично се понашао и предсједник СЦГ Светозар Маровић, прво прикривено апотом јавно радио на разбијанју и нестанку државне заједнице СЦГ.
    Инертно увијек постоје индицоје да је неко од руководиоца РС радио на штету РС, као и могућност да неко и сада направи штету.
    Гдје су механизми за спречавање тога ?

  10. borac1kategorije
    Kao deklarisani borac, pogledajte malo listu SNSDa
    i prokomentarišite.
    da li ste Vi za to da oni koji su u skupštini bili 2 puta budu i treći put. I da li to zadovoljava vaše demokratske ambicija.
    Ako jeste pozivam vas da probate vola danas na Čokorskim poljima, koji je svoj život dao za dali napredak, takve demokratije.
    Odmah da Vam kažem da nisam članica SDSa nego sam predstvanica srpske onespravljne većina.
    Na ovim izborima imam samo svoj glas da deponujem na dva papira.
    To svakako imate i Vi.
    pročitajte program dr Stevandića i recite šta u njemu ne valja.

  11. STOJANKA KADA STE VEĆ RADILI I ČAJAVECU I ZNATE O MEDECINSKOJ ELEKTRONICI ONDA SE BORITE DA VAM SE VRATI OVAJ ČOVIJEK I NJEMU SLIČNI KOJI SU SE BAVILI RAZVOJOM I INTERESIMA NARODA.OVI DANAŠNJI KANDIDATI TO NISU NITI ZNAJU.
    EVO SAMO ZA VAŠE OČI I MOGU GA JA POZDRAVITI U VAŠE IME,NARAVNO AKO VI TO ŽELITE.POZ

    ОТАЦ И ИДЕЈНИ ТВОРАЦ “MEDECINSKE ELEKTRONIKE“I SLOBODNE RAZVOJNE ZONE VISOKIH TEHNOLOGIJA-TEHNOLOŠKOGA PARKA

    СЛОБОДАН (ОСТОЈА) Цвјетић, Предсједник

    ЛИЧНИ ПОДАЦИ:

    Датум и место рођења: 01.. Фебруар 1942, Лапово, Србија
    Држављанство: Србија („Србија и Црна Гора“) и „Босне и Херцеговине“
    Породица: Ожењен са Зденка Цвјетић, дипломирани инжењер архитектуре ћерке: Наташа Цвјетић, дипломирани правник сина Озрена Цвјетић, дипломирани економиста
    Адреса: книнска 9, Бања Лука
    Матерњи језик: српски језик
    Међународни језик: енглески

    ОБРАЗОВАЊЕ

    Студије електротехнике, дипломирани инжењер електронике на Електротехничком факултету Бањалуци (ИУ)
    Међународни стручњаци за програме „Цомпутерс анд мемори“ – Теледине систем фирме & ЕММ СЕСЦО (САД)
    Постдипломске студије у „технологија решавању развојних проблема“, Универзитет у Загребу („Европски центар за мир и развој“ (ЕЦПД) Универзитета Уједињених нација за мир)

    Професионалне активности
    1973-1975 „Електронска телепринтерски“ – „Руди Чајавец“, Истраживачки центар
    1975-1982 „Рачунарски системи Фабрика високо поуздане меморије“, „Руди Чајавец“, Професионална електроника
    1980/1981 „Стање и дугорочни развој истраживачких активности у БиХ“ (Група експерата у скупштини БиХ за развојну стратегију)

    Аутора програми
    1981/1991 „Програм Медицинске електронике“ (ПМЕ)
    1987-2004 Медицински Електроника, Центар за медицинска истраживања и развој јавног здравља, Бањалука

    Инвестициони програм (ПМЕ)
    Стварање „Међународног центра високих технологија“
    Стварање цврсте „Медицинска електроника“
    (Професионално едуковани за самосталан рад, следећи профитабилних центара:)

    Фабрике које су отворене у Медецинској Електроници

    Фабрика пејсмејкере (имплантати) Телецтроницс (САД, Аустралија, Француска)
    Фабрика слушни апарат – Ректон (Швајцарска, Данска, САД)
    Фабрика кардиоваскуларне инструменти Хевлетт Пацкард (САД, Немачка)
    Фабрика лабораторијске опреме Иу производу (домаћа развој)
    Фабрика опреме Аудиологија Иу производу (домаћа развој)
    Фабрика опреме за рехабилитацију Иу домаћи производ (развој)
    Инжењеринг
    Израда пројеката у здравственим установама „Архинг“ (група архитеката из Бањалуке)
    Изградња здравствене установе „УНИЛЕС“, Словенија и Крајине, БиХ
    Образовање
    „Електронски техничара и медицинских инструмената сервисно“ „Технички центар Бања Лука“
    „Биомедицинске и клиничке инжењери“ Универзитет у Бањалуци
    „Специјалисти програм на носилаца развоја и технологија власницима“
    Развој
    Центар за медицинска истраживања и развој примарне здравствене заштите „др Андрија Штампар“
    Сарадња центар за сарадњу између Југославије здравствених услуга и Светске Здравствене Организације. Циљ је увођење савремене опреме у здравственим службама, за потребе примарне / превентивне здравствене заштите и образовања.
    „Институт за развој“ медицинских инструмената, специјалиста за софтвер
    Међународни пројекат „Развој експертских система“ (кардиологија, вертебрологи)
    Истраживачки пројекат, добио на јавно надметање, у сарадњи Италији / Југославија реф. Но ТТИ/тмц/3661, почевши од 19.06.1991 (1.5 милиона САД $, неповратив) 1992

    „Аутор Иницијатива“

    >> Европска будућност, програм за мир и развој

  12. Postovani Mico,

    Hvala Vama što ste mene a i ostale komentatore i čitaoce komentara, potsjetili na jednog sjajnog i poduzetnog čovjeka iz nedavne prošlosti Banjaluke.
    Iza koga su ostala fina djela i sjećanja.
    Sama sam bila na otvaranju centra dr Andrija Štampar. Slobodan je bio i ostao veliki čovjek. Otvarao je dalju perspektivu mom i svom Čajavecu.
    Bio je i društveno jako aktivan. Bio je predsjednik KABa. Iza koga takođe su ostala divna sjećanja i gradske manifestacije.
    Šteta je što se u proteklih 20 godina nije za njega našlo mjesta da obavlja neku važnu funkciju u RS. Slobodan bi i tu sigurno dao veliki doprinos.
    U ovom momentu od svih kandidata za gradonačelnika, na gospodina Slobodana Cvijetića nekako najviše potsjeća dr Nenad Stevandić. Složićete se samnom.
    Posjeduje, mladost, stručnost, lijep je,što je i Cvjetara bio, energičan, vrijedan, odvažan, nije istrošen i idealista je.
    Usuditi se i prvi podnijeti kandidaturu …i to nešto govori.
    Svi ostali su kalkulisali. Prvi je dobio i podršku svoje stranke. I to nešto govori…
    Uzmite da još iza wega ima toliko materijalnih sredstava kao za neke druge protivkandidate….pa već bi se rezultati znali. Nebi trebalo anketirati.
    Druge kandidate neću da vrijeđam, jer i oni su se korektno prijavili.
    Puno pozdrava.

  13. Hvala lijepo.Nadam se da će budući gradonačelnik imati sluha i smijelosti da ljudima njegovoga iskustva i znanja da mogićnost da našu Banja Luku zaista povedu u jedan veliki razvojni projekat. Jedina mana gos.Cvijetića je NEPOTKUPLJIVOST i sigurno NE KORUMPIRANOST.Sve što je ikada radio bilo je isključivo u interesima našega naroda kojeg beskrajno voli i cijeni.Budući gradonačelnik BI ANGAŽOVANJEM TAKVIH LJUDI POKAZAO DA MU JE STALO ZAISTA DO RAZVOJA I JAVNOGA INTERESA A NE LIČNOGA.Vrijeme će pokazati dali smo bili u pravu.Poz.

