Бијеле заставе у Приједору

Посљедње четири године у Приједору и другим градовима Републике Српске и Федерације БиХ, али и у градовима широм свијета, сваког 31. маја одржава се манифестација "Бијеле траке".

недеља, јун 5, 2016 / 10:58

Пише Борис Радаковић

Ова акција има за циљ обиљежавање дана када је 1992. године, према ријечима организатора, у Приједору преко Радија Приједор наређено свим муслиманима и Хрватима да на куће окаче бијеле заставе, а ако су жељели да изађу ван морали су носити бијеле траке око руке. Ово маркирање муслимана и Хрвата имало је, наводно, за циљ њихову идентификацију ради лакше ликвидације или затварања у наводне "логоре смрти".

Срби се овдје представљају као агресори и злочинци који су зарад "великосрпске" идеологије преузели власт у Приједору и ријешили да истријебе муслимане и Хрвате који су до тада мирно живјели у Приједору. Нема спомена о припремама муслимана и Хрвата за рат још 1991. године, када је у октобру формиран тзв. Кризни штаб Општине Приједор у чији састав улазе искључиво грађани муслиманске националности. Нигдје се не спомињу оружане борбе у Приједору између муслиманско-хрватских паравојних формација и српске војске, као ни напад на Приједор којег су ове паравојне формације извеле у раним јутарњим сатима 30. маја 1992. године. Борбе су вођене у самом центру Приједора, али су припадници војске и полиције Српске Републике Босне и Херцеговине успјели да одбију напад.

Обавјештење са Радија Приједор о којем је ријеч гласило је: "Нема потребе за страх и панику, а од грађана који су лојални Српској Републици Босни и Херцеговини тражи се да на својим кућама на видно мјесто истакну бијеле заставе".

Ово обавјештење чуло се 31. маја 1992. године са Радија Приједор, неколико часова након што је дефинитивно одбијен напад на Приједор којег су извеле паравојне муслиманско-хрватске снаге. Овај потез био је дио настојања власти да обавијести све грађане, без обзира на националност, који нису били учесници у сукобу да укажу војсци да им они нису непријатељи и да се у њиховим кућама не крију наоружани екстремисти.

Да је ситуација у Приједору и околини била нестабилна и 31. маја 1992. године говори и пронађена забиљешка извјесног Џевада, који је учествовао у нападу на Приједор. На једном мјесту он 31. маја ("Дан бијелих трака") пише:

"Киша пада ја са својом групом идем на хотел и Рибар, остали се поредали по Приједору, ту смо наишли на ауто на војнике, па смо их морали побити. Нисмо били свега 4 сахата у Приједор јер је (нечитко) из Пухарске и осталих мјеста придружити па нису. Ми смо морали повући се једва када је нас туко транспортер до пет смо Сану прелазили по киши назад сакрили смо се у шуму ту око нас су падале гранате, ту смо остали до ноћи".

Дакле, видимо да Џевад пише о претходном дану и нападу на Приједор у којем је учествовао у убиству војника. Потом се са својом групом повукао када је напад одбијен. Занимљиво је да је 31. мај узет за "Дан бијелих трака"… Да ли се можда симболи тих трака помињу као знаци предаје тј. да ли се односе на ове оружане групе које су се криле по шумама? Да је таквих оружаних група било и послије 31. маја свједоче биљешке споменутог Џевада. Што се тиче бијелих трака које су наводно морали носити муслимански и хрватски цивили о томе не постоји ниједан вјеродостојан податак, сачувана трака из тога периода, слика бијеле траке на нечијем рукаву и слично.

Спомен "Бијелих застава" имамо и прије 31. маја 1992. године у контексту предаје илегалног наоружања. Наиме, приједорске власти су преко "Козарског вјесника" упутиле проглас 23. маја у којем су захтијевали да се све нелегално оружје преда у касарну "Жарко Згоњанин", а као знак распознавања нагласили су да они који буду долазили са оружјем да га предају истакну бијеле заставе.

Причу о "бијелим тракама" прати и пропаганда о наводном геноциду над муслиманима и Хрватима у Приједору. Пропаганда о геноциду над муслиманима разрађивана је још током 1991. године. У љето 1991. имамо случај када СДА користи термин геноцид, иако тада нема ратних борби на простору БиХ. Врх странке је 3. августа послао обавјештење "свим одборима Странке Демократске Акције" у којем се на почетку каже: "У средиште наше Странке долазе вијести о случајевима рушења и скрнављења гробаља и других споменика муслиманске културе. Будући да је за подузимање нужних активности за спречавање тих геноцидних радњи потребно располагати точним подацима и документацијом, молимо вас да нам хитно пошаљете одговоре на сљедећа питања…".

Неоспорно је да су у Приједору током грађанског рата 1992. године почињени злочини над муслиманима и Хрватима. Тачно је да је у Приједору страдало 102 дјетета и старија малољетника током борбених дејстава у граду и околини. Оно што није тачно, а што се приписује Србима у Приједору, јесте план да се из чиста мира истријебе сви муслимани и Хрвати. За тако нешто нема ниједног валидног доказа, ниједне наредбе или законског акта. Шта више, неколико стотина муслимана и Хрвата из Приједора и околине било је у Војсци Републике Српске.

