Додик Србује у Србији, Вучић позива на борбу против криминала у Српској

Мало ко је очекивао да ће напредњаци заборавити Додику све што је причао против њих, док су носили беџеве са ликом Војислава Шешеља. Односи Српске и Србије нису на најбољем нивоу, што показује да се приликом недавног боравка у Београду нико од водећих политичара у Србији није састао са Додиком. Предсједник Републике Српске се том […]

петак, фебруар 15, 2013 / 10:59

Мало ко је очекивао да ће напредњаци заборавити Додику све што је причао против њих, док су носили беџеве са ликом Војислава Шешеља.

Односи Српске и Србије нису на најбољем нивоу, што показује да се приликом недавног боравка у Београду нико од водећих политичара у Србији није састао са Додиком.

Предсједник Републике Српске се том приликом обратио скупштини јавном слушању о политичким и другим правима Срба у региону, Одбору Скупштине Србије за дијаспору и Србе у региону.

Додик је потом у интервјуу за Недељник рекао да је питање Косова драматично тешко за српски национални корпус у цјелини те да је очигледно да су странци преко Косова хтјели да понизе српски народ у цјелини.

"То настављају да чине и са овом политиком `корак по корак` добијања самосталности. Ево сад та прича о интегрисаној граници. Шта се ту интегрише? Да ли се интегрише Србија? Наравно да се не интегрише јер онда не би било прелаза. А пошто се интегрише Косово, онда су смислили интегрисане прелазе", рекао је Додик.

Први потпредсједник Владе Србије Александар Вучић одмах потом узвратио изјавом за БН телевизију да се нада да ће се борба против криминала и корупције проширити на Републику Српску и на читав регион, и то на озбиљан начин.

-Људи који су се бјесомучно богатили неће лако одустати, и свака подршка у борби против криминала и корупције је добро дошла. Ја сам увјерен, као што то један дио људи у Србији препознаје, да ће та борба у цијелом региону бити нешто што не може да се заустави, без обзира што ће она бити препуна притисака и проблема. Људи који су ‘зарадили’ десетине и стотине милиона еура, неће допустити да се то тек тако лако заврши, већ ће предузимати све да се то заустави. А посебно сам захвалан уколико у РС има људи коју ту нашу борбу у Србији поштују и цијене, и увјерен сам да ће РС имати снаге да се бори, можда боље и успјешније, него што је то Србија радила – рекао је Вучић.

Вучић је нагласио да, тим који он предводи, “истрајава у одлучност и бескомпромисност у борби против криминала и корупције.

-Истрајност државе постоји, политичка воља је недвосмислена, државни органи раде свој посао потпуно слободно. Раде га, апсолутно, са жељом да људи у Србији виде да правна држава постоји и да Србију више нико не може да угрози. То је највише што у овом тренутку могу да вам кажем. У сваком случају, резултата је било, и резултата ће тек бити – рекао је Вучић, који је синоћ требао бити гост емисије Пулс на БН телевизији.



0 КОМЕНТАРА

  1. U pauzi između „ma za koga da glasam, kad su svi isti“, onako usput, čuh priču o magarcima i magarećem skupom siru. A nije to ona priča o autohtonom tisućlječnom tovaru, niti o bar isto toliko starom Tornjaku. Ista me vrati u ona nesretna vremena kad su se vlasti na vrhuncu svoje ratne progande dosjetili da predstave domaćoj ugroženoj javnosti autohtonu vrstu psa, a kako drugo do odbrambenog.

    Čudi me da skoro dvije decenije kasnije domaći vlastodršci nisu pokrenuli sličnu kampanju, onu koja priliči savemenim trendovima i stremljenjima, deklarativnim, doduše. Ni vemena sada nisu mnogo bolja, ali se bar ne puca. A magarac je pravi način da se to uradi. Jer magaraca ima.

    I tako, poučeni iskustvom SOP-a (Srpskog odbrambenog psa), vrlo izvjesno možemo očekivati i predstavljanje, a kakve druge do autohtone domaće vrste magarca na evropskom putu, ili ti SEM-a (Srpsko-evropskog magarca). Ubjeđen sam da je nabolje da jedan takav projekat bude začet od nekog iz porodice Vasića, a promovisan od strane porodice Simića. O finansijeru takvog projekta ne treba ni trošiti riječi.