  14. Onomad se u Mostaru sastaše da apeluju za formiranje Apelacionog suda. Ne ukidanje BiH suda, kako se prvo govorilo, a koji se, usput rečeno i ne smatra ustavnom kategorijom. Jača se država, prodaje se magla. Znači li to da je sledeći korak uspostava Vrhovnog Suda BiH, kao još jedne od (ne) ustavnih kategorija? Ako znači, što nam se to ne kaže? Ma neka je, država, ne magla, pa da bar prestanemo da psujemo državu ovakvu kakva je, možda će ova u jačanju biti bolja. Još samo da nam priznaju da je jačaju, možda ćemo im i pomoći da svi zajedno napravimo sigurnu kuću. Ali nije to ono što je pisac htio da kaže.
    Pisca zanima šta će se uraditi na tome da sudstvo u RS ostane ni po babi ni po političkim partijama. I dok se javnost namjerno zamajava BiH nivoom sudstva, kao slučajno se zanemaruju anomalije u ovoj sferi na entitetskom nivou. Vjerovatno zato što je uspješno i depolitizovano, što nema šefova, Simića, Sandića i sličnih, što se radni sporovi po prioritetu rješavaju za manje od dvije godine, sto se v.d.- i ne zadržavaju na pozicijama 24×60 dana, što Ombudsmeni ne rade po političkim direktivama, što sudije i tužioci nisu politički profilisani, što se vrlo uspješno primjenjuje „OHR-ov“ Zakon o ministarskim i drugim naimenovanjima, što ministarstva i okružni sudovi na njima svojstven način ne interpretiraju odluke viših sudova, što se predmeti koji predstavljaju prijetnju za partijske tokove ljudi i novca ni slučajno ne gube, što se na rješavanju tih predmeta ne mijenja po 5-6 sudija, što se ne mjenjaju imena institucija za koje se ustanovi da nisu radile po zakonu, kako oni koji ih koriste za lične i partijske potrebe ne bi nastavili po svom…ili partijskom.
    Dakle, sve ide kao po loju, i nije moguće da se neki od sudova i sudija kriju iza zakona i proglašavaju nenadležnim kad god to centrala zatraži. Srpski pravosudni Eldorado. Blago nama.
    Dobro je da je tako, jer drugačije ne bi valjalo, jer bi se onda osjećali nesigurno, beznadežno, prevareno, jer onda ne bi bilo sigurnog poslovnog okruženja i novih investicija. Onda bi se zaobilazila i Agencija za državnu upravu, i bila bi degradirana, kao što bi bili i konkursi. I tužioci ne bi radili svoj posao, i oni silni revizorski izvještaji ne bi bili procesuirani, i mnogi ne bi odgovarali za nedjela.
    Da nije entitetsko pravosuđe ovako dobro, RS bi postala zemlja malih bogova. A kako se smatra da su u ovom entitetu velika većina pravoslavci, hrišćani, ili se bar tako deklarišu, onda bi ih neko mogao zapitati šta piše u Bibliji i koliko Bogova oni to imaju?
    Bez KRAJA nema novog POČETKA!

  15. Samo dobar novi početak vodi u boljitak.
    Juče sam bila u krugu Rudi Čajaveca…to je za plakati.
    Tamo gdje je nas 5000 radilo sada se hvata paučina i poneki tajkun sređuje prostor za izdati prodati i prodaju magle.
    Kad dođe dr Stevandić, u njegovom ptogramu sam vidila šansu da tu bude mjesta za bar hiljadu novih zaposlenih, pa i za mene sa onoliko sposobnosti koliko imam. A nisam doktorica ni profesorica.
    Dr Stevsandić se neće ustezati da zovne i Slobodana Cvijetića pa da se vidi ima li Cvjetara još nekih dobrih programa.
    Ja vjerujem da ima

  16. Čitali smo prije neki dan da je EU Savjet za spoljne poslove, kao još jedno tijelo u nizu, osudilo negaciju Haške interpretacije julskih događaja u Srebrenici 1995. godine. Stefan Karganović i Srđa Trifković.Puno njih ili nas se neće složiti sa tom kvalifikacijom, svako iz svojih pobuda.
    A sve je, čini se to zakuhao neko tamo uz pomoć nekog ovde, zbog ovoga ili onoga, stavljajući u povijesni zaborav toga i toga, kvalifikujući takođe karakter rata u BH kroz posebno obojenu prizmu, kao što slično reče Janko Velimirović. Nekih ovdje bilo je puno, takva su vremena bila. Reći će, „stiso“ Pedi, bolan“. Ipak, nekako se ističe budući menadžer godine sa inicijalima DČ, u verziji engleskog pisma. Ima li sličnosti sa Washington DC-jem, ne znam, kao što puno toga ne znam, ali me to neznanje ne sprečava da razmišljam. Ne da kvalifikujem, kao neki drugi, samo da razmišljam. Naglas. Ili na slovo.
    Dakle, DČ je bio kadar, obećavao, učio, stasavao, shvatio da je društvu potrebna reforma, vizija i tako se ponašao. Htio je promjene preko noći, uz pomoć svojih, ali na žalost ne i naših prijatelja. Lomio je stvari preko noći, ali utisak je da je sada na nama da popravljamo slomljene stvari. Oni poslije njega nisu nam omogućili da kupimo nove, na žalost, pa sad krparimo…I vadimo fleke. A taj proces je težak, spor i skup.
    Nešto prije oktobra nam DČ možda opet dolazi, ne samo u snove. Dolazi više kao noćna ali i (svako) dnevna mora i puca visoko, visoko…možda ne u one visine sa kojih nas je gledao, ali dovoljno visoko. Kažu analitičari (ono malo njih koji nađu za shodno da nešto kažu, pa makar ih neko i čuo) da pobjeđeni političar vrlo teško vraća na tron. Šta je sa DČ-jem? Je li naučio na greškama (za koje rekoh da mi plaćamo), da li je konačno stasao i da li će nam ovaj put zaista pomoći, za promjenu? Možda i hoće, ali koga zmija jednom ujede…. A mi od njegovog otrova jedva prezivješmo. Ne znate još uvijek o čemu pričam? Sjetite se govora o Srebrenici našeg tadašnjeg predsjednika, sjetite se mašinerije koja je time pokrenuta. Osjećate li posljedice još uvijek? Sjećate li se reforme policije ili da zamolimo Cenićku i Bukejlovića da nam ponove njihove utiske iz 2005-e, vjerovali im mi ili ne? Sjetimo se priče oko Vitol-a i brodske rafinerije i žrtvovanih jarića?
    Ako uspjemo da se sjetimo, hoćemo li se pitati da li takvom DČ-ju dati ključeve i Banja Luke i kasu od 130-ak miliona? Na Vama i na nama je da odlučimo.

  17. Блоку који подржава Драгана Чавића, пришао и Бањолучки ефендија.
    Направиће им вјероватно Чава једну предсједничку џамију „Чавију“.
    Само се незна са које је стране,дошао ефендија, са млађине или михљљицине!

  18. Ау,Кусмукача је одлијепила скроз.Мисли ако се она вуцарала по „ђамијама“ и шуровала с муслиманима с којима и данас шурује, да су сви у том гротлу.
    Ако избогчега падне Гаврановић пашће због нје. Жена сије само зло.

  19. Pa ova Milica Djepica je zaista najosjetljivija na Cavu-travu. Koja ostrascena „odbrana i posljednji dani“, sve uz njena prepoznatljiva lajanja i uvrede. Ne ide to bas klocu Cavi u prilog, al sta ces kad je interes koji Djepica ima preko onog Cavicevog finansijara jaci od svega. Cak i od cinjenice da taj bude malo s njom, a malo s onom drugom bivsom Glasovom zaposlenicom koja se i danas lazno predstavlja kao novinar. Cavica za nacelnika opstine Srebrenica!!!

  20. – Da biste bilo koga privukli kao investitora, morate mu dati čiste i jasne zakone i vremenski rok. Ako nema jasnog zakona i vremenskog roka, teško je nekoga privući. Novac je kao voda: gde je veća nizbrdica, novac brže trči. Dakle, investitor mora da zna po kojim zakonima ulaže, kolika je njegova dobit, kakav porez plaća državi, čega je oslobođen, koliki je rok za dobijanje dozvola. U novcu nema puno patriotizma. Ljubav se plaća ljubavlju a biznis je biznis i ljudi investiraju tamo gde je povoljnije. Naravno, u RS
    nije kao u Engleskoj gde je najvažnija lokacija. Ovde možete da dobijete i super lokaciju kao što je PICIN PARK ili LOKACIJA MALOG STADIONA (ISTORIJE Banja Luke), ali dok vi dobijete dozvolu mogu proći i dve-tri godine(ako nekom ne date lovu), a ko zna šta se sve može dogoditi za to vreme, zato ovde, čak i ako lokacija nije prva klasa dobro je da vam daje brz ulazak i brz izlazak iz projekta. Bolje je imati brži obrt i manji procenat zarade, nego čekati veći procenat, jer – vreme je novac,A DALI TO OVI KANDIDATI MOGU OBEZBIJEDITI I DOVESTI STRANE KOMPANIJE

  21. STOJANKA

    Mogu Vam reći da je CVJETARA još u formi. Radi, radi i možda se uskoro i on oglasi.A NJEGOVO OBRAĆANJE MOGLO BI MNOGE BIVŠE I SADAŠNJE POLITIČARE DA DOBRO OPEČE.ZNATE VJEROVATNO KO I JA NA KOGA MISLIM.MANA MU JE ZAISTA ŠTO NIJE LOPOV I KORUMPIRAN A NAŽALOST TAKVIMA NEMA MJESTA U VLASTI.A dali če novi gradonačelnik(Vaš kandidat je Stevandić) imati hrabrosti da ga zove vidjećemo.Puno je ljudi oko njega koji se boje Slobodana.Boje ga se jer znaju koliko on zna da oni nemaju pojma ni o čemu a on ne trpi laži i prevare.Ko ga zna zna da je to tako i da mu odamh u lice skreše sva. Zato ga se boje mnogi.Poz.

