dysko

Економски патриотизам

Тога код нас нема. Писао сам ономад о томе на Фронталу. Има код нас свакојаког патриотизма, највише вербалног, али оног економског – ни за јоту. У реалној ситуацији кад је потпуно јасно да нам хронично недостаје новца, сматрам да је чин врховног патриотизма начинити производ и(ли) понудити услугу, која би била довољно квалитетна и атрактивна […]

четвртак, јун 2, 2011 / 06:17

Тога код нас нема. Писао сам ономад о томе на Фронталу. Има код нас свакојаког патриотизма, највише вербалног, али оног економског – ни за јоту.

У реалној ситуацији кад је потпуно јасно да нам хронично недостаје новца, сматрам да је чин врховног патриотизма начинити производ и(ли) понудити услугу, која би била довољно квалитетна и атрактивна да је неко из иностранства купи.

И то је то. На то се све своди. Ви не можете да реализујете било које друге своје потребе и интересе уколико немате паре које то могу да испрате. Из празне се не пуца. С обзиром да новац прати реалну вриједност која стоји иза њега, не можете доћи до њега ако претходно не створите ту нову вриједност. А код нас се то не ради ни приближно довољно. Ако други од вас стварају више, онда су они бољи од вас. То некоме може да смета, да му удара по сујети, амбицијама и митовима, али то је тако. Реците довиђења свом суверенитету уколико вас нема на свјетском тржишту рада, капитала и идеја.

Потписујем на овом мјесту да немамо довољно људи који могу да буду иоле конкурентни на поменутом свјетском тржишту. То знају и носиоци политичких одлука код нас, а то знају и људи, на свјесном или несвјесном нивоу. Због тога Срби већ дуго уназад имају само два политичка програма, споља веома различита, али суштински иста, јер произилазе из датих реалних односа.

Први програм значи да хоћемо самоизолацију, јер само тако можемо да не гледамо зла очима: на отвореном тржишту нас нема, јер нисмо ни приближно конкурентни. И зато, кад су већ други марљивији и иновативнији од нас, ајде да тај проблем ријешимо нојевским методама: забићемо главе у пијесак, склонити се од свих осталих и причаћемо да су они кретени, јер је у земљи ствар пуно боља, а они који су над земљом јесу дегенерици, који би и нас да униште.

Други програм, који је само друга страна исте медаље, тражи да неко велики и потентан дође и преузме нас и ријеши све проблеме умјесто нас. Наравно, то само на први поглед изгледа да је ријеч о потпуном дефетизму и изостанку елементарног дигнитета. Заправо је ријеч о много перфиднијој намјери да неко други ради умјесто нас наш посао, да ћемо ми ући у неке шире интеграције, али ћемо заправо чекати да нам дају паре, а ми ћемо наставити да пребивамо у дебелој `ладовини.

И та два „програма“ непрестано се преплићу у модерној српској историји. Стално су ту неки који вичу да сви желе да нас униште и да морамо да се склонимо од њих како бисмо то спријечили, односно да ћемо ми са њима да разговарамо једино кад они признају да смо ми равноправни са њима. Ту имамо два момента. Први је да не можете бити равноправни са већима од себе. То је природни принцип. Можемо ми сад да се позивамо на декларације УН-а, резолуције ове и оне-пиши пропало. То су папири, а од кад је вијека и свијета зна се како ствари функционишу. Други моменат је такође индикативан-ови који траже „равноправност“ њу, заправо, и не желе-они би да им се заправо призна да су највећи и најгенијалнији, и треба им та формална изјава, јер реално то није тако-на тржишту они то не могу да добију, и свјесни су у себи своје инфериорности. Заиста, њихов комплекс их тјера да се тако понашају.

Ови други опет вичу да смо ми најгори од свих. Зашто смо најгори, да ли смо БАШ најгори-то не одговарају. Нису досљедни-ало, пријатељу, онда си и ти у том случају најгори, и немаш као такав право да говориш да смо овакви или онакви, а немаш право ни да нудиш рјешења. Будала си, богтемазо. Де склони се и немој ту да лупаш.

Има примјера на политичкој сцени да људи без проблема комбинују оба ова принципа: мало су за изолацију, мало су за неке вајне интеграције. То не треба да чуди, написах горе да је све то исто, и да политичари код нас само траже начина да без мотике дођу до приватног авиона.

Према томе, та два „програма“, јасно је, не могу бити излаз из тренутног националног ћорсокака у којем се налазимо. Излаз је у раду и учењу. Излаз је у томе да сарађујемо са свима и продајемо им своје производе и услуге. Ми не можемо да одлучујемо о свјетским питањима, и треба да напустимо те илузије. Ми не можемо себи да дозволимо луксуз да имамо непријатеља-од мало кога смо јачи. Ми не треба да спасавамо ни једни друге, нити било кога. Ми једино треба да спасавамо сами себе, појединачно. И Исус је спасавао човјека, не Јевреје, не Египћане, не било који народ.