    Normalno je za očekivati da ni, nekad brat, a nekad ujka neće imati ništa protiv, jer SEM nije nazvan samo SEM zbog Stare dame, već je tendeciozno nazvan i SEM, dakako i zbog odobrovoljavanja brata i ujaka. I tako će biti i vuk sit i hijene na broju. A ni domaći lešinari neće ostati gladni.

    I da bi nova priča bila potpuna, naš novi SEM će dobiti i novi ular i povodac – stilizovanu trobojku sa zvjezdicom, bijelo-žute briselsko-vašingtonsko boje. A i narod će lako prihvatiti novi stajling, zvjezdica je ipak zvjezdica, pa bila bijela, žuta il’ crvena – ko mari. I ovako kažu da je za vrijeme petokrake bilo bolje.

  2. “Мало ко је очекивао да ће напредњаци заборавити Додику све што је причао против њих, док су носили беџеве са ликом Војислава Шешеља“

    Мало ко је очекивао да ће народ заборавити шта су све садашњи напредњаци говорили док су носили беџеве са ликом Шешеља.
    Мало ко је очекивао да ће и сами напредњаци заборавити шта се све причали док су носили беџеве са ликом Шешеља.
    Ал,ето…заборави се…..

  3. Da, bio je bogat. Imao polovan traktor sa plugom o brnačom, dvije motike i troje grablje, dva ašova i dvije sjekire, sataru i tri mesarska noža.

    Koliko li nas koštaju promocije na televizijama u Srbiji?

    Kolike li drskosti, bestida i bezsrama! Može li normalan ljudski stvor, imalo moralan da smisli ovoliku gadost koju on prosipa!
    Ima li iko u njegovom okruženju da mu kaže da stane.
    A, roditelji njegovi kako se osjećaju, naročito poslije UtakmiceSrednjiPrs tkada vide da su zatajili u vaspitanju djece, kada vide su umjesto ljudi vaspitali monstrume.

  4. Чуди ме да ови што овдје све покушавају обесмислити нису већ запјенили на Мића.
    Навалите да нам свима докажете како смо сви исти, нисмо исти зар не Мићо, између нас и њих је међа што рече у једном кометару рибар.
    Имам неодољиву потребу да овим контрашима по задатку кажем да ништа не постижу својим љигавим коментарима.
    Зар мислите стварно да су људи који посјећују Фронтал ступидни, па ће кад прочитају као вашу контра тезу имати друго мишљење?

  5. Travničanin, 15.02.2013. 16:34:14

    “Svako ko misli da je to moguće demantuju ga događaji u Srbiji.“

    На које догађаје мислиш. Скривену камеру, банане, границу на Косову, кварове авиона, пресјецање предсједникових колона, лажне дипломе …

  6. Snižavanje gornje granice normalne vrijednosti masnoća u krvi, na referentnoj listi koju uz svesrdno lobiranje najmasovnijih svjetskih zdravstvenih udruženja, povremeno mijenja Svjetska zdravstvena organizacija, istovremeno znači i veći broj konzumenata lijekova. Dakle, veći profit farmaceutskim kompanijama!
    Pregled izmjena referentnih vrijednosti serumskih lipida od 2006. do 2012. godine

    Kažu da je povišen holesterol u krvi pošast modernog doba, posljedica stresa, konzumacije „brze hrane“, općenito nezdrave ishrane…
    Međutim, izuzev ljudi kojima je to struka, ko je još primjetio da je i gornja dozvoljena vrijednost ove masnoće u krvi u posljednjih nekoliko godina itekako snižena, pa je veći i broj „bolesnih“.

    Referentni interval za holesterol je 2006. godine bio od 3,1 do 6,5. Samo tri godine kasnije, najveća dozvoljena vrijednost mnogo je niža, 5,2!

    Godine 2012-te je gornja granica 5,3, ali svejedno, vrijednost koja je do šest godina bila dozvoljena, normalna, ove je godine razlog zbog kojeg ljekar može da preporuči terapiju lijekovima ili drugim pripravcima koje pacijenti plaćaju u apotekama.