  22. Likovi na sve strane, a djela nigdje. Šta je to? Pa izborna kampanja!
    I tako, kao što već jednom napisah, ispeglani, što ozbiljni (čitaj: odlučni), što nasmijani likovi nas gledaju sa bandera, zidova, autobuskih stajališta, škola, institucija…
    I mame nas, k’o kurve. Pa šta, narod odavno zna da je politika kurva.
    I to ona, beskrupulozna, napadna, ružna, dlakava i nečista.
    Ta ista kurva, što mu dođe isto k’o i prostitutka, samo ljepše i pro-evropski rečeno, ne samo da nas odradi za manje od pet minuta, a da toga nismo ni svjesni, već nas u svemu tome pravi i idiotima.
    Ma, nije valjda? Ma, jeste.
    Ta je prostitutka (ili ti kurva) sebi dozvolila da se reklamira na istim onim mjestima koje smo naveli, nudeći se i djeci i odraslima. I to je kao normalno? I ja kao pretjerujem u svojim komentarima, i sebi previše dozvoljavam? Da naglasim, nije problem ako se ona uvijeno oglašava na način na koji je to zakonski regulisano, i ona mora od nečeg da zivi i, recimo pošteno, da zaradi svoj dinar (čitaj: KM), dok je ne u’vate i ne pošalju na robiju, što bi rekao Zoran Radmilović. Ali je problem ako ona krši zakon oglašavajući se.
    I šta da zaključimo? Da su gradske organizacije zapravo politički profilisana udruženja kurvi koje su uzurpirale vlast? Teške rječi, reći ćete. Jesu li?
    Pa ako postoje zakoni, pravila, inspekcijski organi, sudovi…kako onda da nam se te iste kurve unose u facu sa mjesta nepredviđenih za oglašavanje od onog momenta kad izađemo iz zgrade ili dvorišta? Gdje su ti inspekcijski organi? Ne polni, kažem, nego inspekcijski? Čiji su oni, nekih esnafa kurvi ili naši? Ko plaća te organe, kome oni služe? Nama ili njima?
    E moji organi, nabijem ja na vas jedan veliki prezervativ (što bi narod rekao – kurton), da vas bar malo zaštiti od spoljnih seksualnih, pardon – političkih uticaja…i nadražaja!

  23. U pauzi između „ma za koga da glasam, kad su svi isti“, onako usput, čuh priču o magarcima i magarećem skupom siru. A nije to ona priča o autohtonom tisućlječnom tovaru, niti o bar isto toliko starom Tornjaku. Ista me vrati u ona nesretna vremena kad su se vlasti na vrhuncu svoje ratne progande dosjetili da predstave domaćoj ugroženoj javnosti autohtonu vrstu psa, a kako drugo do odbrambenog.

    Čudi me da skoro dvije decenije kasnije domaći vlastodršci nisu pokrenuli sličnu kampanju, onu koja priliči savemenim trendovima i stremljenjima, deklarativnim, doduše. Ni vemena sada nisu mnogo bolja, ali se bar ne puca. A magarac je pravi način da se to uradi. Jer magaraca ima.

    I tako, poučeni iskustvom SOP-a (Srpskog odbrambenog psa), vrlo izvjesno možemo očekivati i predstavljanje, a kakve druge do autohtone domaće vrste magarca na evropskom putu, ili ti SEM-a (Srpsko-evropskog magarca). Ubjeđen sam da je nabolje da jedan takav projekat bude začet od nekog iz porodice Vasića, a promovisan od strane porodice Simića. O finansijeru takvog projekta ne treba ni trošiti riječi.

    Normalno je za očekivati da ni, nekad brat, a nekad ujka neće imati ništa protiv, jer SEM nije nazvan samo SEM zbog Stare dame, već je tendeciozno nazvan i SEM, dakako i zbog odobrovoljavanja brata i ujaka. I tako će biti i vuk sit i hijene na broju. A ni domaći lešinari neće ostati gladni.

    I da bi nova priča bila potpuna, naš novi SEM će dobiti i novi ular i povodac – stilizovanu trobojku sa zvjezdicom, bijelo-žute briselsko-vašingtonsko boje. A i narod će lako prihvatiti novi stajling, zvjezdica je ipak zvjezdica, pa bila bijela, žuta il’ crvena – ko mari. I ovako kažu da je za vrijeme petokrake bilo bolje.

  24. Nije bilo dovoljno u Drugom svjetskom ratu, pa u otadžbinskom ratnom sukobu, nego i u vrijeme takozvane slobode, kada se ne puca javno, već najtajnije što je to moguće, na posavske i pounjske njive Republike Srpske stižu hrvatske divlje svinje i jedu naše kukuruze.
    Najprije su nas oni iz Hrvatske, zvali ih ustašama ili Franjinim bojovnicima, svejedno, koljački istrjebljavali, pa ono što preosta, sa svojih kućnih ognjišta otjeraše i u bijedu protjeraše u otadžbinskom ratu. Potom na nas poslaše divljač, da nas posve istrijebi.
    Ali, ne lezi vraže: dosjetiše se naši lovci, pa krenuše u hajku protiv divljih svinja koje ovamo nadiru preko Une i Save u čoporima od dvadeset do pedeset komada. Tuku lovci, ali ih naši biju po novčanicima, jer ne smije se istrijebiti štetna divljač, a srpski narod – ko kako hoće i može – neka radi i poradi. Dokle li će sve ovo trajati i kada ćemo se osvijestiti?

  25. Parna je godina. Osjeća se miris plijena. Naše hijene se opet pomaljaju iz brloga. Idu sve dalje i ponašaju se sve agresivnije. I kreću se svuda, za promjenu. I kevću. Glasno, sve glasnije.
    Buka je nesnosna. Moja ulica opet ne dobija čepiće za uši, ali zato podobne ulice dobijaju. Kažu, šareni ste, nema za vas štapića. Tako ćemo mi čekati štapiće bar još dvije godine. Možda ih dobijemo ranije, ako se opametimo i glasamo za prave hijene. One naše hijene nisu dovoljno dobre.
    Na mojoj stanici gradskog prevoza su fotografije dvije hijene. Zašto dvije? Pa zato što ova druga hijena nije dovoljno prepoznatljiva, pa tu mora da bude ova prva, izrazito prepoznatljiva. Da narod zna da su obe iz istog čopora, pa ako se već opredjelio, ili ti očoporio, da sve ostane u kući…do kuće.
    Silne se pare troše kevčući-ću-ćeš-će-ćemo-ćete-će. Znači, para ima. Kako za koga, doduše. Kevćite i vi dovoljno glasno, možda će se naći nekih para i za vas, nakon sezone kevtanja. Pa ako baš i ne bude para, biće čepića za uši za sljedeću sezonu kevtanja. Samo za odabrane.
    I, za kraj, kakav bi ovo osvrt na sezonu kevtanja bio, kad se ne bi citirao neko mnogo, mnogo pametniji, kao npr. Duško Radović: Kada pođete na izbore, glasajte za one kojima najmanje vjerujete, jer oni su jedini koji će ispuniti sve što očekujete od njih, a ako dobiju izbore – vi se možete ponositi i hvaliti kako ste unaprijed i davno znali da će oni tako da nam smjeste.

