Босић: СНСД и СДП направили циркус на нивоу заједничких органа БиХ

Шеф Клуба посланика СДС-а у Представничком дому Парламентарне скупштине БиХ Младен Босић сматра да су "СНСД и СДП БиХ довели до бесмисла Савјет министара БиХ". „Главна одговорност за ову ситуацију је искључиво на СНСД-у и СДП-у, односно предсједницима тих странака, Милораду Додику и Златку Лагумџији. Они су Савјет министара и цијелу власт на нивоу БиХ […]

среда, мај 14, 2014 / 16:18

Шеф Клуба посланика СДС-а у Представничком дому Парламентарне скупштине БиХ Младен Босић сматра да су "СНСД и СДП БиХ довели до бесмисла Савјет министара БиХ".

„Главна одговорност за ову ситуацију је искључиво на СНСД-у и СДП-у, односно предсједницима тих странака, Милораду Додику и Златку Лагумџији. Они су Савјет министара и цијелу власт на нивоу БиХ довели до бесмисла и направили циркус сталним мијењањем партнера. Направили су нешто што личи на политички промискуитет и очекујемо да они повуку и консеквенце за оно што су направили“, рекао је Босић новинарима у Сарајеву.

Клуб посланика СББ-а БиХ покренуо је данас у Парламентарној скупштини БиХ иницијативу за смјену министра одбране БиХ Зекеријаха Осмића и министра иностраних послова БиХ Златка Лагумџије, који су кадар СДП-а БиХ.

У образложењу иницијативе за Осмићеву смјену наведено је интонирање химне Републике Српске и говор предсједника Српске Милорада Додика на свечаности у Касарни „Козара“ у Бањалуци 12. маја, а за Лагумџијину смјену су захтјеви које су демонстранти изнијели на масовним протестима у ФБиХ 7. фебруара и током пленума грађана.



0 КОМЕНТАРА

  1. “СНСД и СДП направили циркус на нивоу заједничких органа БиХ“
    “СНСД и СДП БиХ довели до бесмисла Савјет министара БиХ“

    Али је зато ту ПроБосић који ће те органе додатно осмислити и ојачати. У то уопште не сумњам.

  2. Додик овамо прича о СДС као пробосанској опцији, а нењ вади се из босанског лонца са Лагумџијом. Интернационала комуњара ипак функционише, иако су се раздречали на народњачке странке. Ипак, биће ово ако Бог да све збрисано након октобра!

  3. Bosićeva tvrdnja da su SNSD i SDP „Savjet ministara BiH doveli do besmisla“ zavređuje promišljanje o pojedinim aspektima ove izjave. Naime, ako se vratimo na same početke bitisanja BiH-e u današnjem formatu, onda se moramo prisjetiti da je Savjet ministara zamišljen kao političko tijelo kakvo će biti nadležno za svega nekoliko taksativno navedenih ingerencija države, a u osnovi će ipak biti ovisno o volji entiteskih vlasti. Kolika je bila neiskrenost pojedinih aktera mirovnog sporazuma (kako unutrašnjih, tako i međunarodnih) dokazano je na nebrojeno slučajeva NASILNOG i PROTIVPRAVNOG kršenja odredaba sporazuma, a kakve su okvirno išle za ciljem slabljenja Republike Srpske i jačanja državnih institucija (po konceptu unitarizacije).

    Dakle, danas je nesporno da je Srpska teško oštećena u smislu „otimanja“ nadležnosti i urušavanju njene pozicije u ovoj zemlji. Vrhunac tog projekta bila je zamisao o pretvaranju Savjeta ministara u klasičnu vladu, iako za tako nešto ne postoje ni ugovorne (prema dejtonsko-paričkom sporazumu), a ni ustavne, pretpostavke. Ako uobzirimo činjenicu da su sve aktivnosti na planu jačanja uloge Savjeta ministara išle na štetu Srpske, onda dolazimo do jednostavnog pitanja: šta ima negativnog u tome što Milorad Dodik i SNSD „obesmišljavaju“ poziciju ovog Savjeta (bar sa pozicije Srpske i srpskog naroda)?

    Znači, ako je Dodik proklamovao politiku suprostavljanja unitarizaciji ove države i uspjeva „obesmisliti“ najvažnije političko tijelo na kakvom se koncept unitarizacije zasniva, pitanje je: da li je to protivno interesima srpskog naroda i Republike Srpske?