Злочини су чињени на свим странама током грађанског рата у БиХ, па тако и у Приједору. Многи починиоци тих злочина у Приједору су осуђени на затворске казне. Међутим, некима то није довољно, па се могу чути и изјаве неких представника муслиманских жртава из Приједора како треба 1000 Срба да буде осуђено како би правда била задовољена. Ово свакако нема везе са истином и правдом. Прије ће бити да има везе са наставком ратних циљева као и дехуманизације и осуде колективитета српског народа у мирнодопском периоду.

Ако се жели доћи до помирења или бар толеранције у Приједору, не могу се једне историјске чињенице прескакати, а друге истицати или чак фалсификовати. Не могу се истицати само, или највише, муслиманске и хрватске жртве, а српске жртве умањивати, омаловажавати или прећуткивати. Методологија савремене историјске науке и објективан приступ предуслов су дијалога када се говори о овим темама.



11 КОМЕНТАРА

  1. Замисли, заповједник опћинског редарства НДХ у Приjедору маја 1942. године зове се Хакија Јусуфагић, а убијени од стране „одметнутих партизанских зликоваца“ су:

    2. Derviša Crnkić, Mehmedova supruga, 35. god. stara
    3. Serafin Jurić, oficial tehničkog odjelka, 36. god. star
    4. Ante Komljenović, trgovački pomoćnik, 22. god. star
    5. Safet Kulenović, željezničar, 28. god. star
    6. Haso Kurtović, seljak, 35. god. star
    7. Ibro Murić, brijač, 23. god. star
    8. Šero Čolić, seljak, 26. god. star
    9. Adalbert Jedlička, seljak, 39. god. star
    10. Alojz Sikora, radnik, 35. god. star
    11. Juliana Pavlešić, domaćica, 22. god. stara
    12. Jure Dejanović, radnik, 40. god. star
    13. Ivan Knežević, željeznički činovnik, 40. god. star
    14. Ivan Krvavica, nadzornik pruge, 49. god. star
    15. Bego Jakupović, nosač, 37. god. star
    16. Hasan Gulanović, staretinar, 47. god. star
    17. Husein Kurtović, trgovac, 44. god. star
    18. Mihajlo Akilov, stolar, 20. god. star
    19. Milan Pečarić, željeznički radnik, 28.god. star
    20. Ludvig Jakobin, graditelj, 41. god. star
    21. Ivica Fabri, remenar, 43. god. star
    22. Muharem Čepić, zidar, 28. god. star
    23. Josef Burda, bravar, 51. god. star
    24. Mujo Fazlić, radnik, 50. god. star
    25. Muho Delkić, seljak, 85. god. star
    26. Arif Džubur, radnik, 55. god. star
    27. Alija Jakupović, pekar, 33. god. star
    28. Ahmed Sarajlić, krojač, 38. god. star
    29. Hilmija Sarajlić, krojač, 50. god. star
    30. Asim Rešić, trgovac, 48. god. star
    31. Augustin Petrović, umirovljeni oružnik, 40. god. star
    32. Bećir Delkić, seljak, 58. god. star
    33. Antun Bilješković, bogoslov, 22. god. star
    34. Filip Bilješković, željeznički radnik, 31. god. star
    35. Muhamed Mehić, obćinski redar, 23. god. star
    36. Olga Ljubičić, činovnica kotarske oblasti, 23. god. stara
    37. Hamdija Babić, mesar, 40. god. star
    38. Alija Hodžić, obćinski redar, 25. god. star
    39. Hasan Čepić, radnik, 35. god. star
    40. Huso Omerinović, 47. god. star
    41. Mahmud Varmaz, seljak, 45. god. star
    42. Haso Pehlić, seljak, 25. god. star
    43. Huso Pehlić, seljak
    44. Muhamed Kuršumović, postolar, 67. god. star
    45. Dedo Crnić, željezničar, 28. god. star
    46. Zumra Abdagić-Altić, 45. god. stara
    47. Dilha Altić, 17. god. stara
    48. Mijaz Altić, 12. god. star
    49. Hanifa Grabić, seljakinja, 48. god. stara
    50. Hasan Vojniković, seljak, 37. god. star
    51. Omer Halimović, skretničar, 39. god. star
    52. Meho Sarajlić, radnik, 22. god. star
    53. Mehmed Zerić, umirovljeni oružnik, 38. god. star
    54. Ivan Dobrinić, željezničar, 43. god. star
    55. Božidar Dobrinić, sin Ivanov, 21. god. star
    56. Petar Kučera, trgovački pomoćnik, 24. god. star
    57. Ambroz Solčanski, vlakovođa, 44. god. star
    58. Maše Omerinović, staretinar, 58. god. star
    59. Meho Kurtović, trgovac, 40. god. star
    60. Adem Ćepić, 28. god. star
    61. Ahmed Delić, 48. god. star
    62. Muhamed Suhonjić, željezničarski radnik, 31. god. star
    63. Muharem Ganić, 42. god. star
    64. Grga Pavlović, stražar, 33. god. star
    65. Ivo Pavelić, gradski stražar, 34. god. star
    66. Omo Tulić, radnik, 25. god. star
    67. Agan Kardunović, seljak, 28. god. star
    68. Jusuf Krupić, 24. god. star
    69. Andrija Kuk, 38. god. star
    70. Ante Leskovar, obćinski stražar, 24. god. star
    71. Osman Cepić, 40. god. star
    72. Ante Ledić, električar, 23. god. star
    73. Rajmund Masnjak, željeznički činovnik, 21. god. star
    74. Friedrih Kimle, seljak, 39. god. star
    75. Rudolf Ros, seljak, 32. god. star
    76. Salih Didović, seljak, 25. god. star
    77. Sadik Rizvan, 30. god. star
    78. Salko Dračić, seljak, 42. god. star
    79. Meho Dračić, seljak, 56. god. star
    80. Marko Bilandžija, prometnik, 36. god. star
    81. Stjepan Jordan, seljak, 38. god. star