  26. Izbori samo što nisu. Neki igraju na jednu kartu, bar oni koji je imaju, dok se ostali još muče da je nađu, ili bar kopiraju. Nije još počelo prljavo, kao što to zna da bude. Ali to se samo čini, jer sljedeći primjer pokazuje da se i tradicionalno i nacionalno po ko zna koji put uvilo u partijsko, ili još gore, u kult ličnosti, čime će neprikosnoveni još jednom ostati neprikosnoveni, jedini i nezamjenjivi, baš kao crveni između dva posljednja nam rata.
    Ne, ne, nije ovo napad na lik i djelo, nije ovo nipodaštavanje institucije predsjednika i vjerujte da nema zle namjere usmjerene na pojedinca ili stranku, ovo je zapravo naša nesreća na djelu.
    Elem, krajem prošlog mjeseca obreo nam se predsjednik u Rogoljima, na dešavanju „Kosidba, vršidba i etno izložba“, u opštini Gradiška. Neka, i treba. Što se mene tiče, trebali su biti tamo i ministri poljoprivrede i kulture da podrže očuvanju baštine. I sve bi bilo u redu da prvi, a i kasniji izvještaji medija plaćenih narodnim parama nisu bili jedino i isključivo fokusirani na Dodika, koji nam lijepo potvrdi da je „tradicija snažan način očuvanja identiteta srpskog naroda na ovim prostorima“. I to bi bilo to što se izvještavanja o tradicionalnim vrijednostima tiče i njegovanja istih.
    I onda čitamo i gledamo kako Dodik oštri kosu, kako Dodik kosi, kao Dodik pije pivo, kako Dodik ovo i ono – a o tradicionalnom, onako uzgred, bez ijednog detalja koji bi približio savremenom gledaocu i čitaocu nekadašnji način rada, bez fotografije starih alatki ili objekata, nakinđurenih konja i zaprega i ozarenih lica djece u njima, one žene i njenih konja iz konjickog kluba Padok, koja je tom prilikom, ako joj je vjerovati, dovezla njene jahaće konje i ekipu iz nekog sela pokraj Banjaluke bez marke nadoknade, da bi podržala mještane u njihovoj namjeri da sačuvaju narodnu baštinu. Lijepo s njene strane, ali to, kako stvari stoje, ne pije baš puno vode, bar što se medija tiče. Jadna i ona i njeni entuzijasti i volonteri, kako ih sama naziva, ne zna u šta se uplela, vjerovatno griješi što se bar nije pojavila u bordo dresu, pa bi i nju uslikali, ako ne Glas Srpske, ono bar za arhivu republičkog Centra za ravnonopravnost polova i jačanje preduzetničkog duha žena u ruralnom području. No, da ne duljim.
    I šta ja sad da zaključim? Da je tendenciozno i perfidno ono tradicionalno po ko zna koji puta izmanipulisano i iskorišteno, po Miloševićevom receptu bačeno pod noge jednom čovjeku ili stranci? Da je ovo bio zamaskirani predizborni skup? Da je „7000 posjetilaca“, kako izvještava SRNA, prodala njihove naredne četiri godine za tri pečena vola? Recite mi još samo da tih 7000 posjetilaca puca iz ličnog naoružanja prilikom proslave kućne slave, pa ću Vam reći dokle ćemo dogurati i mi i naša tradicija, sa tim istim našim socijaldemokratama na čelu, i samo njima, ali ne i nama ostalima lojalnim medijima.
    E moji socijaldemokrati, postavite standarde kojih ćete se prvi držati i vodite nas kako Bog zapovjeda kroz ovaj 21. vijek i čuvajte nam tradiciju već kad ste u prilici. Nemojte urušavati i jedno i drugo, i eto vam još 77000 novih glasača, a ne 7000 starih. Onda dobro i vama i nama, ili još bolje, svima zajedno, jer se onda nećemo ni dijeliti po podobnosti i boji dresa.
    A što se samog Lemija tiče, njemu svaka čast, briljir’o je kao i skoro pa uvijek (osim kad se zanese, pa počne da prijeti). Bojim se samo da ne bude kao i sa Slobom, pa da kažu „ma nije on kriv, to sve rade ovi oko njega“. Jedno je sigurno, zbog ovog u Rogoljima on neće u Hagu završiti, pa sve i da mu je otkos bio k’o ni sebi ni svom. Ja mu lično na otkosu neću zamjeriti…samo ako odluči da konačno postane i moj predsjednik.

  27. Избори су све ближе.

    Поштовани коментатори, каните се комунистичких дугих реферата.
    Владајућа олигархија је близу краја.
    Ако је старо добро онда су и бајати хљебови добри.
    У памет господо. Каните се езикета и ружних ријечи.
    Иде ново вријеме, прилике се усложњавју. Стара памет није доволјна.
    Траже се нови енергични млади школовани и подузетни људи.
    наравно попут др Ненада Стевандића.
    Ишао сам обићи рођака Ђуку на паприковац.
    Бјели мантили су листом за др Стевандића.
    Само шкрбини штићеници нису. А то је врло мала мањина.

  28. Sinoć je na trgu Krajine bio jedan fini događaj.
    Bez rike i vike,
    vodeći ljudi iz opcije za Banjaluku su transparentno i u najkraćim crtama upoznali građane saljudima i osnovnim crtama i akcentima progrma ZA BOLJU BANJALUKU.
    Poslije toga je trubački orkestar Bobana Petrovića, malo zvucima iz Srbije i svjeta razbio depresiju koja je lagano počela hvata građane.
    Trube najavljuju promjene.

    mali…i ostaliMA KO VAS NAGOVARAO…

    možete doći na Luš sutra, na završnu promociju tima za „Bolju Bnjaluku“
    Na kolač ide šlag a za učmalost ljijek su PROMJENE.

  29. Prvo sam pomislio – kakav pretenciozan naslov! Ne naslov ovog teksta, već naslov parminutne emisije na OBN-u, gdje čovjek pere li pere. I ne treba mu više od par minuta. Kratko i jbtačno. I svaka mu čast. Pitam se kako to da na našim kanalima nema tako nekog koji će sistematski upućivati na anomalije i komentarima usmjeravati odgovorne da se ponašaju odgovornije, kao i nas same da oblikujemo naš svijet po mjeri ljudi, a ne neljudi. Pitam se zašto mi to i sami ne radimo. Da malo zatalasamo, ne bi li izmet prije isplivao na površinu.
    A ima i kod nas puno tema za „obrađivanje“.

    Evo jedne. Porodio mi se dugar, kako u šali kažemo. I pri tom dao 250 maraka ljekaru i isto toliko časnim sestrama. Ne od srca, već zato što nije imao izbora. Ne treba reći da mu žena ima ovjerenu zdravstvenu knjižicu. Srećom, tu je Škrba da konačno uvede red. Pitam se samo šta je radio sve ove godine i koliko će mu još trebati da završi sa detaljima tipa 250 maraka.

    Evo još jednog. Htelo dijete na „medecinu“. Prelazak preko crte košta 5000. Otac imao samo 2000. Ništa od „medecine“. E moj Kasipe. Ako je crta, onda je crta. Obrlatitiste ti i Lemi one studente onomad samo tako.

    Evo trećeg. Došao čovjek kod mene da uzme litru rakije. Kaže, platiće drugi put, ostavio plavima deset maraka koje je ponio. Dao im na lijepe oči, one plave, pandurske. Kažu, agresivna voznja. Čitam ZOBS. Nešto mi nije jasno. Nešto se tu ne slaže. Ko ono bješe ministar policije, zaboravih?

    Treba li navesti i četvrti primjer… i peti… i tako redom? Treba.

    Da zaključim: Ne čuje se glas naroda. Jer ga ni nema. Tim bolje za one koji treba da ga čuju. Ko nam je kriv. Vjerovatno imamo viška 250 i 250 i 5000 i 10 maraka. Pitamo li se šta će biti sa nama kad ih potrošimo? Para će nestati, ali Š i K i slični im izgleda ne. Narod bira. Kakav narod, takva vlast.

  30. Malo suposkidane maske, mi PDP-ovci,ZA SVE NEMAM PRAVO DA GOVORIM smo malo razočarani od Srijede i Borika.
    Suva priča.
    Kako nebismo skroz izgubili…pravi opozicioni kandidat za gradonačelnika Banajluke je
    gospodin, i doktor Nenad Stevandić.
    Za listu ko kako hoće.

    Dosta je bajatih programa suvu priču i stare izlizane parole
    SRPSKA KUĆE DO KUĆE ( od naših para )
    I RIJEČ JE RIJEČ ( bajata )
    Samo ne za njih.
    Voli vas Vaš Pedo!

  31. Cojece-znam

    Vi koji ste pripremali Džambo šatore, i plaćeni ste.
    Mi Vas razumijemo.
    Samo morate shvatiti zašto smo za Promjene.
    Vi ste nas osiromašili.
    P jel u pravu i Čavić kad kaže da se našim helikopterima koji su u ratu vozili ranjenike sad voza Rokvić Marinko.
    To je očigledna zlozupotreba javnih sredstava..svrstavanje na jednu stranu.
    Što se tiče spavanja vi ste spavali 12 godina ..i hrkali.
    A nama je trebalo da budete naš servis., kompletnog grada.
    Zato vas moramo pomjeriti … u stranu. Da ne smetate.
    Voli vas Pedo

  32. Polako dolazi i oktobar, dan kada nam na vrata kucaju izbori. Dan D kako ga vole nazvati visoko pozicionirani političari. Taj dan, dan D za koga je sudbonosan. Za nas male obične ljude ili za njih koji tim danom mogu da izgube sve. Poziciju, status, imidž i funkcije koje im nudi takva pozicija u vrhu jedne „ekonomski prosperitetne države“. Ali, da se vratimo na dan D.