Дакле, нема шта ту да се паметује. Направи нешто што ће бити интересантно неком у Њујорку, Москви, Пекингу, Сао Паолу или Минхену. Потом му то продај. Нека те рубље, фунте, долари и еври дођу код нас.

Ако то успијеш, ти си Милош Обилић, ти си Карађорђе.



0 КОМЕНТАРА

  1. Evo da malo maštamo… i da se rasipamo idejama. Kažu da je dobra ideja najskuplja, evo rasprodaje –

    Kupujem ja farmerke i skontam da u svjetskim okvirima postoji fina potražnja za „ručno“ šivanim farmericama, izrađenim od self-edž matarijala. Prava mala subkultura frikova koji na farmerica daju i po nekoliko stotina dorala/evra, ne peru ih po godinu dana i uživaju dok one blijede i dobijaju baš lični pečat. Tržište je u ekspanziji… riječ je o radnointenzivnoj djelatnosti sa malim ulaznim pragom.

    Da bi osnovao ebay prodavnicu ne treba ti puno, ali je problem sa dostavom. Pošte Srpske su fantastično skupe, kakva je situacija sa poštom u Hrvatskoj? Ako bi se dostava za cijeli svijet mogla uklopiti u nekih 30ak KM, eto finog posla interesantnog Moskvi, Minhenu, Milvokiju…

  2. „Реците довиђења свом суверенитету уколико вас нема на свјетском тржишту рада, капитала и идеја.“

    То је оно о чему сам писао везано за референдум о независност. Нама је потребна суштинска независност, а имаш је и цијене Те у свијету ако ствараш нову вриједност, ако „правиш новац“. Колико си економски јак, толико си независан. Али како се иновативност може очекивати у ситуацији кад нам се све више људи школује на инстант факултетима, а накарадном „Болоњом“ и израженом корупцијом се девалвира и квалитет на државним високошколским установама. Овдје је циљ форма, а не суштина/садржај. Битан је папир, а не знање. Папир изван граница ове баруштине не вриједи ништа, ако нема подлогу у знању, исто као и долар и евро, ако немају подлогу у производњи. Можеш их штампати до бесвијести.
    Други је проблем што „инстант стручњаци“ добијају и прилику од ове државе, па нам на одговорним државним функцијама често раде људи који су поагали испите суботом, по 2-3 у бунту. О дњих се свакако не може очекивати да покрену ово друштво. А онај ко има подлогу у знању (не само форма, већ и садржај), тај ће напустити ове просторе и његове идеје и иновације ће бити уграђене у прогрес неке друге државе.
    Постоји ту још један проблем. За започињање бизниса је такође потребан неки почетни капитал. Нисам сигуран да би Милко Грмуша за неке своје сјајне идеје добио кредит од ИРБ-а.
    Нас је мање од 1,4 милиона и заиста нам не треба много за квалитетан живот свих људи. Имамо природна богатства, али немамо иновативне људе, који су још значајнији ресурс. Вадичеп и каменац за купус и нису неке иновације, које би заинтересовале Кинезе, Русе, Нијемце,…, а то су тренутни наши домети.
    Проблем је што електичну енергију, која је значајно богатство овог ентитета, продајемо преко посредника, па он заради скоро колико и сви ми заједно, што шуму крчимо по оној „послије мене потоп“, што нисмо у стању да воду упакујемо и продамо напољу. Питали се ико зашто купујемо грчко и шпанско воће и поврће, а наше труне. Људи шутају јабуке улицом. Само треба осмислити амбалажу, упаковати и продати. О увозничком лобију је бесмислено и причати. Да наши махом полуписмени људи нису отишли код Швабе на рад, па нам сад убацују готов новац, одавно бисмо банкротирали.

    Дакле, мало нам за срећу треба, али потребан је неко да покрене ово друштво. Нажалост, иновативни и образовани Грмуша никад неће моћи на изборима добити неког кога ће „људи да изгласају као своу слику у огледалу“.

    http://www.youtube.com/watch?v=eMRHdHvDHgg

  3. Hmmmm,
    Neznam koliko sam puta promovisao ovdje poljoprivredu ali se to sve zavrsi sa gadjenjem i odbacivanjem neceg takvog kao “prevazidjene stvari“.
    Ja bih rekao,nece niko motike a svi bi lagodno zivjeli.
    Polja i livade neobradjeni,prozvoda nigdje a svi se uhvatili floskule zadrzane iz bivseg komunizma;“cekamo da se otvore fabrike“.
    Sad ce navala napada bukvalaca.Ja nikad nisam ni rekao da je taj posao za svakoga ali se ne slazem da nij eza nikoga.
    Njemacka vapi za malinom,brusnicom,borovnicom i da ne nabrajam dalje i ima i dobru cijenu a ulaganje nije nemoguce.Medjutim vaznije je bilo dici 10-15-tak hiljada da se moze neki autic uzeti,pa mirne duse u tropic ili gdje vec…Znam da ce “seljakomrsci“navaliti sad ali ja bar dajem nekakvu ideju ali od seljakomrzaca,nikad nista…
    Znaju sta ne valja ali nikako da skontaju sta bi oni u stvari radili(osim drzavnih jasli).