    82. Stjepan Pijak, seljak, 42. god. star
    83. Husejin Mujdžić, seljak
    84. Ibro šarić, seljak, 42. god. star
    85. Bajro Huskić
    86. Hasim Cepić, seljak, 55. god. star
    87. Hasim Alić, 45. god. star
    88. Alija Mešić, 37. god. star
    89. Hasan Delkić, 43. god. star
    90. Salih Hodžić, 28. god. star
    91. Omer Ramlić, 20. god. star
    92. Ahmed Kapetanović, vojnički izvjestitelj, 40. god. star
    93. Rizo Kapetanović, obćinski blagajnik, 35. god. star
    94. Mustafa Grozdanić, seljak, 34. god. star
    95. Hasan Grozdanić, seljak, 45. god. star
    96. Šahin Čoralić, seljak, 56. god star
    97. Ante Mosman, tokar, 44. god. star
    98. Ivan Kivač, dimnjačar, 38. god. star
    99. Nedjeljko Rivić, radnik, 33. god. star
    100. Murat Delkić, seljak, 45. god. star
    101. Suljo Zahidić, trgovac, 60. god. star
    102. Husein Blažević, seljak, 50. god. star
    103. Petar Božić, željezničar, 43. god. star
    104. Jure Jurić, električar, 51. god. star
    105. Drago Zeman, brijač, 28. god. star
    106. Zaim Delkić, seljak, 55. god. star
    107. Muhamed Memić, stražar, 28. god. star
    108. Ramo Delkić, željezničar, 38. god. star
    109. Ibrahim Cirkić, željezničar, 50. god. star
    110. Jozo Dimić, željezničar, 33. god. star
    111. Muharem Salešević, radnik, 28. god. star
    112. Alija Cepić, seljak, 38. god. star
    113. Smail Pehlić, seljak, 44. god. star
    114. Anđelka Šarić, logorna zapovjednica Ustaške mladeži, 21. god. star
    115. Pero Sarić, vlakovođa, 38. god. star
    116. Ante Sarić, vlakovođa, 44. god. star
    117. Vid Brstilo, umirovljenik, 68. god. star
    118. Drago Brstilo, činovnik, 26. god. star
    119. Drago Matić, bravar, 20. god. star
    120. Josip Pajtak, željeznički činovnik, 25. god. star
    121. Božidar Jurčić, logorni zapovjednik Ustaške mladeži, 23. god. star
    122. Muharem Kljunić, prekupac, 47. god. star
    123. Smail Huseinović, seljak, 38. god. star
    124. Ibrahim Alagić, postolar, 27. god. star
    125. Osman Hustić, radnik, 30. god. star
    126. Abid Kurtović, obćinski načelnik, 41. god. star
    127. Stjepan Sladojević, trgovački pomoćnik, 38. god. star
    128. Johan Gutler, bravar, 36. god. star
    129. Ivan Slišković, poštanski činovnik
    130. Zahid Hodžić, trgovac, 45. god. star
    131. Fehim Ganić, naučnik, 16. god. star
    132. Hilmija Sarajlić, krojač, 38. god. star
    133. Ferid Jusufbegović, činovnik, 30. god. star
    134. Juro Dejanović, limar, 57. god. star
    135. Miralem Kapetanović, obćinski načelnik, 47. god. star
    136. Nura Kapetanović, činovnica, 45. god. stara
    137. Husein Zenkić, trgovac, 31. god. star
    138. Meho Džafić, seljak, 50. god. star
    139. Esad Selimbegović, posjednik, 26. god. star
    140. Rudolf Čadek, ravnatelj ložione „Šipad“, 37. god. star
    141. Husein Kasumović, kovač, 23. god. star
    142. Ahmed Gugić, staretinar, 30. god. star
    143. Hasim Rešić, trgovac, 56. god. star
    144. Muharem Ališić, trgovac, 35. god. star
    145. Hasan Ališić, trgovac, 36. god. star
    146. Ibro Alibegović, obćinski bilježnik, 35. god. star
    147. Franjo Turković, oružnički narednik, 55. god. star
    148. Drago Konrad, državni računovođa, 41. god. star
    149. Edhem Karahodžić, narednik, 38. god. star
    150. Sulejman Rešić, brijač, 32. god. star
    151. Husein Gulgović, seljak, 34. god. star
    152. Ago spahić, nadgruntovničar, 49. god. star
    153. Filip Bilješkić, željeznički dočinovnik, 27. god. star
    154. Stipo Briševac, seljak, 22. god. star
    155. Nazif Hergić, 29. god. star
    156. Ivan Berket, umirovljenik, 43. god. star
    157. Krunoslava Berket, 39. god. stara
    158. Zaim Pašić, 44. god. star
    159. Muhamed Babić, obćinski načelnik
    160. Vejsil Rešić, radnik
    161. Nazif Mršić
    162. Stipo Barač, željezničar
    163. Slavko Sikora, seljak
    164. Jure Damnjanović, seljak
    165. Mile Uvalić, željezničar
    166. NN (supruga Mile Uvalića)
    167. Enver Kovačević, trgovac
    168. Ibrahim Ališić Dervišev, željeznički radnik
    169. dr. Dragutin Zgaga, liečnik
    170. NN(žena Mehe Džafića)
    171. Josip Kaurinović, župnik u Priedoru
    172. Anka Trtanj, kuharica
    173. Hubert Zeki, umirovljenik
    174. Huberta Zeki, supruga gornjeg
    175. Miroslav Slišković, logornik iz Priedora
    176. Zaim Ališić, piljar
    177. Nikola Lesica, ljekarnik
    178. Konstantin Babić, ljekarnik
    179. Arif Babić, 
    180. Ramo Habibović, piljar
    181. Smail Komljenović, trgovac
    182. Smail Šakić
    183. Janko Pilihovski, seljak
    184. Ibrahim Crnkić, radnik
    185. Alija Džafić, seljak 
    186. Nina Džafić, kućanica 
    187. Omo Pehlić, seljak 
    188. Adem Delkić, seljak 
    189. Safet Cerić, kolar 
    190. Jukub Alihović, željezničar 
    191. Ibrahim Kapetanović,

