Гаврановић: Потребна рационална уписна политика

Кандидат СНСД-а за градоначелника Бањалуке Слободан Гаврановић разговарао је данас са ученицима, студентима и просвјетним радницима о стању у образовању на подручју града са посебним акцентом на уписну политику. "Чули смо на састанку много добрих идеја, а заједнички је констатовано да нам треба рационална уписна политика како не би производили суфицитарни кадар који на тржишту […]

понедељак, септембар 24, 2012 / 16:52

Кандидат СНСД-а за градоначелника Бањалуке Слободан Гаврановић разговарао је данас са ученицима, студентима и просвјетним радницима о стању у образовању на подручју града са посебним акцентом на уписну политику.

"Чули смо на састанку много добрих идеја, а заједнички је констатовано да нам треба рационална уписна политика како не би производили суфицитарни кадар који на тржишту рада не може наћи запослење", рекао је Гаврановић новинарима након разговора који је одржан у неформалној атмосфери у парку "Петар Кочић".

Гаврановић је рекао да ће град Бањалука наставити са стипендирањем ученика и студената посебно дефицитарних занимања, која ће заједнички промовисати.

Он је навео да ће град Бањалука и у будуће подржавати развој заната, посебно старих и умјетничких, као и заната у породичном бизнису који се стотинама година у Бањалуци преносе с кољена на кољено.

"Постоји више разлога због којих требамо подржати занатство, али прије свега због чињенице да у Бањалуци имамо око 900 занатских радњи које пружају различите услуге грађанима", рекао је Гаврановић и додао да је на састанку било ријечи и о могућности изградње нових школских објеката.



0 КОМЕНТАРА

  1. Много овога о чему је било ријечи није у надлежности града.

    Уписна политика нам је најмањи проблем.

    Занатске радње се масовно затварају јер не могу да се носе са обавезама, тако да треба подржати подршку истима (ако је озбиљна), у оквиру надлежности града.

    Школе… гдје дјеца из Аде и Чесме иду у школу? Кроз какве препреке и опасне ситуације прелазе од куће до школе? Зашто нема школе на Старчевици о којој смо говорили… ?
    Знамо сви да постоји потреба, али је питање зашто до сада нисмо ријешили те проблеме. Шта смо чекали?

  2. Cestitam Slobodane Gavranovicu, birate najbolje teme, upravo je problematika vezana za trziste rada kljucna kako bi se obezbijedio razvoj. Dok drugi obecavaju da ce ponovo pokrenuti Cajavec i Incel, vi znate gdje je sustina problema: odnos ponude i potraznje na trzistu rada.

    Rekao bih da vam neko jako dobro vodi kampanju, ali vidi se prije svega da znate kako sistem funkcionise, sta su prioriteti, a sta mogucnosti.

  3. Гавран још није слетео са оне суве гране кестена што се испред бањалучке Градск управе осушио још прије 12 година.Све то доле он мудро посматра, али треба времена да упише у вијугу и загракће, за сада почео је цвркутати.

  4. rammstein, 26.09.2012. 18:09:24 [51641]
    Треба тог гаврановића уписати у први разред основне школе, вјерујем да не зна ни сва слова, а тек да састави просто-проширену реченицу, то би било равно подвигу!

    Drži se ti svog Istočnog Sarajeva i tamo biraj sebi vlast a Banjaluku pusti na miru ,,,jel ko odavde komantariče kandidate za načelnika Istočnog Sarajeva.I drugo ovaj čovjek je pismeniji od tebe i sličnih.

  5. mimikrija

    neka posjetioci frontal.rs ocjene ko je pismeniji: cavic ili gavranovic?

    gavranoviceva biografija:

    Rođen sam 01.09.1950. godine, u zemlji koje više nema, od oca Ljubana i majke Bosiljke – Bose, kojih više nema, u mjestu koje se nekad zvalo Bosanski Novi, a sada Novi Grad.
    Život je htio da od samog rođenja, te iste 1950. godine, živim u Banja Luci, u Republici Srpskoj, koje će, u to sam potpuno siguran, živjeti vječno.
    Odrastao sam na Mejdanu, sada Obilićevu. Živio sam u zgradi na samoj obali Vrbasa, prekrasne rijeke koja nam je izgledala tako opasna i hirovita dok smo se kao klinci učili plivati i dajak gurati uz njegove bukove. Družio sam se sa mnogim meni i danas dragim prijateljima, a najčešće sa Slobom zvani Crni, Panom, Dragom – Frajom, Beskom, Zoranom – Zokom zvanim Puran. Često smo vrijeme provodili i sa nešto starijim, kao što su Dobrivoje Sabljić – Majne, Brane Krivokuća, i mnogim drugim čija je imena poznati publicista i novinar Tomo Marić zabilježio u svojoj knjizi „Banjalučke priče“. U Banja Luku i Vrbas smo bili zaljubljeni i neizmjerno sam zahvalan našem Miri Janjaninu što je Banja Luci i nama podario prekrasnu pjesmu „Ovo je moj grad“.
    U Banja Luci sam odrastao, školovao sam se, stekao veliki broj prijatelja, zaposlio se i stekao porodicu. Imam suprugu, dva sina i mnogobrojnu porodicu koju neizmjerno cijenim i volim. U ovom gradu žive moji sinovi i njihovi sinovi i kćeri.
    U radnoj karijeri obavljao sam brojne poslove razne prirode u organima Gradske uprave, Kliničkom centru Banja Luka, Ministarstvu unutrašnjih poslova i Ministarstvu odbrane bivše SR BiH. Više puta imenovan sam na značajne i odgovorne poslove, kao što su sekretar Sekretarijata za inspekcijske poslove i sekretar Sekretarijata za odbranu u gradskim organima, pomoćnik direktora Kliničkog centra Banjaluka za nemedicinska pitanja, načelnik Službe za sprečavanje i suzbijanje kriminaliteta i rukovodilac Službe za suzbijanje privrednog kriminaliteta u bivšem CSB Banja Luka.
    Politički sam angažovan u Savezu nezavisnih socijal demokrata – SNSD „Milorad Dodik“ i predsjednik sam Gradskog odbora SNSD-a u Banja Luci, član Izvršnog i Glavnog odbora stranke. Biran sam četiri puta za odbornika u Skupštini Grada, a na opštim izborima 2010. godine i za poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske, ali sam taj mandat vratio i ostao na dužnosti odbornika u Skupštini Grada i predsjednika Skupštine i tu dužnost i danas obavljam.