  4. jahac, 02.06.2011. 13:35:10

    Потпуно сте у праву и чак и да нисте, не знам зашто би Вас неко нападао ако изнесете свој став.
    Имам пријатеља, постдипломца на економији, који би потписао овај Милков текст, али тврди да ниједна развијена земља у свијету нема пољопривреду као основну привредну грану. То јесте тачно, али долази вријеме када ће храна постати веома значајан ресурс. Он опет тврди да је раст цијена хране резултат инфлације. Свјетска популација расте, храна ће сигурно још скупља бити у блиској будућности.
    Не видим у чему је проблем упаковати вишње, боровнице и малине у амбалажу, и продавати по цијелом свијету као смрзнуто воће. Убацити краставце у теглу и извести. Витаминкини производи се налазе на рафама и у Хрватској, и у Словенији, и у Аустрији. Мислим да не би био проблем пронаћи тржиште по цијелом свијету. Када се мој отац пензионисао, покренуо је сличан бизнис с воћем на селу. Треба само организовати људе, јер као појединци мало могу сами. И данас се питам зашто „Сава“ Бијељина није годинама радила!?

  5. Svaki dan po jedna mukte poslovna ideja za Minhen, Moskvu i Meksiko Siti…

    Vuna i ručno izrađena – pletena odjeća od vune. Imam ja neke familije na zapadu i već par njihovih dolazaka tinejdžeri obilaze ormare s starom odjećom i traže pletene džempere, prsluke, čarape… u džepu ajfon a preko leđa pleteni prsluk sa sve rasparenim dugmićima. I onda mi još pokazuju slike sa nekog omladinskog druženja i kako je taj džemper baš dobra fora i da se može komotno prodat njihovim drugarima, autentičnim primjercima potrošačkog društva.

    To je tamo na zapadu baš ono skupa roba i najjači brendovi je slabo nude – treba puno sati rada za običan džemper. A kod nas je baš pogodna klima za taj posao. Pronaći dvije-tri klinke dizajnerke da to malo bolje skroje i naprave mustru, organizovati otkup vune, vunovlačarsku i bojandžisku radnju, podijeliti tu vunu ženama po selu i neka pletu. Roba treba da je autentična, sa „geografskim porijeklom“ i poprilično skupa. Džemper 100 dolara minimum. Imali smo nekada one Sirogojno džempere i Reganova žena je to nosala. Izgraditi imidž ekološki osvještene garderobe, povratak prirodi i tradicionalnim vrijednostima – gorštački senzibilitet. Slikavati manekenke sa tornjacima i štencima po obroncima Vlašića i Vučije planine…

    Irci to prodaju za po 230 dolara, Islanđani zeru jeftinije…

  6. poljoprivreda jeste osnovna privredna grana, ali je u razvijenim zemljama broj stanovnika koji se bavi poljoprivredom manji. No proizvodnja hrane nije isključivo poljoprivreda već je takođe i industrija i tako dalje do specifičnih usluga u poljoprivredi, konsaltinga, inžinjeringa, pa i bioloških i hemijskih istraživanja. Što se BiH tiče ona podmiruje svoje potrebe u hrani sa svega 15-tak posto, što znači da prostora da se radi samo za sebe ima i predovoljno. Kako vladajućim uspjeva da naše žito jeftino utope u Tursku, a skupo kupe u Mađarskoj spada u domen alhemije i ostalih visokih nauka koje primjenjuju.