  2. Замисли, заповједник опћинског редарства НДХ у Приjедору маја 1942. године зове се Хакија Јусуфагић, а убијени од стране „одметнутих партизанских зликоваца“ су:

    2. Derviša Crnkić, Mehmedova supruga, 35. god. stara
    3. Serafin Jurić, oficial tehničkog odjelka, 36. god. star
    4. Ante Komljenović, trgovački pomoćnik, 22. god. star
    5. Safet Kulenović, željezničar, 28. god. star
    6. Haso Kurtović, seljak, 35. god. star
    7. Ibro Murić, brijač, 23. god. star
    8. Šero Čolić, seljak, 26. god. star
    9. Adalbert Jedlička, seljak, 39. god. star
    10. Alojz Sikora, radnik, 35. god. star
    11. Juliana Pavlešić, domaćica, 22. god. stara
    12. Jure Dejanović, radnik, 40. god. star
    13. Ivan Knežević, željeznički činovnik, 40. god. star
    14. Ivan Krvavica, nadzornik pruge, 49. god. star
    15. Bego Jakupović, nosač, 37. god. star
    16. Hasan Gulanović, staretinar, 47. god. star
    17. Husein Kurtović, trgovac, 44. god. star
    18. Mihajlo Akilov, stolar, 20. god. star
    19. Milan Pečarić, željeznički radnik, 28.god. star
    20. Ludvig Jakobin, graditelj, 41. god. star
    21. Ivica Fabri, remenar, 43. god. star
    22. Muharem Čepić, zidar, 28. god. star
    23. Josef Burda, bravar, 51. god. star
    24. Mujo Fazlić, radnik, 50. god. star
    25. Muho Delkić, seljak, 85. god. star
    26. Arif Džubur, radnik, 55. god. star
    27. Alija Jakupović, pekar, 33. god. star
    28. Ahmed Sarajlić, krojač, 38. god. star
    29. Hilmija Sarajlić, krojač, 50. god. star
    30. Asim Rešić, trgovac, 48. god. star
    31. Augustin Petrović, umirovljeni oružnik, 40. god. star
    32. Bećir Delkić, seljak, 58. god. star
    33. Antun Bilješković, bogoslov, 22. god. star
    34. Filip Bilješković, željeznički radnik, 31. god. star
    35. Muhamed Mehić, obćinski redar, 23. god. star
    36. Olga Ljubičić, činovnica kotarske oblasti, 23. god. stara
    37. Hamdija Babić, mesar, 40. god. star
    38. Alija Hodžić, obćinski redar, 25. god. star
    39. Hasan Čepić, radnik, 35. god. star
    40. Huso Omerinović, 47. god. star
    41. Mahmud Varmaz, seljak, 45. god. star
    42. Haso Pehlić, seljak, 25. god. star
    43. Huso Pehlić, seljak
    44. Muhamed Kuršumović, postolar, 67. god. star
    45. Dedo Crnić, željezničar, 28. god. star
    46. Zumra Abdagić-Altić, 45. god. stara
    47. Dilha Altić, 17. god. stara
    48. Mijaz Altić, 12. god. star
    49. Hanifa Grabić, seljakinja, 48. god. stara
    50. Hasan Vojniković, seljak, 37. god. star
    51. Omer Halimović, skretničar, 39. god. star
    52. Meho Sarajlić, radnik, 22. god. star
    53. Mehmed Zerić, umirovljeni oružnik, 38. god. star
    54. Ivan Dobrinić, željezničar, 43. god. star
    55. Božidar Dobrinić, sin Ivanov, 21. god. star
    56. Petar Kučera, trgovački pomoćnik, 24. god. star
    57. Ambroz Solčanski, vlakovođa, 44. god. star
    58. Maše Omerinović, staretinar, 58. god. star
    59. Meho Kurtović, trgovac, 40. god. star
    60. Adem Ćepić, 28. god. star
    61. Ahmed Delić, 48. god. star
    62. Muhamed Suhonjić, željezničarski radnik, 31. god. star
    63. Muharem Ganić, 42. god. star
    64. Grga Pavlović, stražar, 33. god. star
    65. Ivo Pavelić, gradski stražar, 34. god. star
    66. Omo Tulić, radnik, 25. god. star
    67. Agan Kardunović, seljak, 28. god. star
    68. Jusuf Krupić, 24. god. star
    69. Andrija Kuk, 38. god. star
    70. Ante Leskovar, obćinski stražar, 24. god. star
    71. Osman Cepić, 40. god. star
    72. Ante Ledić, električar, 23. god. star
    73. Rajmund Masnjak, željeznički činovnik, 21. god. star
    74. Friedrih Kimle, seljak, 39. god. star
    75. Rudolf Ros, seljak, 32. god. star
    76. Salih Didović, seljak, 25. god. star
    77. Sadik Rizvan, 30. god. star
    78. Salko Dračić, seljak, 42. god. star
    79. Meho Dračić, seljak, 56. god. star
    80. Marko Bilandžija, prometnik, 36. god. star
    81. Stjepan Jordan, seljak, 38. god. star
    82. Stjepan Pijak, seljak, 42. god. star
    83. Husejin Mujdžić, seljak
    84. Ibro šarić, seljak, 42. god. star
    85. Bajro Huskić
    86. Hasim Cepić, seljak, 55. god. star
    87. Hasim Alić, 45. god. star
    88. Alija Mešić, 37. god. star
    89. Hasan Delkić, 43. god. star
    90. Salih Hodžić, 28. god. star
    91. Omer Ramlić, 20. god. star
    92. Ahmed Kapetanović, vojnički izvjestitelj, 40. god. star