    Koliko je običan čovjek spreman i svjestan da sa tim danom i svojim glasom kojega daje nekome može biti siguran da je izabrao pravu ličnost. Šta će on dobiti njegovim izborom i šta mu njegov izabrani kandidat može da ponudi. Kada dođe na vlast može narodu obećati da će se on truditi da: će on imati dobru platu, da će sebi odmah kupiti novo auto (nema smisla da se voza u autu od bivšeg ministra starom četiri godine), a narod će vidjeti da ta investicija nije uzaludna, to će mu omogućiti da zajedno sa njegovom pratnjom vozi savremeno izgrađenim auto putevima naše republike mnogo brže od dozvoljene brzine, ne poštujući zabrane ograničenja i druga saobraćajna pravila, i tako ekspresno stiže do mjesta kojima trebaju njegovo znanje za strategijom razvoja istih, zaposliće svu bližu rodbinu u javne ustanove i agencije jer tu nema plate ispod 2000 KM a nema smisla da rodbina jednog gradonačelnika – ministra radi za manje para, pa da ga bude sramota, moraće po hitnom postupku da raspiše tender za javnu nabavku (bilo čega) jer od tog tendera i razlike u parama mora odmah da kupi stan od minimum 150 kvadrata. To je neki minimum za stanovanje gradonačelničko-ministarske porodice. Ipak gradonačelnik-ministar mora da ima svoj mir i veliki kutak kada bude razmišljao o velikim strategijama razvoja ove države (gradnje auto puteva, pomoći u izgradnji novih zgrada i naselja i plaćanju pojedincima za razvoj i unpređenje sela) sve su to velike investicije sa puno para i procenat je, hvala bogu dobar, pa to sve na miru moraš da sračunaš de te neko ne prevari pa da njegova pokoljenja nemaju hljeba da jedu. I tako još puno toga moji „drugovi“ (oprostite prošlo je vrijeme drugova ) već gosministri mogu obećavati. Mogla bi se jedna lijepa knjiga napisati.

  33. АНТИЧКИ ГРКИ ФИЛОЗОФ АРИСТОТЕЛ прије 2.400 година је написао: #Борба уа освајање и одржавање положаја на власти, често демократију своди на демагогијуи манипулацију.“
    Владајућа структура протеклих 12 година се понашала као да наука и народ не постоје.
    Они су били сами себи довољни.
    Њима је народ потребан само да даје пореш или пуни буџет.

    Очигледно је да су грађани Бањалуке то увидјели и сутра предстоје велике ПРОМЈЕНЕ.
    Биће свакако падавина.

  34. U vremena u kojim smo, pogled unazad svakako je bitna stvar. To, pogotovo, kada se zna da odakle pođeš, tamo se uvijek vraćaš. Sve je po čovjekovoj zasluzi, pa čak i ono poslednje. Zbog toga, ako zaboga, preklinju oni stari i iznemogli, ali i ovi mladi i nikakvi: učinite nešto više i brže za svoj kraj!
    Krajolici i lijepa priroda, brzi putevi i aerodrom, čist zrak i puste njive, ništa se od toga niti jede, niti pije. Sve je to dio neke naše opšte situacije, a posebno stanje sela: tamo je, čini se, sve svršeno. Staračka domaćinstva uz pokojeg mladca „izdiktirali“ su ove godine gašenje više od dvijesta pedeset školskih odjeljenja, a uslovila je to i činjenica da se u mnoge seoske škole nije upisao ama baš ni jedan prvačić.
    Zbog toga, svi vas skupa mole: učinite nešto više za svoj kraj! Ne da je krajnje vrijeme, ono pet do dvanaest, nego je odavno sve to prevaziđeno. Jedino, vele, nešto za svoj kraj čini Mile, a prati ga mali Anton, koji zna šta je šta. Svi ostali u nebo zagledani, glave kroz zvijezde promakli, bliži su gornjem nego li donjem svijetu. A toliko je toga zbog čega bi, zaista, morali činiti nešto više za svoj kraj!

  35. Likovi na sve strane, a djela nigdje. Šta je to? Pa izborna kampanja!

    I tako, kao što već jednom napisah, ispeglani, što ozbiljni (čitaj: odlučni), što nasmijani likovi nas gledaju sa bandera, zidova, autobuskih stajališta, škola, institucija…

    I mame nas, k’o kurve. Pa šta, narod odavno zna da je politika kurva.
    I to ona, beskrupulozna, napadna, ružna, dlakava i nečista.

    Ta ista kurva, što mu dođe isto k’o i prostitutka, samo ljepše i pro-evropski rečeno, ne samo da nas odradi za manje od pet minuta, a da toga nismo ni svjesni, već nas u svemu tome pravi i idiotima.

    Ma, nije valjda? Ma, jeste.

    Ta je prostitutka (ili ti kurva) sebi dozvolila da se reklamira na istim onim mjestima koje smo naveli, nudeći se i djeci i odraslima. I to je kao normalno? I ja kao pretjerujem u svojim komentarima, i sebi previše dozvoljavam? Da naglasim, nije problem ako se ona uvijeno oglašava na način na koji je to zakonski regulisano, i ona mora od nečeg da zivi i, recimo pošteno, da zaradi svoj dinar (čitaj: KM), dok je ne u’vate i ne pošalju na robiju, što bi rekao Zoran Radmilović. Ali je problem ako ona krši zakon oglašavajući se.

    I šta da zaključimo? Da su gradske organizacije zapravo politički profilisana udruženja kurvi koje su uzurpirale vlast? Teške rječi, reći ćete. Jesu li?

    Pa ako postoje zakoni, pravila, inspekcijski organi, sudovi…kako onda da nam se te iste kurve unose u facu sa mjesta nepredviđenih za oglašavanje od onog momenta kad izađemo iz zgrade ili dvorišta? Gdje su ti inspekcijski organi? Ne polni, kažem, nego inspekcijski? Čiji su oni, nekih esnafa kurvi ili naši? Ko plaća te organe, kome oni služe? Nama ili njima?

    E moji organi, nabijem ja na vas jedan veliki prezervativ (što bi narod rekao – kurton), da vas bar malo zaštiti od spoljnih seksualnih, pardon – političkih uticaja…i nadražaja!

  36. Veliko istraživanje CAPITAL–a: OPTUŽNICE U NAJVEĆIM AFERAMA PADAJU KAO KULE OD KARATA

    Specijalno tužilaštvo za privredni kriminal procesuiralo je 59 osoba, od čega je njih 39 osuđeno na ukupno 25 godina zatvora. Šest je dobilo uslovnu kaznu, dok ih 14 oslobođeno. Iako je Tužilaštvo formirano da procesurila djela koja nose minimalno pet godina zatvora, prema podacima do koji je u istraživanju došao portal CAPITAL.ba, više od 2/3 optuženih po osnovu dokaza ovog tužilaštva je osuđeno na kazne od tri do šest mjeseci.
    Optužnice specijalnog Tužilaštva pale su u četiri velike korupcijske afere u Republici Srpskoj, gdje su kao osumnjičeni bili i bivši politički funkcioneri, dok je jedna afera koja je uzdrmala javnost u slučaju „Željeznice“ rezultirala izricanjem minimalnih kazni zatvora.
    Istraga je obustavljena u slučaju malverzacija prilikom izgradnje Administrativnog centra Vlade RS gdje je među osumnjičenim bio i bivši premijer, a sadašnji predsjednik RS Milorad Dodik. Obrazloženje je bilo da nema dovoljno dokaza.
    Politički pritisak
    Poslanik SDS-a u NS RS Vukota Govedarica tvrdi da su ovakvi rezultati Tužilaštva u slučaju krupnih predmeta samo pokazatelj da tužioci ovog tužilaštva rade pod jakim pritiskom.
    „Nema više razloga za postojanje Specijalnog tužilaštva. Najvjerovatnije da Specijalno tužilaštvo izigrava Djeda Mraza koji bi trebalo da da poklon funkcionerima iz vrha Vlasti i ostaloj družini, koja je učestvovala u svim ovim nazovimo ih aferama“, rekao je CAPITAL Govedarica.
    Najveća kazna dvije godine
    Specijalno tužilaštvo RS je formirano da procesuira organizovani kriminal i po nadležnosti je trebalo da se bavi krivičnim djelima za koja je propisana minimalna kazna zatvora od pet godina. U praksi je to ipak drugačije, a jedna od najstrožijih zatvorskih kazni koje je sud izrekao po optužnici ovog Tužilaštva je dvije godine zatvora.