  7. заборављамо да се пољопривредом морамо бранити да би се прехранили, а не да би од тога правили неки енорман профит. Као прво морамо производити довољно да прехранимо своје становништво властитом храном, срамота је да земља сељака увози храну

  8. ex-1978, 03.06.2011. 13:27:58
    Eto jedne super ideje(koja bi se mogla na neki nacin povezati i sa onim famoznim seoskim turizmom).
    Mada,to bih ja vec okarakterisao kao faza B.Mi smo nazalost jos uvijek u pocetnom stadijumu(ako smo i tamo).
    I dalje smatram da je opsta svijest kod nas pomalo rezervisana prema osnovnoj grani privrede.
    Dobro rece Sikuljak;“sramota je da zemlja seljaka uvozi hranu“ i tacno je to.
    Mozemo mi ovdje mjeti dan-noc,pljujuci po vlasti(za koju ne kazem da nije idgovorna takodje) i tako redom,ali zapitajmo se sami,koliko je jedna velika vecina ljudi svesna ozbiljnosti situacije i koliko je voljna da sami nesto ucine,ne cekajuci na vlast.
    Racunam ovdje bar na one,koji imaju kakve takve uslove(zemlju neku zaboravljenu,alat,mozda neku kintu itd.)
    Svi pricaju o uvoznom lobiju i ,slazem se da je tako.Da je vlast uspjela da se odupre istom,nebi bilo ovakvo stanje.
    Medjutim ja licno vec radim nesto po tom pitanju.Imam za sebe,mnogo manje malo kupujem hranu po dragstorima negoli sto sam cinio prije.Po nekoj mojoj gruboj procjeni uspijem zadrzati nekih do 500km.u kuci.(nekad vise,nekad manje).
    Zamislite sad da svaki treci radno sposobni stanovnik nesto radi po ovom pitanju.
    Koji iskorak bi napravili time?Neko ce reci minoran i slazem se,nema enormnih zarada eli pogledajmo koliko bi ljudi moglo reci da stvara,nekakvu vrijednost?Ne sjedi kod kuce.Druga stvar,recimo da je svijest drugacija i da ljudi pocnu tako razmisljati pa nekih 20000 ljudi da ustedi na kupovini,voca povrca,mesa,jaja itd,recimo samo 300km mjesecno.Koliki je to udar na uvoznicki lobi?
    Sest miliona mjesecno i 72 miliona godisnje.
    POneki dragstor bi se i zatvorio,pa mozda bi to animiralo i nekog krupnijeg obrtika da ulozi u poljoprivredu?
    Tako to i ide.Ne mozes covjeka sa parama animirati na nesto ako on ima dovoljno od obrta tipa;“kupi prodaj“ili benzinske pumpe i sl.Covjek akoji posjeduje novac treba na neki nacin prisiliti na ulaganje u neki drugi vid ili granu privrede.Taj isti ce izvrsiti pritisak na vlast i tako redom.
    Kod nas se ocekuje sasvim suprotno.Sjedicemo skrstenih ruku i glasacemo.Glasacemo jer tako su rekli da je demokratija odabri ljudi koji ce ciniti cuda,zaposliti ljude,optvoriti fabrike i sl.Ako oni ne zadovolje,glasacemo za druge,pa trece itd…
    Koliko vidim,postali smo cisto potrosacko drustvo bez realne osnove za to.
    Niko takvo stanje nemoze rpomijeniti osim nas samih.

  9. Ljudi, poljoprivreda je danas luksuz. Njena priča je priča o podsticajima koji u Evropi redovno pokrivaju i 50% troškova proizvodnje. Neko te podsticaje mora stvoriti i zaraditi a to jedino mogu raznorazni Mercedesi, BMWovi, Renoovi, Fijati, DolčeGabanoui, Hugo Bosovi… Mi za taj luksuz para nemamo. Nećemo ni imati.

    Sa druge strane, savremena poljoprivreda je sofisticirana djelatnost. Nema uzgoja krava bez klima uređaja, električnih muzilica, laktofriza i ostale robe koju naravno proizvode Švabe i Italijani i onda se one pare iz podsticaja vrlo brzo i vrlo lako razmile po čitavoj italijanskoj i njemačkoj privredi. Naš problem je taj što se i naše pare iz naših podsticaja isto tako razmile po italijanskoj i njemačkoj privredi.

    Ne treba posebno isticati da su najskuplje komponente za proizvodnju stočne hrane redovno njemačke ili eventualno holandske, danske… njihova hemijska industrija satire naše korove i štiti naše usjeve, za dobre pare to rade.

    Jeste li kad posjetili neku dobru našu, tržišno orijentisanu farmu? Jeste li pokušali sračunati koliko je ta farma uvozno zavisna a koliko je sve ono tamo domaćih ruku djelo?

    U vremena buduća nas očekuje značajno poskupljenje hrane i kontam da ova priča o zdravoj organskoj hrani nije samo modni hir i da bi se mogla zadržati u fokusu potrošača još nekih 10 ili 20 godina. Tu postoji neka mala mogućnost za zaradu… sve ostalo, pogotovo proizvodnja mlijeka – vrlo lako može biti da je obična zabluda.