    93. Rizo Kapetanović, obćinski blagajnik, 35. god. star
    94. Mustafa Grozdanić, seljak, 34. god. star
    95. Hasan Grozdanić, seljak, 45. god. star
    96. Šahin Čoralić, seljak, 56. god star
    97. Ante Mosman, tokar, 44. god. star
    98. Ivan Kivač, dimnjačar, 38. god. star
    99. Nedjeljko Rivić, radnik, 33. god. star
    100. Murat Delkić, seljak, 45. god. star
    101. Suljo Zahidić, trgovac, 60. god. star
    102. Husein Blažević, seljak, 50. god. star
    103. Petar Božić, željezničar, 43. god. star
    104. Jure Jurić, električar, 51. god. star
    105. Drago Zeman, brijač, 28. god. star
    106. Zaim Delkić, seljak, 55. god. star
    107. Muhamed Memić, stražar, 28. god. star
    108. Ramo Delkić, željezničar, 38. god. star
    109. Ibrahim Cirkić, željezničar, 50. god. star
    110. Jozo Dimić, željezničar, 33. god. star
    111. Muharem Salešević, radnik, 28. god. star
    112. Alija Cepić, seljak, 38. god. star
    113. Smail Pehlić, seljak, 44. god. star
    114. Anđelka Šarić, logorna zapovjednica Ustaške mladeži, 21. god. star
    115. Pero Sarić, vlakovođa, 38. god. star
    116. Ante Sarić, vlakovođa, 44. god. star
    117. Vid Brstilo, umirovljenik, 68. god. star
    118. Drago Brstilo, činovnik, 26. god. star
    119. Drago Matić, bravar, 20. god. star
    120. Josip Pajtak, željeznički činovnik, 25. god. star
    121. Božidar Jurčić, logorni zapovjednik Ustaške mladeži, 23. god. star
    122. Muharem Kljunić, prekupac, 47. god. star
    123. Smail Huseinović, seljak, 38. god. star
    124. Ibrahim Alagić, postolar, 27. god. star
    125. Osman Hustić, radnik, 30. god. star
    126. Abid Kurtović, obćinski načelnik, 41. god. star
    127. Stjepan Sladojević, trgovački pomoćnik, 38. god. star
    128. Johan Gutler, bravar, 36. god. star
    129. Ivan Slišković, poštanski činovnik
    130. Zahid Hodžić, trgovac, 45. god. star
    131. Fehim Ganić, naučnik, 16. god. star
    132. Hilmija Sarajlić, krojač, 38. god. star
    133. Ferid Jusufbegović, činovnik, 30. god. star
    134. Juro Dejanović, limar, 57. god. star
    135. Miralem Kapetanović, obćinski načelnik, 47. god. star
    136. Nura Kapetanović, činovnica, 45. god. stara
    137. Husein Zenkić, trgovac, 31. god. star
    138. Meho Džafić, seljak, 50. god. star
    139. Esad Selimbegović, posjednik, 26. god. star
    140. Rudolf Čadek, ravnatelj ložione „Šipad“, 37. god. star
    141. Husein Kasumović, kovač, 23. god. star
    142. Ahmed Gugić, staretinar, 30. god. star
    143. Hasim Rešić, trgovac, 56. god. star
    144. Muharem Ališić, trgovac, 35. god. star
    145. Hasan Ališić, trgovac, 36. god. star
    146. Ibro Alibegović, obćinski bilježnik, 35. god. star
    147. Franjo Turković, oružnički narednik, 55. god. star
    148. Drago Konrad, državni računovođa, 41. god. star
    149. Edhem Karahodžić, narednik, 38. god. star
    150. Sulejman Rešić, brijač, 32. god. star
    151. Husein Gulgović, seljak, 34. god. star
    152. Ago spahić, nadgruntovničar, 49. god. star
    153. Filip Bilješkić, željeznički dočinovnik, 27. god. star
    154. Stipo Briševac, seljak, 22. god. star
    155. Nazif Hergić, 29. god. star
    156. Ivan Berket, umirovljenik, 43. god. star
    157. Krunoslava Berket, 39. god. stara
    158. Zaim Pašić, 44. god. star
    159. Muhamed Babić, obćinski načelnik
    160. Vejsil Rešić, radnik
    161. Nazif Mršić
    162. Stipo Barač, željezničar
    163. Slavko Sikora, seljak
    164. Jure Damnjanović, seljak
    165. Mile Uvalić, željezničar
    166. NN (supruga Mile Uvalića)
    167. Enver Kovačević, trgovac
    168. Ibrahim Ališić Dervišev, željeznički radnik
    169. dr. Dragutin Zgaga, liečnik
    170. NN(žena Mehe Džafića)
    171. Josip Kaurinović, župnik u Priedoru
    172. Anka Trtanj, kuharica
    173. Hubert Zeki, umirovljenik
    174. Huberta Zeki, supruga gornjeg
    175. Miroslav Slišković, logornik iz Priedora
    176. Zaim Ališić, piljar
    177. Nikola Lesica, ljekarnik
    178. Konstantin Babić, ljekarnik
    179. Arif Babić, 
    180. Ramo Habibović, piljar
    181. Smail Komljenović, trgovac
    182. Smail Šakić
    183. Janko Pilihovski, seljak
    184. Ibrahim Crnkić, radnik
    185. Alija Džafić, seljak 
    186. Nina Džafić, kućanica 
    187. Omo Pehlić, seljak 
    188. Adem Delkić, seljak 
    189. Safet Cerić, kolar 
    190. Jukub Alihović, željezničar 
    191. Ibrahim Kapetanović,