    VIŠE BOLESNIH, VEĆI PROFIT FARMACEUTSKIM KOMPANIJAMA

    Mirsad Šabaredžović iz Farmaceutske komore BiH, kazao je za Žurnal da promjene referentnih vrijednosti idu naruku i svjetskim farmaceutskim kompanijama kojima to znači i veću potrošnju lijekova, dakle veću proizvodnju i viši profit!

    – Riječ je o pojavi u svijetu koja se naravno reflektira i na BiH, da se i neka normalna stanja ljudskog organizma proglašavaju bolestima. Nije to samo slučaj sa holesterolom. Tako se zapravo povećava potrošnja i brojnih drugih lijekova. Ta pojava u naučnim krugovima već ima i svoje ime, „medikalizacija“ ljudskih stanja, kaže Šabaredžović.

    Istraživači sa Brandeis University su u studiji objavljenoj u naučnom časopisu Social Science and Medicine, među prvima ukazali na ovu pojavu, pa naveli i primjere nekih stanja ljudskog organizma koja su u posljednoj deceniji definirana kao bolesti.

    Hiperaktivnost, pretilost, ćelavost kod muškaraca, trema, poremećaj sna…sve te pojave se danas tretiraju i kao bolesti i, naravno, proizvode se i propisuju lijekovi za njihovo liječenje.

    Samo na ove „bolesti“, kažu podaci iz pomenute studije, Amerikanci su 2005. godine potrošili 77 milijardi dolara!

    U Bosni i Hercegovini zdravstvene institucije također rade po standardima koje propisuje Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), pa se i tokom laboratorijskih pretraga u našoj zemlji poštuju referentne vrijednosti krvi i urina koje WHO propiše.

    A najniži i najviši iznosi određuju se na osnovu medicinskih istraživanja, odnosno na preporuku svjetskih zdravstvenih udruženja koja se bore za zaštitu pacijenata oboljelih od određenih bolesti.

    – Farmaceutske kompanije uglavnom preko tih udruženja mogu da lobiraju da se neko stanje proglasi bolešću, kaže Šabaredžović.

    Da li i koliko farmaceutske kompanije imaju uticaja na pomenuta udruženja, teško je dokazati, ali snižavanje dozvoljenih vrijednosti, koliko mogu da bude izraz brige za opće zdravlje ljudi, toliko zasigurno znače profit farmaceutskim kompanijama.

    U Kancelariji WHO u Sarajevu, kažu da ne mogu davati pojašnjenja koji je to presudan faktor zbog kojeg se mijenja tabela referentnih vrijednosti, istraživanja ili mišljenja udruženja, i da o tome mogu govoriti samo odgovorni ljudi u sjedištu ove organizacije u Kopenhagenu.

    NA BH TRŽIŠTU KRKA JE LIDER U PRODAJI ANTIHIPERLIPEMIKA

    Samo na primjeru Kantona Sarajevo, po broju izdatih recepata samo jednog lijeka, jasno je koliko je povišen holesterol čest problem kod pacijenata.

    Prema službenim podacima dostavljenim Žurnalu iz Zavoda zdravstvenog osiguranja (ZZO) KS, u 2012. godini najčešće propisivani lijekovi za holesterol su iz grupe četiri generička imena: Simvastatin, Fluvastatin, Atorvastatin i Rosuvastatin, odnosno tablete Atoris, za koje je izdato prošle godine čak 26.173 recepata!

    Sve pomenute lijekove proizvodi slovenska kompanija Krka d.d. Novo Mesto.

    Od 15. maja prošle godine ovi se lijekovi izdaju na teret Zavoda zdravstvenog osiguranja ali to što ih pacijenti u apoteci ne plaćaju, ne znači i da su besplatni.

    U kompaniji Krka za Žurnal kažu da lidersku poziciju na tržištu lijekova za liječenje serumskih lipida u BiH imaju jer su i vodeći na svjetskom tržištu.

    – Krka je jedan od vodećih proizvođača generičkih lijekova u svijetu, pogotovo na području proizvoda za liječenje bolesti srca i krvnih sudova. U svom asortimanu ima najnovije lijekove iz ovog područja, koje prodaje u više od 70 država. Tako je Krka dugi niz godina stalno prisutna i na tržištu BiH i to sa širokim asortimanom lijekova na recept i lijekova bez recepta. Pacijenti i stručna javnost dobro znaju Krkine lijekove i rado prihvaćaju terapiju s tim lijekovima, prije svega zbog kvaliteta, efikasnosti i bezbjednosti tih lijekova, odgovoreno je Žurnalu iz Službe za odnose s javnošću Krke d.d. Novo Mesto.