  10. Idem odalje sa besplatnim poslovnim idejama. Danas je to namještaj od punog drveta.

    Dolazio onaj pjani Šved iz Ikee u naše malo selo i taman tad nekako meni dolazio neki Austrijanac. Uspješan poslovni Austrijanac a takvih je većina u Austriji. Sa malo simpatija je pričao o IKEA Švedu. Prvo to je namještaj za sirotinju, za one koji se često sele, za one koji nemaju riješeno stambeno pitanje. Proizvoditi za njega podrazumijeva male profite sa tendencijom pada. IKEA Šved ima jednostavnu poslovnu šemu… može se strpati u 2-3 rečenice. Ali on mi nije interesantan. Interesantan mi je ovaj Austrijanac. Visok, zgodan, žena mu ista takva, kćerkica svira violinu… imaju džip za zimu, kabrio za ljeto, limuzinu za daleka puta i mali gradski auto. Imaju i nekih stanova po Beču.

    On je u fazonu unikatnog namještaja, malih serija, punog drveta, određenog koncepta. Takvi ljudi posjeduju namještaj svoji predaka i žele svojim potomcima ostaviti isto. Zanima ga brijest, trešnja, hrast… ništa panelke, ništa iverica, ništa furniri i slične imitacije. Čovjek hoće stolicu u kojoj će sa ponosom sjediti njegovi praunuci i spreman je da plati za to.

    Priča o tom namještaju je priča o industrijskom dizajnu i klincima koji vole da crtaju stolice, stolove, komode. Naravno da oskudijevamo u takvom kadru i za početak bi se dizajneri morali tražiti na strani a tamo je i tržište. To se čini logičnim korakom, bogatim špancima ponuditi vrhunski namještaj – djelo španskog dizajnera.

    U ovoj priči su i plemeniti parketi, podovi, ugostiteljski enterijeri.

    Sad sam malo proguglo i vidim da u Tešnju neko radi nešto slično… ne znam kako im ide…

    http://www.artisan.ba/

  11. Људи, одличне идеје. Морам да вам признам, близу сам одлуке да и дрпим неку. Ова од 1978 са вуненим производима, њиховим брендирањем и пласирањем у свијет, као и Шикуљакови качкети ми сјајно звуче.

    Шта мислите, да удружимо мотивацију и паре, и коначно отворимо неки портал који би се бавио е-трговином, а? Највећи је ту проблем дистрибуције, али можда и то није непремостиво.

    Размислите мало у том правцу.

    Поздрав свим иноваторима 🙂

  12. Ахам..пољопривреда, како да не?? Па да будемо на корак испред Војводине, јер она нема ни близу те гео-климатске услове, као што их има рецимо Чајниче, Кнежево и Калиновик…:(
    а да не говоримо о близини тржишта ЕУ и добрих комуникација!?
    кад би се зајебавали, а тамо је хаос…
    http://www.rts.rs/upload/storyBoxImageData/2011/06/02/7798658/blokada527.jpg

    или да се питамо да ли нам државу воде ментално заостали људи!?
    http://www.youtube.com/watch?v=UVFIcHtnzpw&feature=player_embedded
    😀

  13. Милко, 04.06.2011. 09:47:55

    Један мој добар познаник се већ одавно бави е-трговином. Тог човјека цијеним што се за све још од средње школе сам борио, налазио начине да заради, а е-трговина му је омогућила и да живи добро (прије неколико година је купио нов аутомобил за 30 000 КМ. На његовом ФБ профилу пише „kupujem sve vrste starog papirnog i metalnog novca, zlatnike, stare uniforme, stare akcije i dionice, bonove isplata u gotovini“.

    Кад је уведена конвертибилна марка, човјек је са контејнера за смеће некадашње СДК покупио све оне папирне новчанице и касније их добро уновчио, јер постоје опсесивно-компулсивни скупљачи свега и свачега, патолошки колекционари по цијелом свијету. Само им треба бити доступан на интернету. Касније је приликом укидања војске РС покуповао све шљемове по 1 КМ/ком. и продавао их Америма (неким бајкерима) по 67 $. Највише га при томе „закоље“ поштарина, али опет је могао добро зарадити. У шали кажем да је то једини Србин који је имао користи од преноса надлежности са РС на БиХ. Како је све распродао, вријеме је да се те надлежности, једна по једна врате на ниво РС.
    Замислите сад који је то луди посао да бонове за топли оброк из деведесетих (made in Republic of Srpska) продајете некој дебелој баби на Аљасци!
    Вјерујем да би се нашли купци и за вунене производе. Додуше, овдје се овце шишају редовно, али нигдје вуне.
    Талијани траже дрво за ложење упаковано за камине. Ако неко има овај бизнис, тржиште је обезбијеђено.
    Ипак, мислим да би нам приоритет требао бити извоз глупости, јер смо најбогатији тим ресурсом.