  3. Неоспорно је да су у Приједору током грађанског рата 1992. године почињени злочини над муслиманима и Хрватима. Тачно је да је у Приједору страдало 102 дјетета и старија малољетника током борбених дејстава у граду и околини. Оно што није тачно, а што се приписује Србима у Приједору, јесте план да се из чиста мира истријебе сви муслимани и Хрвати. За тако нешто нема ниједног валидног доказа, ниједне наредбе или законског акта. Шта више, неколико стотина муслимана и Хрвата из Приједора и околине било је у Војсци Републике Српске.

    Samo u ovih par recenica je toliko nebuloza da se covjeku smuci.Prvo pojam stariji maloljetnik…halo Radakovicu djete je do 18-e godine nema pojma stariji maloljetnik.Cuj stradali tokom ratnih dejstava …Eto nek je napad na Prijedor ratno dejstvo,tu noc nije stradalo ni jedno dijete,o cemu ti?Pa vecina te djece je stradala i prije tog napada.
    Kako nema plan da se istrijebe nesrbi iz opstine?Sta je sa planom A i B?Sta je nasilnim pucem u opstini Prijedor?To je bilo zakonski?
    Nekoliko stotina muslimana i Hrvata bilo u vosci RS?DE NABROJ 5?
    Sve u svemu fuj,pamflet ko u najgore doba rata…