    Moji omiljeni solisti i sastavi koje veoma rado slušam su: Čola, Bajaga, Tom Jones, Abba, The Beatles, Bijelo Dugme i drugi.

    Kosa, Titanik, Majko slušaj moju pjesmu, Prohujalo sa vihorom, Dom za vješanje, Skupljači perja i Otac na službenom putu su filmovi koji su me oduševljavali. Posebno cijenim glumce Richarda Burtona, Elizabeth Teylor, Roberta De Nira, Dragomira Bojanića – Gidru, Pavla Vujisića, Miru Banjac, ali i druge.

    Posebno rado čitam prozu Ive Andrića, Meše Selimovića, Branka Ćopića, Petra Kočića, Emilea Zole, Ernesta Hemingwaya. Definitivno najbolje djelo koje uvijek mogu čitati je „Na Drini ćuprija“. Rado čitam poeziju Alekse Šantića, Branka Radičevića i Petra Petrovića Njegoša.

    Moji omiljeni sportski asovi su: Novak Đoković, Tomo Knez, Marijan Beneš, Dragan Džajić, Vladimir Beara, i naravno mnogi drugi sjajni sportisti. Navijam za fudbalski klub „Borac“, a jednako volim i fudbalski klub „Crvenu zvezdu“. Pored fudbala volim rukomet, košarku, boks i karate. Moji omiljeni sportski klubovi su Ženski rukometni klub „Borac“, KK „Borac – Nektar“, RK „Borac mtel“, BK „Slavija“, Karate škola „Šotokan“. Član sam lovačkog udruženja i bavim se lovom. Volim životinje, a moji omiljeni ljubimci su psi i ptice. Izuzetno volim, cijenim i uvažavam svoje brojne prijatelje, a neprijatelje ne mrzim, ali ih sažaljevam.
    U Banja Luci oduvijek svi znaju sve i zato i ono što o sebi nisam pomenuo ili je nepotrebno pominjati BANJA LUKA NAJBOLJE ZNA.

  6. mimikrija

    neka posjetioci frontal.rs ocjene ko je pismeniji: cavic ili gavranovic?

    caviceva biografija (napisao na svom facebook profilu):