    Kao kule od karata padale su optužnice protiv funkcionera RS, republičkih biznismena i drugih osoba upletenih u vrtlog kriminala, a s njima je padao i glavni adut vlasti za formiranje ove pravosudne institucije, a to je da se Srpska obračuna sa organizovanim kriminalom.
    Tužilaštvo je, prema mišljenju dijela stručne javnosti, uspostavljeno kao pokušaj da se dokaže da je postojeći pravosudni sistem dovoljno jak da se ozbiljno pozabavi i privrednim i organizovanim kriminalom, ukoliko to, zaista i želi.
    Prvi ispit na kome se Tužilaštvo dokazivalo je slučaj „Direkcija za privatizaciju“ koji je počeo u junu 2007. godine. Uhapšeno je nekoliko funkcionera i službenika uz mnogo „buke“ i mnogobrojne novinarske ekipe, te je javnost očekivala mnogo.
    To je prema najavama u javnosti bio jedan od najvećih korupcijskih slučajeva koje je trebalo da procesuira ovo tužilaštvo.
    Uprkos tome, proces je završen pravosnažnom presudom Vrhovnog suda RS koji je potvrdio prvostepenu presudu po kojoj su direktor Direkcije za privatizaciju RS Goran Škrbić i osam njegovih saradnika oslobođeni optužbe.
    Specijalno tužilaštvo nije uspjelo dokazati da su pomenuta lica 2002. i 2003. godine namještali licitacije prilikom prodaje 66 državnih preduzeća. Optužnica da su Škrbić i ostali namještali licitacije kako bi pojedini privatnici kupili određena
    preduzeća po znatno nižim cijenama je doživjela krah i ništa nije dokazano. U obrazloženju presude je navedeno su tužioci izostavljali dokaze koji idu u prilog optuženima čime su povrijedili propise o jednakosti u postupku, a ispostavile su se tačnim i tvrdnje odbrane da je dio dokaza prezentovan na sumnjiv način.
    „Sud ne može prihvatiti tezu zaključivanja tužilaštva da se radi o ustaljenoj šemi prodaje kapitala do minimalne i po minimalnoj cijeni i da su minimalne cijene bile dojavljene kupcima. Nije prikazana nijedna aktivnost tužilaštva na otkrivanju ovih ucjenjivača i reketaša, a što je s pravom primjetila i odbrana“, navedeno je u obrazloženju presude za slučaj „Direkcija za privatizaciju“.
    Skoro isti sudski epilog dobio je i slučaj „Boska“ gdje su za nezakonitu prodaju poslovnih prostora ove firme bili optuženi bivši direktor RK „Boska“ Vladislav Babić i bivši ministar trgovine i turizma u Vladi RS Boris Gašpar, te njegov pomoćnik Braco Vrančić. Nakon višegodišnjeg sudskog postupka pred posebnim odjeljenjem Okružnog suda Banja Luka, sudsko vijeće ih je osumnjičene oslobodilo svih optužbi.
    U obrazloženju presude navedeno je da tužioci nisu razumljivo opisali činjenice, a sud je tužiocima zamjerio što nisu na valjan način analizirali sve materijalne dokaze koji su predočeni u postupku.
    Tako je i ovaj slučaj dobio epilog u kojem nijedna tačka optužnice nije dokazana od strane Specijalnog tužilaštva, iako su tužioci na samom početku procesa tvrdili da imaju dovoljno dokaza protiv Babića, Gašpara i Vrančića.
    Poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske Dragan Čavić rekao je CAPITAL da je Specijalno tužilaštvo „izum bivšeg ministra pravde RS Džerarda Selmana i njegovih sljedbenika“.
    „U slučaju „Boska“ ovo tužilaštvo je uperilo prst u Borisa Gašpara, ministra trgovine i rekli su unaprijed da je on kriv. Prethodila je politička hajka, čovjeka su uhapsili zajedno sa još dva lica, provodili istragu, strpali ih iza brave i onda nakon tri godine golgote, dokazano je na svim instancama da nisu krivi“, naglasio je Čavić.
    Čavić tvrdi da se u međuvremenu ispostavilo da je osnovna namjera vođenja procesa bila da „Boska“ ode u ruke kompanije „Zekstra“ vlasnika Dragana Đurića, biznismena iz Srbije. „To je bila priča, a ako Selman vjeruje u tu pravdu, onda griješi“, ističe Čavić.

    Selman: 120 ljudi osuđeno na 400 godina
    I pored ova dva propala slučaja i sunovrata optužnica institucije koja je zamišljena kao utvrda za borbu protiv kriminala, ministar pravde RS Džerard Selman se nedavno prilikom odlaska sa ove funkcije pohvalio rezultatima u pravosuđu Srpske i radom Specijalnog tužilaštva.
    „U Specijalnom tužilaštvu je 120 ljudi osuđeno na 400 i više godina, 26 ljudi trenutno leži u zatvorima RS na osnovu presuda koje su donijeli sudovi po osnovu optužnica koje je podnijelo ovo tužilaštvo“, istakao je Selman za CAPITAL.
    Tužilaštvo je imalo nešto bolji rezultat u slučaju „Željeznice“, mada su optuženi dobili minimalne kazne zatvora. U ovom slučaju bivši generalni direktor Željeznica RS Sreten Telebak bio je optužen za prodaju 89 teretnih vagona, a dobio je kaznu zatvora od godinu i deset mjeseci.
    Saradnik Telebaka, Cvijan Filipović dobio je zatvorsku kaznu u trajanju od godinu i mjesec dana, a osam bivših radnika ovog preduzeća osuđeno je na kazne zatvora u trajanju između tri i deset mjeseci, zbog sumnje da su bili saučesnici Telebaku.