    7. Dana 7. januara 1992., članovi Skupštine opštine Prijedor srpske nacionalnosti i predsjednici
    opštinskih odbora SDS-a proglasili su paralelnu Skupštinu srpskog naroda opštine Prijedor. Za
    predsjednika te Skupštine izabran je dr. Milomir Stakić, po zanimanju ljekar. Deset dana kasnije,
    odlukom koju je potpisao dr. Stakić, Skupština je odobrila „udruživanje srpskih teritorija opštine
    Prijedor u Autonomnu regiju Bosanska Krajina“ (ARK). Krajem aprila 1992. u opštini je osnovano
    više tajnih srpskih policijskih stanica, a više od 1.500 naoružanih ljudi bilo je spremno da preuzme
    vlast.
    8. U noći sa 29. na 30. april 1992. izvršeno je nasilno preuzimanje vlasti, koje je predvodio SDS.
    Na mjesto legitimnih centralnih organa došli su članovi SDS-a i kadrovi lojalni SDS-u. Prije svega,
    dr. Stakić dolazi na mjesto predsjednika Skupštine opštine izabranog na slobodnim izborima,
    profesora Čehajića.
    9. Preuzimanje vlasti u opštini Prijedor bilo je nezakoniti puč, planiran i koordiniran mjesecima, čiji
    je krajnji cilj bilo stvaranje čisto srpske opštine. Ti planovi se nikad nisu krili, a sprovedeni su
    koordiniranim djelovanjem policije, vojske i političara. Jedna od glavnih ličnosti je bio dr. Stakić,
    koji je tada igrao vodeću ulogu u političkom životu opštine.
    10. Ubrzo nakon preuzimanja vlasti, opštinski Savjet za narodnu odbranu počeo se sastajati u
    novom sastavu, pod predsjedanjem dr. Stakića kao predsjednika Skupštine opštine uspostavljene
    nakon preuzimanja vlasti.
    11. Skupštinu opštine je 20. maja 1992. zamijenio Krizni štab opštine Prijedor, kasnije preimenovan
    u Ratno predsjedništvo, čiji je sastav bio gotovo identičan sastavu Savjeta za narodnu odbranu i
    kojim je takođe predsjedavao dr. Stakić. Krizni štab se u razdoblju odmah nakon preuzimanja vlasti
    sastajao veoma često, te je usvojio brojne odluke, naloge i druge akte.
    12. Civilni život u Prijedoru se nakon preuzimanja vlasti promijenio na mnogo načina. U gradu je
    zamjetno porastao broj vojnih lica i pokrenut je propagandni rat protiv nesrba. Na osnovu odluke
    Kriznog štaba, krenulo se s oružanim napadima na nesrpsko stanovništvo širom opštine. Stvaranje
    atmosfere straha u Prijedoru kulminiralo je dogovorom članova prijedorskog Kriznog štaba da se
    osnuju logori Omarska, Keraterm i Trnopolje.
    13. Pretresno vijeće je konstatovalo da su u logorima ubistva bila česta. Ne može biti nikakve
    razumne sumnje o tome da je počinjeno više masakara, između ostalog u prostoriji br. 3 u logoru
    Keraterm 24. jula 1992. ili oko tog datuma. Krajem jula 1992. u logoru Omarska je ubijeno više od
    sto ljudi, a 5. augusta 1992. iz Omarske je autobusima odvedeno i pobijeno oko 120 ljudi. Dana 21.
    augusta 1992. pripadnici prijedorskog interventnog voda koji je pratio deportacijski konvoj ubili su
    na planini Vlašić oko 200 ljudi iz tog konvoja. Još je mnogo više ljudi ubijeno tokom napada vojske
    bosanskih Srba na pretežno bosanskomuslimanska sela i gradove širom opštine Prijedor – Kozarac,
    Hambarine, Bišćane, Ljubiju, da pomenemo samo neke – a počinjeno je i više masakara nad
    Muslimanima. Pretresno vijeće je konstatovalo da je lišeno života više od 1.500 osoba, od kojih je
    bilo moguće identifikovati 486 žrtava.
    14. U logorima su činjena djela silovanja i seksualnog nasilja, a hiljade ljudi su podvrgnute
    nehumanom i ponižavajućem postupanju koje je uključivalo rutinska premlaćivanja i mučenje.
    Zatočenici su živjeli u nehigijenskim uslovima, a hrana koju su dobijali bila je jedva dovoljna za
    preživljavanje.
    15. Bosanski Muslimani koji su čitav život proživjeli u opštini Prijedor izbacivani su iz svojih
    domova i deportovani u velikom broju, često u konvojima koje su organizovale i nadzirale srpske
    vlasti iz Prijedora. Pretresno vijeće je saslušalo iskaze mnogih svjedoka koji su 1992. bili prisiljeni
    da bježe sa teritorije opštine Prijedor, najčešće u Travnik ili u Hrvatsku, kako bi se sklonili sa
    teritorije pod srpskom kontrolom. Egzodus uglavnom nesrpskog stanovništva iz Prijedora počeo je
    već 1991.,