  14. Firme! Dobra firma je dobar proizvod, može se dobro prodat. To je priča o Marbu (čips) koga su momci prodali Pepsiju ili Frešu (sokovi Next) koji je sada dio Kokakole. Veliki je novac u pitanju. Momci iz Marba su razmišljali da za te pare preuzmu JAT (ne znam kako sada stoje) a Next Đorđević je nakon silnih kupovina velikih poljoprivrednih gazdinstva – ipak došao do doboša.

    Kako udati firmu? Kako je prodati? Mi smo imali silne stare društvene firme i pokazali smo da to ne znamo raditi ali to ne znači da firmu kao proizvod treba zaboraviti. Recimo, firma za proizvodnju voćnih rakija – ima dobru perspektivu za dobru udaju. Mi smo sa punim pravom ponosni na naše rakije.

    Ekonomija obima u proizvodnji alkohola je od izuzetne važnosti. Ko ne može proizvoditi stotina hiljada litara, taj ne može biti dobavljač trgovačkim lancima, ne može tražiti distributere po svijetu. Ne treba tome ni težiti, toliki kapital može i treba obezbjediti budući kupac. Na nama je da napravimo dobar proizvod – dobru rakiju. Da se to lijepo upakuje i distribuira što širem krugu potencijalnih kupaca – kupaca rakije i kupaca firme.

    Fora je u poklonima. Naši poslovni ljudi imaju problem sa poklonima poslovnim partnerima. Dobro upakovana flaša rakije – idealan je poklon. Ta flaša rakije mora imati svoju priču, mora biti prilagođena trenutku, mora biti mnogo više od flaše dobrog viskija ili flaše dobre votke. To je priča o tradiciji, o starim šljivicima, dobrim domaćinima, dudovim fučijama, posnim brdima…

    Našim ljudima treba ponuditi rakiju sa njihovim vlastitim brendom. To se jednostavno riješi kroz odgovarajuće pakovanje. Većina firmi neće razmišljati kada za 10 ili 20 savršenih poslovnih poklona treba odvojiti 100 ili 200 evra. Tu je i relativno laka naplata, nema posrednika, nema trgovačkih lanaca. Tu su i velike firme koje će baš kao što naručuju grafičke novogodišnje materijale, naručivati stotine litara rakije za njihovim brendom. To je i najbolji put da naša rakija i naša firma izađe u svijet i da se upozna sa svijetom.

    Beskraj je mogućnosti: aromatizovane rakije i likeri (onaj liker sa orasima i viljamovkom što moja stara pravi već par godina – je nešto najbolje što je izašlo iz svijeta alkohola), rakije za obloge i masažu, od šljiva, od krušaka, od jabuka, dunja… na tome se već dosta radi i sve to samo pomaže našoj priči, priči o udaji male potente destilerije.

    Samo da naučnici riješe problem sa šarkom.

  15. Evo primjera iz okruzenja:
    Općina Bosanski Petrovac je u Poslovnu zonu „Gorinčani“, kao glavni investitor, do sada uložila oko 800.000 KM i završena je procedura dodjele zemljišta za građenja tri poslovna subjekta.

    Ovo je izjavio općinski načelnik Ermin Hajder, dodajući da se radi o firmi „Novi most“ iz Bosanske Krupe koja će graditi tvornicu autobusa, „Ben-Mal group“ iz Velike Kladuše koja će otvarati pogon za preradu drenjka i šipka i „Interwork“ iz Bihaća sa tvornicom za proizvodnju peleta.

    Višak toplotne energije koristit će se za staklenik za proizvodnju organske hrane, prvi u Unsko-sanskom kantonu. Visina investicije još nije poznata, bit će višemilionska, a tačan iznos bit će poznat po okončanju procedure izdavanja urbanističkih dozvola, koja je u toku.

    Realizacijom ovog projekta, bit će otvoreno više od 200 novih radnih mjesta, istakao je načelnik Hajder, dodajući da su trenutno u toku zemljani radovi, koji bi trebali biti okončani za sedam dana.

    Potom će uslijediti polaganje cijevi za infrastrukturu i izgradnja saobraćajnica, nakon čega će investitori pristupiti gradnji svojih poslovnih objekata.

    Načelnik Hajder izrazio je uvjerenje da će u narednih mjesec dana već biti vidljiva nadzemna gradnja, a do jeseni bi većina objekata trebala biti izgrađena.

  16. Roštiljski ugalj… već sada na obroncima Treskavice i Vranice, u okolini Busovače, Fojnice i Kiseljaka postoji ozbiljna proizvodnja roštiljskog uglja. Kamioni i kamioni, tone i tone, zapakovanog uglja završavaju po evropskim supermarketima i pumpama bez traga o porijeklu proizvoda. Samo tamo negdje, u nekom malo ćošku, da niko ne vidi, možda piše Made in BiH.