    Na drugoj strani moramo postaviti i krajnje jednostavno pitanje: kakav je interes bilokog Srbina, srpskog naroda i ovog entiteta uopšte da „obesmišljava“ poziciju nekog političkog tijela ili institucije države u kojoj bitiše? U uslovima na kakvima bitišu moderna društva država je najvažnija pretpostavka OSTVARIVANJA PRAVA GRAĐANA. Postoje i međunarodna tijela štićenja prava građana, ali ovdje je pitanje ostvarivanja prava i potreba građana i to je moguće samo preko ili kroz državu. Konkretno, država je ta ključna pretpostavka ostvarivanja elementarnih POTREBA GRAĐANA i time elementarna logika nalaže očuvanje državnih tijela, a nikako njihovo „obesmišljavanje“.

    I sad da rezimiram ovaj komentar. Tu se, na prvom koraju, nameće jednostavno pitanje: šta to u političkom smislu hoće Mladen Bosić (i SDS uopšte)? Na unutrašnje (entitetskom) planu SDS i njen predsjednik Bosić predstavljaju se kao državotvorna stranka, kao zaštitnik srpskog naroda i Republike Srpske, kao faktor sprečavanja ukidanja i prenosa nadležnosti Srpske i ino, dok se na državnom i međunarodnom planu zalažu za jačanje kapaciteta i funkcionalnost Savjeta ministara. E ne može „i pare i jare“. Doduše može, ali do kad?

    Dakle, ukoliko je Bosićev politički prioritet ZADOVOLJAVANJE POTRBA GRAĐANA u ovom trenutku, onda je jačanje kapaciteta Savjeta ministara i funkcionisanje tog tijela od iznimne važnosti obzirom da koji bi nam mogao donijeti donacije, investicije, članstvo u EU i druge benefite kakvi podrazumijevaju pomoć i podršku zapadnih centara moći. No, to podrazumijeva i odricanje od državotvornosti Srpske, odricanje od naše „istočne braće“, ulazak u NATO i u konačnici prisajedinjenje sa tim famoznim Zapadom. Na drugoj strani, ukoliko je naš primarni cilj očuvanje i jačanje Republike Srpske, a posebno ako je samostalnost Srpske naš konačni cilj, onda nam predstoji još mnogo borbe, žrtvovanja i (najvažnije) NEZADOVOLJAVANJA ODREĐENIH POTREBA. Bože moj, prisjetimo se ratnih vremena i koliko toga (osnovnih potreba) smo se morali odreći da bi stvorili Republiku Srpsku. E da bi je očuvali – to podrazumijeva i dalje odricanje od štočega.

    Međutim, dolazimo do sljedećeg pitanja: uobzirivši aktuelnu situaciju, koji je to najbolji put postizanja samostalnosti Srpske? Tu je nužno uobziriti činjenicu da je ovakva BiH stvorena u jednom specifičnom momentu, dakle kao ad hoc tvorevina, od strane pojedinih centara moći i zbog interesa istih tih centara moći. Ukoliko težimo ka tome da postignemo samostalnost, onda je dalje „obesmišljavanje“ ove države i njenih tijela do mjere u kojoj ni centri moći koji su stvorili ovu državu neće podržavati njeno dalje bitisanje. Ponavljam, u pitanju je ad hoc tvorevina i samo je pitanje do kad će „kreatori“ ove države insistirati na njenom opstanku? Pri tom „metoda obesmišljavanja“ te tvorevine kad-tad mora donijeti i tu tako često pominjanu samostalnost. Kad uobzirimo i sve jasniji povratak bipolarnosti međunarodnih odnosa (odnosno slabljenje moći Sjedinjenih Država kao najvažnijeg aktera secesije i današnje pozicije BiH), dolazimo do sve boljih i boljih pretpostavki osamostaljivanja.

    Na kraju, eto volio bih znati šta je političo opredjeljenje Mladena Bosića? Da li je to „evropski put“ koji podrazumijeva jačanje BiH-e ili je, na drugoj strani, opredijeljen za samostalnost Srpske, šta podrazumijeva slabljenje Bosne i dalje „obesmišljavanje“ njenih političkih tijela? Doduše, ovakvo opredjeljivanje sam izveo iz paradigme kakvu su nametnuli SNSD i SDS, a daleko je od mojih ličnih promišljanja o tome koji to „politički put“ je najbolji za ovu zemlju i srpski narod kom pripadam. Ja lično, da se bavim politikom, promovisao bih ideju ponovnih INTEGRACIJA južnoslavenskih naroda, a primarno u odnosu na ujedinjenje Srbije i BiH. Vratio bih se konceptu „svi Srbi u jednoj državi“ (karikiram), ali mu dodao i dimenziju „svi Bošnjaci u jednoj državi“. Doduše, iskren da budem iako to zvuči utopistički, meni najdraža ideja jeste stvaranje snažne PANSLAVENSKE unije, no, kako stvari stoje veće su šanse da dođe do opšteslavenskog rata.