    itd…

  4. 700. Tačka 1 Optužnice. Pretresno vijeće zaključuje da su srpske snage hapsile Muslimane i
    Hrvate u Prijedoru bez legitimnih razloga i na diskriminatornoj osnovi. Muslimani i Hrvati su
    nezakonito držani u uslovima zatočeništva za koje je Pretresno vijeće zaključilo da su bili nehumani
    životni uslovi. Oduzimanje imovine Muslimanima i Hrvatima, uključujući ono koje je vršeno
    tokom zatočeništva, napada na sela, kao i za vrijeme uklanjanja stanovništva, predstavljalo je
    prisvajanje, pljačkanje i krađu imovine. Uništavanje džamija i crkava u gradovima i selima u opštini
    Prijedor i uništavanje kuća, škola i bolnica tokom napada na sela predstavljalo je bezobzirno
    razaranje. Pored toga, Pretresno vijeće zaključuje da su srpske snage nametnule diskriminatorne
    mjere nesrpskom, pretežno Muslimanskom, stanovništvu gradova i sela Prijedora, uključujući
    područja Kozarca i Brda, ograničavajući njegovu slobodu kretanja, uskraćujući mu zaposlenje,
    uskraćujući mu sudski postupak i uskraćujući mu ravnopravan pristup javnim službama.
    701. Pretresno vijeće zaključuje da su radnjama o kojima je bilo riječi gore u vezi s tačkama 2, 3,
    4, 5, 6, 7, 8 i 10 Optužnice – kao i protivpravnim zatočavanjem; stvaranjem i održavanjem
    nehumanih životnih uslova; pljačkanjem imovine; bezobzirnim razaranjem gradova i sela,
    uključujući uništavanje ili hotimično nanošenje štete ustanovama posvećenim religiji i drugim
    kulturnim objektima; i nametanjem i održavanjem restriktivnih i diskriminatornih mjera –
    povrijeđena i uskraćena osnovna prava Muslimana i Hrvata predviđena u međunarodnom
    običajnom i ugovornom pravu. Te radnje su takođe bile činjenično diskriminatorne pošto da su
    selektivno i sistematski bile usmjerene protiv osoba muslimanske i hrvatske nacionalnosti. Na
    osnovu obrasca ponašanja i izjava srpskih snaga tokom zločinačkih operacija – kao što su psovanje
    zatočenicima „balijske majke“, nazivanje zatočenika „ustašama“, prisiljavanje zatočenika da pjevaju
    srpske nacionalističke pjesme i zahtjevi da Muslimani nose bijele trake i istaknu bijele zastave na
    svojim kućama – Pretresno vijeće zaključuje da su snage bosanskih Srba izvršile te radnje u namjeri
    da diskriminišu Muslimane na nacionalnoj osnovi.

  5. https://www.youtube.com/watch?v=QhK7IeGVqaI

    Sve i jedna kuca bosnjacka obiljezena(za rusenje)cuj nema dikaza niti zakonskog akta.Pa ko je to odlucio?Samo ovih 30-ak sto su optuzeni ,odlucili spaliti gradic od 20-ak hiljada stanovnika i sami odlucili obiljeziti sve bosnjacke kuce…
    Pomak je g.Radakovicu kada napisete da je nesporno da je ubijeno 102 djeteta.Za ostali dio pamfleta mogu samo reci :fuj

  6. Мене чуди што нико не помиње ове приједорске мухамеданце које побише партизани, зашто им унуци не траже споменик у Приједору, а још ме више чуде Срби који никад нису подигли споменик српској дјеци из приједорске регије страдалој у геноциду од 1941-1945. Свакако да и 102 несрпске дјеце заслужује спомен обиљежје.

    Мени је жао зашто у бошњачком националном корпусу нема снаге за признање да су их у све „увалили“ они који су им „дали погрешне информације“, како рече свједок (приједорски Муслиман) у документарцу „Приједорска поља смрти“. А ко су ти који су погрешно процијенили, одговор нам даје генерал Каравелић:

  7. http://www.travnicki.info/2015-05-22-22-16-50/aktuelno/general-karavelic-patriotska-liga-dala-ogroman-doprinos-u-odbrani-bih

    Обратимо пажњу да се муслимански врх од средине 1991. спремао за рат, да је на челу војних формација био Алија Изетбеговић, а да су до почетка фебруара 1992. сви регионални повјереници морали доставити податке о снази ЈНА, СДС, етничком саставу, али и о снази јединица ПЛ. Нема сумње да је процјена била да су јачи од Срба и да о им наређење да нападну. Ко?

    Истина је да је ЈНА у то вријеме једина регуларна војска у БиХ, а да се странка СДА бави формирањем паравојних јединица. Видимо да је у том криминалном дјелу учествовао и Халид Гењац, и данас битан човјек у власти.

    Да није било тог организовања и напада на ЈНА и Србе у Приједору, сигуран сам да муслиманско становништво не би страдало. Зато морају одговарати они који су организовали напад. А чули смо да је Мујагић у САД, а да је Чиркин у органима власти, иако се оглушио на позив на предају оружја и организовао нападе из засједе и шуме.

  8. Tзв. савјетовањем у Мехурићима (као да су Надреалисти смислили назив) предсједавао је „летећи имам“ Хасан Ченгић, што свему даје вјерску димензију, посебно гледано из 2016. године, али узимајући у обзир и „Исламску декларацију“, „начартаније“босанских муслимана.

    А што се тиче хашких пресуда, о њима довољно говори чњеница да Флоренс и Рефик никад неће организовати „Дане одсјечених глава“ у Завидовићма и Маглају. Јер их се не тиче.

  9. Tзв. савјетовањем у Мехурићима (као да су Надреалисти смислили назив) предсједавао је „летећи имам“ Хасан Ченгић, што свему даје вјерску димензију, посебно гледано из 2016. године, али узимајући у обзир и „Исламску декларацију“, „начартаније“босанских муслимана.

    А што се тиче хашких пресуда, о њима довољно говори чњеница да Флоренс и Рефик никад неће организовати „Дане одсјечених глава“ у Завидовићма и Маглају. Јер их се не тиче.

Оставите одговор