    Izuzetno tražen proizvod, jer ugalj u EU proizvode samo Bugari i Španci a tržišta Italije, Austrije, Njemačke prosto vapi za kvalitetnim proizvodom. Treba to brendirati.

  17. Vec sam postavio ovu vijest ali posto je ne razumijem ucinicu to jos jednom. Mozda mi neko objasni o cemu se tu radi:
    Novo zaduženje RS na tržištu kapitalaObjavljeno u kategoriji:- EKSKLUZIVNO, – TRŽIŠTE KAPITALA dana 01.06.2011 BANJALUKA, Republika Srpska za osam dana emituje novu Petu emisiju obveznica u vrijednosti 29 miliona KM, koja će biti iskorištena za izmirenje obaveza po osnovu ratne materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu od 1992. do 1996 godine.
    Obveznice će biti emitovane 09. juna ove godine, s rokom dospijeća od 14 godina i grejs periodom od četiri godine.
    Kamatna stopa je fiksna 1,5% godišnje, i računa se na ostatak glavnice. Prva kamata će biti isplaćena 09. juna 2012. godine. Prihodi od kamata i kapitalne dobiti od obveznica neće biti oporezovani.

    Prema Odluci Vlade RS od 26. maja emisija obveznica od 29 103 835 KM, iskoristiće se za izmirenje unutrašnjeg duga po osnovu pravosnažnih sudskih odluka i vansudskih poravnjanja o ratnoj materijalnoj i nematerijalnoj šteti.

    Sredstva za izmirenje obaveza po osnovu Pete emisije, obezbijediće se iz Budžeta RS.

    Izvor: CAPITAL.ba

  18. Tradicionalni egzotični napitak.

    Ne znam kako vi ali ja sam uvijek mrzio kad su me ko klinca tetke i ujne posluživale sokom od zove ili ruže. Meni je to bilo bezze, ne volim ja to. Onda je došao rat pa je i moja stara pravila te iste sirupe, pogotovo onaj zovin.

    Posle čujem da je ljekovit, da ima silu nekih vitamina i minerala, da pospješuje mokrenje, tj. čišćenje organizma. Znam i da se prodaje po tim nekim bogatim zemljama i da solidno košta. Došla i do mene polulitarska boca tog sirupa, kažu da je plaćena 8 ili 9 evra. Sok je isti onaj što ga prave moje tetke, ali baš isti… piše tamo da se u proizvodnji koristi prirodni šećer.

    Ako kod nas nečega ima, ima te zove. Samonikla je biljka i nije mi teško zamisliti malu mobilnu otkupnu stanicu što kruži po BiH, nije mi teško zamisliti stotine naših nezaposlenih što pokupiše sve i jedan zovin cvijet… i zaradiše sebi džeparac. Proizvod je skup, prodaje se kao nekakva zdrava hrana po apotekama i većim tržnim centrima. Napraviti, zapakovati, za debele evre prodati – može i pod već postojećim stranim brendom.

    Posle zove dolaze ruže, posle ruža sazrijevaju divlje jabuke, istim onim ljudima što kupuju sok od zove, može se prodati i sirće od divljih jabuka, ima i ona heljda. To je rastući tržišni segment, visokih cjenovnih razreda kome mi možemo mnogo toga ponuditi. Kobajagi zdrava hrana.

    E sad ne bih ja ovo pisao da nisam prije par dana pronašao koktelčić u koji ide ta zova i stvarno je super. Zova + votka + mnogo leda – nevjerovatna osvježavajuća kombinacija. To bi klinke po bjelosvjetskim diskotekama mogle samo tako tući. To je priča sa mnogo para i mnogo ulaganja… i dobra prilika za udaju firme.

  19. @ sasa, 07.06.2011. 21:36:49

    Ne kontam šta tu ima za razumjeti. Tuže Srpsku, dobiju presude suda, Srpska nema da plati, izda obveznice. One na berzi kotiraju i za naše uslove poprilično su likvidne – cijena im je ispod polovine nominalne vrijednosti. Do sada je po ovom osnovu emitovano više od 200 miliona.

  20. Turizam. Ovaj put specijalni turizam – autolimarski turizam.

    Znate da Švicarci, Italijani, Austrijanci… masovno odlaze u Istru da tamo popravljaju zube. Postoje čitavi turistički paketi i agencije specijalizovane za ovu vrstu turizma. Mi ne stojimo baš najbolje sa zubarima ali zato imamo autolimare.

    Najskuplja stvar na zapadu jesu ruke, tj. rad majstora. Mi smo tu u velikoj prednosti – naši su majstori spremni raditi za mnogo manje pare.