    Rođen sam u Zenici 1958.godine, a u to davno vrijeme moji roditelji su živjeli u Vitezu do 1961.godine.Tada smo preselili u Novi Travnik gdje smo živjeli do 1968.godine kada smo preselili u Banjaluku.Od tada živim u Banjaluci, gdje sam završio osnovnu školu 1972.godine,zatim sam pohađao Banjalučku Gimnaziju i maturirao 1976.godine, a onda sam upisao Ekonomski fakultet u Banjaluci,na kojem sam diplomirao 1980.godine.Prvo zaposlenje sa stečenom diplomom desilo se 1981.godine u Skender Vakufu(danas Kneževu) gdje sam bio profesor u Srednjoškolskom centru, i predavač ekonomskih predmeta u Ekonomskoj i Ugostieljskoj školi.Krajem 1982.godne zaposlio sam se u građevinskom preduzeću ZIRO“1.maj“ gdje sa radio na plansko ekonomskim i finansijsim poslovima ,a nakon toga 1984.godine prešao sam u SOUR“Rudi Čajavec“ gdje sam radio u Israživačko razvojnom centru RO“Elektromehanika“kao šef službe ekonomskih poslova.U „Fabriku duvana Banjaluka“ prešao sam 1988.godine na mjesto šefa Nabavne službe a ubrzo posije postavljen sam za komercijalnog drektora i tu sam ostao do 1996.godine,a nakon toga sam prešao u privatnu firmu, gdje sam bio sve do 2000.godine.
    Moju suprugu Ljiljanu upoznao sam 1980.godine , a 1985.godine smo se vjenčali.Sina Tibora moja supruga je rodila 1985.godine a kćerku Sonju 1990.godine.Živimo u Banjaluci, gdje živi i sva naša najbliža rodbina.
    Politikom sam se počeo baviti 1997.godine kada sam pristupio SDS-u.U proljeće 1998.godne izabran sam za Zamjenika predsjednika stranke, i na toj funkciji sam bio sve do marta 2005.godine kada sam postao Predsjednik stranke.Ulagao sam sve napore da tu ratnu politiku SDS-a reformisem. Na tom mjestu bio sam sve do ostavke koju sam dao u novembru 2006.godine.Do novembra 2008.godine bio sam član SDS,kada sam se ispisao iz evidencije članstva jer sam uvidio da stranke proslosti nikako ne mogu biti stranke buducnosti. U februaru 2009.godine sa grupom prijatelja formirao sam Demokrasku partiju, jednu sasvim novu politicku ideju cije je najvece bogatstvo nasa omladina koja je prepoznala kvalitet ove ideje i u velikome broju se uclanila u redove Demokratske partije.
    U toku političke karijere bio sam izabran 1998.godine za poslanika u Narodnoj skupštini RS,zatim 2000.godine za odbornika u Skupštini grada Banjaluke,a iste te godine u jesen izabran sam za Potpredsjednika Republike Srpske.Predsjednik Republike Srpske postao sam 2002.godine i mandat mi je prestao 2006.godine.Poslednji put kao kandiat SDS učestvovao sam na izborima za Predsjednika RS 2006.godine, i nakon gubitka izbora dao sam ostavku na mjesto predsjednika te stranke.Trenutno sam poslanik u Narodnoj skupštini RS, nakon izbora 2010.godine kada je novoosnovana Demokratska partija prvi put učestvovala na izborima.Profesionalno sam obavlajo političke funkcije u periodu od 2000. do 2006.godine, zatim sam do 2010.godine bio zaposlen u privatnoj firmi,a trenutno sam narodni poslanik sa profesionalnim statusom.
    Muzika koja me zanima vezana je za moju mladost, tako da i danas rado slušam rokenrol ali i pop muziku,moji omiljeni sastavi i solisti su Džim Morison i Dorsi,Dženis Džoplin,Bob Dilan, Džo Koker,Pink Flojd,Stiv Miler Bend,Animalsi,ZZ Top,Tom Džons,Džon Lenon,Dejvid Gilmor…Na domaćoj muzičkoj sceni slušao sam, a slušam i danas Azru,Bjelo dugme,Tešku industriju,Tajm grupu,Ju grupu,Riblju čorbu,Parni valjak, Leb i sol,Aerodrom,Buldožer,Atomsko sklonište,Zdravka Čolića,Biseru Veletanlić,Maju Odžaklijevsku,…..
    Volim klasičnu literaturu i najveći dojam na mene uvijek ostavljaju Ivo Andrić i Meša Selimović.Tvrđava,Derviš i smrt,Omer paša Latas, Travnička Hronika,Na Drini ćuprija, literatura je koju polako iznova čitam.
    Filmovi koji dominiraju mojim interesovanjima su prije svega oni u kojima glume Džek Nikolson,Robert De Niro,Al Paćino,Kevin Kostner,Majkl Daglas,Šon Pen,Džesika Lang,Fej Danavej,i drugi veliki glumci jer oni rijetko prave loše filmove.
    Domaća filmska scena za mene je vezana za scenariste Dušana Kovačevića, Abdulaha Sidrana i režisere, prije svih Slobodana Šijana i Emira Kusturicu,a filmove kao što su Maratonci,Ko to tamo peva,Balkanski špijun, Profesionalac,Otac na službenom putu,Sjećaš li se Doli Bel smatram neprevaziđenim.Slobodan Aligrudić,Bata Stojković,Zoran Radmilović,Pavle Vujsić,Taško Načić, Mirjana Karanović,Rahela Ferari,Rade Marković, Rade Šerbedžija,Bata Todorović,Seka Sabljić,Petar Kralj,… glumci su koje uvijek rado gledam bez obzira u kojem žanru glume.
    Navijam za Partizan u svim sportovima od kako znam za sport.Volim košarku,fudbal,skijanje, i rekreativno se povremeno bavim ovim sportovima.
    Toliko o meni, sve ostalo što drugi kažu o meni a nije u okviru ovoga što sam napisao uglavnom je neistina.

  7. Cojece-znam

    Onda si i ti nepismen. Čavićeva biografija ima milion pravopisnih i stilskih grešaka, evo samo nekih:
    -„Banjalučka“ Gimnazija – pridjevi se pišu malim slovom,
    -„Ugostieljskoj“ školi, gdje „sa“ radio, „Israživačko“ razvojnom centru, ubrzo „posije“ postavljen – može se tolerisati kao brzina u kucanju, ali na zvaničnom profilu?! …hm,
    – svugdje u tekstu nakon zapete nema razmaka, itd..

    P.S. Ovo je samo prvi pasus

Оставите одговор на mario85 Одустани од одговора