    U svakom slučaju očekujem da Mladen Bosić malčice profiliše svoja politička opredjeljenja. Daleko bilo da ovim komentarom na bilokoji način podržavam aktuelnu politiku SNSD-a, ali se ne može negirati ideja da je „obesmišljavanje“ Savjeta ministara i drugih državnih institucija dobra taktika podrivanja BiH i osmamostaljivanja Srpske (ako nam je to politički cilj). No, po meni je mnogo važnije pitanje da li SNSD „obesmišljava i Vladu RS-e“ i to pitanje bih Bosiću preporučio kao primarno.

  4. мики9,

    пардон, имају зелени и у Српској, Еколошка партија РС са којом свако нормалан треба да сарађује.
    Нажалост умјесто да са еколозима сарађује да ријешимо проблем, он ћути на највеће тровање српског народа од рата до данас,тровање које се десило на Сарајевско-романиској регији, тровање које су одобриле власти чији је начелник из његовње партије.

  5. SUTJESKA

    Svojim komentarom podsjetio si me na jedan događaj sa samog kraja rata, u stvari nakon potpisivanja dejtonskoh sporazuma. Decembra 1995. godine, kao pripadnik specijalne policije, našao sam se u Hadžićima. U prvim danima začudilo nas je zašto se i francuska Legija stranaca našla u tom mjestu. Stvar je ubrzo razjasnilo dvoje staraca. Naime, uz sami temelj njihove kuće udarila je avio-raketa, zabila se 18 metara duboko u zemlju, a nije se aktivirala. Već prvih dana primirja došli su francuski vojnici, iskopali raketu i odnijeli je sa sobom. Postavlja se tu jednostavno pitanje: zbog čega tolika žurba u uklanjanju neaktiviranog projektila? Može se to posmatrati kao štićenje vlastite tehnologije od stranih sila, ali teško da Francuzi posjeduju tehnologiju napredniju od npr. Rusa, pa da je toliko nužno njeno štićenje. Ipak sam mnogo bliži sumnji da je taj projektil bio punjen osuromašenim uranijumom, pa je njegovo uklanjanje u stvari predstavljalo uklanjanje dokaza da su Francuzi koristili sredstva zabranjena međunarodnim pravom (konkretno, počinili ratni zločin).

    To moram povezati i sa jednim podatkom iz tog doba (konkretno avgusta te godine), a tiče se zarobljavanja „francuskih pilota“. Nisu tu zarobljena dva pilota, kako se javnosti podastire, nego jedan pilot i jedan navigator – specijalista za upravo projektile punjene osiromašenim uranijumom.

    Dakle, povezujući ova dva događaja može se izvesti sumnja da smo u nekom momentu, nakon rata, „u rukama“ smo imali dva konkretna dokaza da su protiv srpskog naroda korištena zabranjena sredstva, a šta predstavlja težak ratni zločin. Podsjetiću da su piloti zadržani 104 dana, tako da se može kalkulisati da je njihovo oslobađanje išlo u „istom paketu“ sa uklanjanjem pomenutog projektila.

    Predajom francuskih pilota Karadžić i Milošević su kod „međunarodne zajednice“ politički profitirali, a to što su prodali dokaze zločina počinjenih protiv sopstvenog naroda – ma našim „vođama“ nikad nije bio važan narod, nego kako će ih „svijet gledati“. No, kako su se „međunarodnoj zajednici“ dodvoravali, tako su od iste i „nagrađeni“ time da su optuženi kao zločinci.

    Trebalo bi da i današnji političari iz ovog primjera izvuku pouku o tome kako prolaze oni koji izdaju vlastiti narod i pogaze zločine kakve je narod pretrpio, a zarad popišanih „30 srebrenjaka“.

  6. Босић је управо даоказао да је прави мајстор за глупости. кад би се правио неки апарат за глупости Босић би могао да мпослужи као макета. Него ти је паметније покупи се па правац продавница купи кабаша па покушај опрати језик мало. Нема потребе да се офираш више ионако ти народ не вјерује, колико је лажи изашло из твојих уста па то више ни птице не знају…..

Оставите одговор на BORISLAV R. Одустани од одговора