    EKSKLUZIVNO: Detalji Naredbe o obustavi istrage u slučaju „Dodik i drugi“

    Jedan od najvećih ispita Tužilaštvo je trebalo da položi na slučaju „Dodik i ostali“ za koje se smatralo da su akteri jedne od najvećih afera u RS, gradnju autoputa Banja Luka – Gradiška, zgrade Vlade RS i RTV Doma Radio-televizije RS.
    Naime, Tužilaštvo BiH je još u toku 2007. godine prikupljalo informacije i dokumentaciju od pravnih lica Telekom Srpske i firme Integral Inženjering d.o.o. iz Laktaša u vezi sa izgradnjom autoputa i pomenutih sjedišta institucija RS.
    „U toku 2008. godine Tužilaštvo BiH je izdalo naredbe za prikupljanje dokumentacije Državnoj agenciji za istrage i zaštitu BiH (SIPA) i to dokumentacije od Vlade RS, Centralnog registra hartija od vrijednosti RS i Konkurentskog vijeća BiH, po kojim naredbama je Državna agencija i postupila“, navedeno je u Naredbi o obustavi istrage u ovom predmetu u koju je novinar CAPITAL-a imao na uvid.
    U ovom dokumentu jasno je opisano kako je proces u slučaju „Dodik i ostali“ tekao, te da je 17. februara 2009. godine Tužilaštvo BiH od strane SIPA-e dostavljen izvještaj o postojanju osnova sumnje o počinjenim krivičnim djelima.
    „Dana 21. aprila 2009. godine Tužilaštvo BiH je donijelo naredbu o sprovođenju istrage, broj KT-65/09 i to protiv osumnjičenih: Dodik Milorada, Lazendić Mladena, Čubrilović Nedeljka, Fatibegović Fatime, Dakić Milenka, Džombić Aleksandara, Davidović Dragana, Stanković Slavice i Stanković Slobodana“, istaknuto je u Naredbi.
    Pomenuti su bili osumnjičeni da su u namjeri da drugome pribave imovinsku korist i istovremeno nanesu štetu budžetu RS, iskoristili svoj položaj i ovlaštenja, te svojim radnjama omogućili pribavljanje imovinske koristi preduzeću „Integral
    Inženjering“ u višemilionskom iznosu, a budžet oštetili za oko 115 miliona maraka.
    Politički uticaj očigledno je presudio u procesuiranju osumnjičenih, pa je tako 1. juna 2011. godine Tužilaštvo BiH donijelo naredbu o ustupanju istrage Specijalnom tužilaštvu uz obrazloženje da je to učinjeno zbog stvarne nadležnosti.
    U ovom predmetu, kao ni u jednom do tada pokazalo se da pravosuđe u Srpskoj nije nezavisno, te da je itekako pod političkim uticajem vladajuće elite RS, pa tako optužnica za predmet „Dodik i drugi“ nikada nije podignuta.
    Poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske Zoran Đerić smatra da je Specijalno tužilaštvo i cjelokupno pravosuđe nesporno pod političkim uticajem.
    „Specijalno tužilaštvo u javnosti RS je u posljednjem periodu oličenje institucije u kojoj nijedna krupna zvjerka ili neko ko se bavio teškim kriminalom nije adekvatno procesuiran“, rekao je Đerić za CAPITAL.
    On ističe da niko od uticajnijih nije osuđen, presuđen ili da je protiv njega proveden postupak, a da i ono što je vođeno pred Specijalnim tužilaštvom, nije dovedeno do kraja.
    Samo pola godine kasnije nakon što je predmet „Dodik i drugi“ ustupljen Specijalnom tužilaštvu, donesena je naredba o obustavljanju ove istrage.
    „Analizom dokaza, dolazimo do zaključka da nema dovoljno dokaza da je Dodik Milorad u svojstvu predsjednika Vlade RS iskoristio svoj položaj ili ovlaštenje, prekoračio granice svog ovlaštenja ili da nije izvršio službenu dužnost, odnosno nema dovoljno dokaza koji bi ukazivali na postojanje namere osumnjičenog da sebi ili drugom pribavi imovinsku korist. Naime, sva pitanja oko investicionih ulaganja na izgradnji autoputa E-661 Gradiška – Banja Luka u periodu 2006. i 2007. godine rješavala je Vlada RS na sjednicama, a navedene odluke su objavljene u Službenom glasniku RS, pa kako je Dodik Milorad u kritično vrijeme bio predsjednik Vlade, potpuno je jasno da je učestvovao u donošenju navedenih odluka i u tom svojstvu ih potpisivao, ali ih nije donosio sam“, navedeno je u Naredbi o obustavljanju istrage.
    Kršenje zakona nije krivično djelo!
    Da tužioci nisu radili kako treba pokazuje i dio Naredbe u kojem se navodi da, iako je utvrđeno da je prekršen Član 11. stav 4. Zakona o javnim nabavkama BiH, nema dovoljno dokaza da je kršenjem navedenog člana omogućeno sticanja imovinske koristi preduzeću „Integral Inženjering“.
    Zašto sve ukazuje na to da je ovo Tužilaštvo pod političkim uticajem nije teško odgovoriti. Naime u vrijeme za koje se pomenuti terete da su zloupotrijebili položaj, svi su obavljali visoke funkcije unutar vlasti RS. Dodik je bio premijer RS, danas je predsjednik ovog entiteta. Džombić je bio ministar finansija, sada obavlja dužnost premijera RS, dok je Čubrilović bio i ostao ministar saobraćaja i veza. Pored njih, Fetibegovićeva je bila ministar građevinarstva u Vladi RS, a Lazendić direktor JP „Putevi RS“, dok je Davidović bio i ostao direktor RTRS-a.
    I pored svih ovih činjenica, nadležni u RS i dalje odbijaju da je Specijalno tužilaštvo pod bilo kakvim pritiskom, te ističu da je slučaj „Dodik i drugi“ debakl Tužilaštva BiH koje je prebacivanjem ovog predmeta u RS želilo da izbjegne odgovornost za svoj nerad.
    „Opozicioni predstavnici mogu reći da nema nikakvih rezultata Specijalnog tužilaštva i pravosuđa RS jer su zaboravili određene stvari koje su se dešavale od 2006. godine do danas u RS. Do tada situacija je bila nikakva i kada idete u određene analize i kada dobijete određene podatke nemate ih čime mjeriti, jer toga prije nije bilo“, naglašava Selman.
    Najveći skandal – Mile Radišić&Co
    Najveći apsurd ovog Tužilaštva pokazao se u slučaju „Medicinska elektronika“, gdje je za isto krivično djelo jedan optuženi osuđen, dok su drugi oslobođeni.
    U ovom predmetu vlasnik firme „Grand Trejd“ iz Banja Luke Mile Radišić i drugi optuženi su za manipulaciju cijenama 3,5 miliona akcija preduzeća „Medicinska elektronika“, takođe iz Banja Luke, čime je imovina RS oštećena za 1,3 miliona maraka.
    Zajedno s njim optuženi su i bivši v.d. direktora „Medicinske elektronike“ Željko Katalina i Bojan Golić, bivši član Upravnog odbora ovog preduzeća Nikica Bajić i bivši rukovodilac Odjeljenja za upravljanje portfeljom hartija od vrijednosti Investiciono – razvojne banke (IRB) RS Dragan Cerovac.
    Tužilaštvo je tvrdilo da je prvooptuženi u ovom slučaju, odnosno Mile Radišić, stekao 35 odsto akcija „Medicinske elektronike“ iz Akcijskog fonda i Fonda za restituciju RS kojima je upravljala IRB.
    Da Specijalno tužilaštvo nije imalo čvrstih dokaza u ovom predmetu dokazuje i činjenica da je optužnica promjenjena u toku procesa. Tužioci su postali svjesni da će vrlo teško u ovom slučaju dokazati sve što su naumili, pa su odlučili da odustanu od optužbi za organizovani kriminal, te Radišića i ostale optužilo samo za manipulaciju cijenama akcija i zloupotrebu službenog položaja.
    To je otvorilo vrata oslobađajućoj presudi, što se na kraju pred sudm i desilo, s tim da je jedan od optuženih, bivši v.d. direktora „Medicinske elektronike“ Bojan Golić sporazumno priznao krivicu za optužbe da je zanemario podatke o stvarnoj vrijednosti imovine preduzeća i tržišne vrijednosti akcija emitenta, kao i činjenicu da u informaciji o javnoj ponudi za preuzimanje akcionarima „Medicinske elektronike“ nisu izneseni podaci koji se odnose na vrijednost imovine preduzeća.
    Golić je po svim tačkama optužnice priznao krivicu za šta je dobio četiri mjeseca zatvora. Da nije bilo tako, Golića bi čekala kazna od šest mjeseci do pet godina.
    Pravni stručnjaci tvrde da tužioci uglavnom zaključuju sporazume o priznanju krivice kada nemaju dovoljno dokaza na osnovu kojih bi sud mogao optuženog i da osudi, što navodi na zaključak da je tako bilo i u ovom slučaju.
    Samo godinu i po dana kasnije ostali optuženi u ovom slučaju oslobođeni su svih optužbi, a u obrazloženju presude navedeno je da Tužilaštvo nije uspjelo dokazati navode iz optužnice, što se može ocijeniti kao najveći propust i apsurd ovog tužilaštva.
    U ranijim izjavama medijima, advokat Miroslav Mikeš rekao je da se u sferi privrednog kriminala, Specijalno tužilaštvo nije pokazalo na zadovoljavajući način.
    Mikeš je kazao da nisu zadovoljavajući ishodi procesa Specijalnog tužilaštva, ali da je većina premeta imala prethodni postupak, te je kao primjer naveo „Medicinsku elektroniku“ gdje su tužioci išli sa optužnicom za organizovani kriminal, da bi na kraju odustali od te pravne kvalifikacije.
    Đerić poručuje da je bivši ministar pravde RS Džerard Selman jedan od rijetkih ljudi u RS koji može izaći i javno se pohvaliti rezultatima Specijalnog tužilaštva.
    „On mora to tako da radi zato što je i on odgovoran i bio je na čelu Ministarstva pravde RS koje u prethodnom periodu nije skoro ništa učinilo za RS kako bi ona dobila istinski nezavisno i profesionalno pravosuđe RS“, naglasio je Đerić.
    Po pitanju kompletnog pravosuđa u BiH, Đerić je rekao da je ono u totalnom kolapsu, te da oni koji ga vode ne mogu pravosuđe vratiti i dati mu mjesto i poziciju kakvu onu treba da ima, odnosno da bude nezavisno, nepristrasno i maksimalno profesionalno u svom odlučivanju.
    „Dio odgovornosti mora da ponesu i predstavnici međunarodne zajednice pod čijim patronatom se vodi reforma pravosuđa u BiH, a kroz tu reformu je značajan dio kadrova koji je bio profesionalan, sklonjen i dovedeni su poslušnici, ljudi koji su određenom režimu u tom trenutku odgovarali i koji su počeli raditi kako rade. Rezultati rada su takvi da u javnosti nemamo procesuirane one koji sigurno krše zakon, rade protiv zakona i činjenica je da se BiH nalazi među zemljama u regionu u kojoj je najviše izražena korupcija, što govori u prilog činjenici da pravosudne institucije ne rade svoj posao i u RS i u cijeloj BiH“, rekao je Đerić.
    VSTV o Specijalnom
    Prema podacima Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) BiH, Specijalno tužilaštvo u 2010. godini je ukupno riješilo 31 krivičnu istragu. „Specijalno tužilaštvo RS je u 2010. godini podiglo 12 optužnica, od kojih je pet optužnica bilo podignuto s predloženim sporazumom o priznanju krivice“, istaknuto je u izvještaju VSTV-a.
    Od ukupnog broja podignutih optužnica najveći broj, odnosno 67 odsto se odnosilo na krivično djelo organizovanog kriminala.
    Prema podacima VSTV-a, Specijalno tužilaštvo je u 2011. godini riješilo 39 krivičnih istrga, ali je ipak zabilježeno povećanje zaostataka sa 24 neriješene istrage koliko je bilo na početku 2011. godine, na 32 neriješene istrage na kraju godine. „Specijalno tužilaštvo je u 2011. godini podiglo 12 optužnica, od kojih je bilo sedam optužnica podignutih s predloženim sporazumom o priznanju krivice. Od ukupnog broja podignutih optužnica najveći broj odnosi se na krivično djelo organizovanog kriminala“, podaci su VSTV-a. U toku prošle godine obustavljen je postupak u jednom slučaju za počinjeno krivično djelo iz oblasti opšteg kriminala, dok je u jednom slučaju za krivično djelo iz oblasti privrednog kriminala izrečena oslobađajuća presuda. U 2011. godini izrečeno je ukupno 14 osuđujućih kazni od čega 11 zatvorskih, dvije uslovne i jedna novčana kazna.
    Gluvi telefoni
    Specijalno tužilaštvo svake godine na raspolaganju ima u prosjeku oko 2.000.000 maraka za rad sedam tužilaca. Pored svih napora da dobijemo komentar od specijalnog tužioca RS Miodraga Bajića, to nije bilo moguće jer se on nije javljao na telefon. Portparol Specijalnog tužilaštva je već duže vremena odsutna, jer je na bolovanju. U Tužilaštvu su novinaru CAPITAL-a, rekli da nema niko ko daje izjave za javnost, dok tužioci nemaju pravo javnog komentara bez prethodnog odobrenja, tako da su svi napori da dobijemo njihov stav bili uzaludni.
    Svi oni koji su na bilo koji način povezani sa ovim tužilaštvom drže se na strogoj distanci od medija i to u prethodnih nekoliko godina. Takav je slučaj i sa advokatima, sudijama, tužiocima i rijetki su oni koji su spremni da o radu tužilaštva govore javno.