    Imam ja tu i konkretna iskustva. Žalio se meni rođo kako mu je neko udario audija i kako mu za popravku u servisu traže 2 hiljada evra. Auto u voznom stanju, tehnički ispravno a oni bi da mijenjaj silu nekog lima. Kažem ja rođi, ima u mene komšija, neće te to izađi ni trećinu para. Dođe rođo, komšo odradi dobar pos’o i uzme mu 200 evra – 10 puta manje. Ovaj moj sav srećan i zadovoljan – tu svoju priču podjeli sa nekim svojim drugarima u Njemačkoj. Nije prošlo ni mjesec dana, eto ti iz Njemačke, bijeli BMW, karavan trojka. Isto u voznom stanju, stradala mu vrata i prag. Naručim ja njega, komšo autolimar se prihvatio posla a ovaj Švabo odlučio sve para što uštedi, da popije. Uzeo sebi sobu i lumpovo 2 dana. Super je fora što kriglu piva dobiješ za evro a oko tebe polugole žene. Kaže da je bolje nego na onim Ibicama gdje je ista atmosfera samo je sve najmanje 10 puta skuplje. Jeo je divljač, pio domaću rakiju, pecao, igrao rukomet… proveo se k’o nikad u životu. Doći će opet, čim slupa auto. Ušteđene pare nije uspio potrošit.

    E sad treba tu neravnotežu između ponude i tražnje eliminisati. Treba Evropi približiti naše majstore, treba naše majstore organizovat, treba obezbjediti propratne sadržaje za buduće turiste. Već vidim nekakvu agencijicu koja našim majstorima daje male sertifkate da mogu da rade sa tim strancima, kako im sređuje papire da ne plaćaju PDV, kako na nekom portalu imamo raspored slobodnih termina i izjave zadovoljnih turista, kako imamo i čiste motele koji nude spavanje i doručak za 30 maraka… u nekom sljedećem koraku valja organizovati i dovoz/odvoz slupanih automobila na principima privremenom uvoza ili ako je ikako moguće bez te papirologije. Švabo slupa auto, umjesto da ga budzašto prdaje, pošalje ga kod mog komše a komšo mu to popravi za uvrglave hiljadarku… vrati se auto Švabi i uzme se masna provizija.

  21. Kažu da u Beču imaju problema sa vikend rumunskom mafijom. Imaju lokalnu logistiku koja im određuje mete za obijanje, pljačkanje i rasturanje pokradene robe a iz Rumunije dolaze samo izvršioci. Obijaju se najviše stanovi a iz stanova nestaje skoro sve, nose čak i polovnu garderobu.

    Ja nešto kontam, ako već Rumuni imaju tu svoju mafiju, zašto i mi nebi imali svoju malu ilegalnu zanatsku zadrugu. Umjesto vikend mafijaša, neka zapad posjećuju naši keramičari, stolari, zidari, moleri, frizeri, fasaderi… oni to već i rade ali uglavnom kod naših ljudi. Naš čovjek tamo napravi kuću a keramiku mu polijepe naši keramičari, stepenice mu drvetom oblože naši stolari, fasadu mu postave naši fasaderi, kuhinju po mjeri sklope naši ljudi… ruke su na zapadu najskuplje, neka to skontaju i zapadnjaci.

    Dakle, opet jedan internet portal, mreža spoljnih saradnika koji će za proviziju tražiti posla po zapadu, dobar broj naših ozbiljnih zanatlija različitih profila, organizacija prevoza do tog nekog zapada, smještaj za radnike. Posao nije 100% legalan ali kontam… kreativna ekipica ljudi bi za par godina mogla čuda napravit.

  22. ex-1978, 09.06.2011. 07:31:14
    Ko kaze da ne stojimo bas najbolje sa zubarima.
    Pa svi gastarbateri porpavljaju zube kod nas i to masovno i kazu da je cijena neuporediva.
    Cuo sam u poslednje vrijeme su poceli dolaziti cak i iz Hrvatske,jer su i kod njih poskupile zubarske usluge.
    Nasi stomatolozi rade dosta kvalitetno a povoljni su.
    To bi se moglo povezati sa nekakvim banjskim turizmom(Slatina-Teslic) a vazdusnih banja imamo i po okolici(Manjaca,Kozara,Vlasic).Samo treba povezati.
    Oni idioti iz ministarstva za turizam znaju samo gdje je my-way i gdje koja snajka opajdara obitava,medjutim,poznajem i neke mladje “turizmologe“,koji ne rade nista nego rade kojekakve slajdove fotografije i slicno,pa mozda i neki “elaborat“,koji kad ga procitas vidis da se sastoji od odredjenog broja stranica koje ne govore nista.
    Da,obavezno puknu par slika sa Banj brda i onog jadnog spomenika,koji kad ga vidis,dodje ti da zaplaces.

Оставите одговор на jahac Одустани од одговора