    presuda123

  37. Još početkom godine „majstor za čips“ i resorni mi(ni)ster zdravlja je rekao da zdravstvo ne radi kako treba, te da će on zavrnuti slavinu Domovima zdravlja koji previše troše i primaju prekomjerne radnike (bez njegovog znanja). Ali, za sve je okrivio politiku, a ja pomislih kakve veze novine „Politika“ imaju sa radom ministarstva.
    Sad se ućutio da ne kvari izbornu kampanju, jer ne treba mutiti destilovanu vodu, isplivaće nešto…

    Pa šta ja znam o vođenju finansija u zdravstvu Republike Srpske. Onomad odem sa suprugom u Klinički centar reko, jeftinije je, ženi se upalio zub. Kad tamo evropski standardi, čekaonica uvijek puna, uzmeš broj pa čekaš. Ako naiđeš na slabo plaćenog zubara, još namrgođenog jer ministar nije dao 13-tu platu a ni regres, a pacijenti sve manje donose viski, a o kovertama i da ne pričamo, onda moraš čekati dok se ne smiluje da te primi. A kad pregledaše moju suprugu (ne sjede ni pet minuta) ja bogami tom siromašnom zdravstvu uplati mizernih 30 KM. Sve se nema, a ona sa mnom u apoteku da kupi antibiotike. Srećom joj privatnik kod kojeg radi „uplaćuje“ doprinose pa sam morao kupiti i lijekove da spadne otok, pa kod čika zube opet za sedam dana. (Ko ja serem pare)
    Pa onda se ja zapitam kome idu te silne pare kad zdravstvo nema ništa, jedva krpe kraj s krajem, a ja sam samo jedan od onih oko hiljadu što dnevno prođe kod stomatologa, i ostalih „ologa“ u bolnicama i Domovima zdravlja, i svi ostave bar po 10 KM, ono radi uroka i bez fiskalnog računa.

    Al šta se može, zato nam je zdravstvo na evropskom nivou, ministri imaju skromne plate po 7.000 KM a kukaju da ne mogu da žive, satra ih inflacija. Zato čistačice u kliničkom centru imaju velike plate, te su im zbog toga ukinuli i topli obrok. Kažu imaju previše, naučile su da žive sa 500 KM, ne treba im davati više, osiliće se, pa neće paziti na pacijente, a šta će onda doktori, moraće zarađivati platu i neće imati vremena za privatnu praksu.

    Neka nam je živ i zdrav ministar, a narod će na kraju ionako da crkne!

  38. Mozete vi pisati sta god hocete i pljuvati koliko god hocete. Od sutra Slobodan Gavranovic je GRADONACELNIK Banjaluke. I to zato sto je najbolji. I to zato sto je moralan i strucan covjek koji ima ovakvu biografiju:
    Rođen sam 01.09.1950. godine, u zemlji koje više nema, od oca Ljubana i majke Bosiljke – Bose, kojih više nema, u mjestu koje se nekad zvalo Bosanski Novi, a sada Novi Grad.
    Život je htio da od samog rođenja, te iste 1950. godine, živim u Banja Luci, u Republici Srpskoj, koje će, u to sam potpuno siguran, živjeti vječno.
    Odrastao sam na Mejdanu, sada Obilićevu. Živio sam u zgradi na samoj obali Vrbasa, prekrasne rijeke koja nam je izgledala tako opasna i hirovita dok smo se kao klinci učili plivati i dajak gurati uz njegove bukove. Družio sam se sa mnogim meni i danas dragim prijateljima, a najčešće sa Slobom zvani Crni, Panom, Dragom – Frajom, Beskom, Zoranom – Zokom zvanim Puran. Često smo vrijeme provodili i sa nešto starijim, kao što su Dobrivoje Sabljić – Majne, Brane Krivokuća, i mnogim drugim čija je imena poznati publicista i novinar Tomo Marić zabilježio u svojoj knjizi „Banjalučke priče“. U Banja Luku i Vrbas smo bili zaljubljeni i neizmjerno sam zahvalan našem Miri Janjaninu što je Banja Luci i nama podario prekrasnu pjesmu „Ovo je moj grad“.
    U Banja Luci sam odrastao, školovao sam se, stekao veliki broj prijatelja, zaposlio se i stekao porodicu. Imam suprugu, dva sina i mnogobrojnu porodicu koju neizmjerno cijenim i volim. U ovom gradu žive moji sinovi i njihovi sinovi i kćeri.
    U radnoj karijeri obavljao sam brojne poslove razne prirode u organima Gradske uprave, Kliničkom centru Banja Luka, Ministarstvu unutrašnjih poslova i Ministarstvu odbrane bivše SR BiH. Više puta imenovan sam na značajne i odgovorne poslove, kao što su sekretar Sekretarijata za inspekcijske poslove i sekretar Sekretarijata za odbranu u gradskim organima, pomoćnik direktora Kliničkog centra Banjaluka za nemedicinska pitanja, načelnik Službe za sprečavanje i suzbijanje kriminaliteta i rukovodilac Službe za suzbijanje privrednog kriminaliteta u bivšem CSB Banja Luka.
    Politički sam angažovan u Savezu nezavisnih socijal demokrata – SNSD „Milorad Dodik“ i predsjednik sam Gradskog odbora SNSD-a u Banja Luci, član Izvršnog i Glavnog odbora stranke. Biran sam četiri puta za odbornika u Skupštini Grada, a na opštim izborima 2010. godine i za poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske, ali sam taj mandat vratio i ostao na dužnosti odbornika u Skupštini Grada i predsjednika Skupštine i tu dužnost i danas obavljam.

  39. НИна сестро брате мало размишљаш а мало и копипејсираш.
    У овом случају хајде сама себи нађи израз за то што љепиш туђе текстове.
    Мислим да је прикладно трабуњање.
    Ако си ти близу ваге гдје се краде, па оне мекиње сакупљаш… и имаш користи..онда Те разумијем и поштујем.
    Али да би била БОЉА Бањалука, мора се престати са крађама.
    Ма како то вама тешко падало.
    То је једна од реалних претпоставки.
    Оцим што је и Програм студиозно рађен.
    Неки моји добри пријателји из СНСДа, су ми рекли..да и они гласају за Бољу Бањалуку, али не смију се о том еизјашњавати…

Оставите одговор на Stojanka Одустани од одговора