    Na bh tržištu je, osim Krkinih, na desetine lijekova drugih proizvođača, ali i drugih proizvoda samo za povišen holesterol, koji se izdaju uz recept ili bez recepta.

    Nerijetko ih ljekari preporučuju pacijentima tokom „neformalnog razgovora“ dok ispisuju recept.

  7. А ШТА ТЕК ДА КАЖЕМО ЗА ОВАЈ ТЕКСТ????????

    Afera Dodik-Hypo, izgleda, mogla bi istražitelje odvesti i na trag Dodikovih financijskih operacija, kojima je prema tvrdnjama mnogih svjedoka izvlačio novac iz entitetskih institucija u Republici Srpskoj, preko tajnih računa kod Hypo banke, na tajne off shore račune u inozemstvu.

    Na to, naime, upućuje činjenica da se na popisu sumnjivih kreditnih operacija Hypo banke u Banja Luci, za koje austrijski istražitelji sumnjaju kako se moguće radilo o operacijama pranja novca sumnjivog porijekla, nalaze i krediti koje je Hypo Alpe Adria Bank a.d. Banja Luka odobravala Fondu zdravstvenog osiguranja Republike Srpske u Banja Luci, kojem se na čelu nalazi Dodikov čovjek od povjerenja i vjerni SNSD-ov operativac Goran Kljajčin.
    Slučaj Novković, tako je izgleda, bio „okidač“ koji bi austrijske istražitelje vrlo brzo mogao dovesti do dokaza o organiziranoj pljački koju je u Republici Srpskoj provodila vlast Milorada Dodika, a dokazi o sumnjivom kreditu Fonda zdravstvenog osiguranja RS-a kod Hypo banke istragu vodi prema Kljajčinu koji bi mogao biti jedan od ključnih svjedoka Dodikovih kriminalnih operacija.
    Naime, još od revizije koja je u Hypo Grupi provedena u tajnosti, nakon što je ovu financijsku grupaciju preuzela austrijska država, sumnjivi kredit Hypo banke Banja Luka Fondu zdravstvenog osiguranja RS-a u iznosu od 7,7 milijuna eura, nalazi se na popisu sumnjivih kredita u okviru tajnog dokumenta „Projekta Fokus“, kojeg je u studenom 2009. godine izradila revizorska kuća PricewaterhouseCoopers, a kojeg potpisuju partneri u ovoj revizorskoj kući Jurgen Breisch, Sven Hauke, Stefan Rulle i Timo Steinmetz. Smatra se kako je ovaj kredit bio samo fiktivno, formalno pokriće za operacije pranja novca i izvlačenje novca iz entitetskih institucija na tajne račune u inozemstvu, a po nalogu Dodikove Vlade.
    Uz ovaj kredit, kao što sam već i pisao, pod istragom će se naći i kredit Hypo banke gradskom proračunu Grada Banja Luke, kojim također upravlja Dodikova stranka. Sumnjivi kredit Hypo banke Gradu Banja Luci iznosio je 6,6 milijuna eura, a istražitelji i revizori sumnjivim smatraju i kredit Toplani a.d. Banja Luka u iznosu od 6,4 milijuna eura.
    Za početak su dakle sumnjive ove financisjke transakcije u visini od 20,4 milijuna eura. S druge strane za istražitelje ovi sumnjivi krediti s jedne strane i Slučaj Novković s druge strane jasno otkrivaju moguću kriminalno – korupcijsku spregu Hypo banke i Dodikove vlasti. Odnosno u ovim specijalnim financijskim odnosima SNSD-ove i Dodikove vlasti i Hypo banke može se tražiti i motive zbog kojih Milorad Dodik preko državnih institucija uporno pokušava spriječiti, onemogućiti i ometati sve istrage protiv Hypo Alpe Adria Banke a.d. Banja Luka.
    Dakle, Slučaj Hypo za Milorada Dodika i SNSD mogao bi biti ono što je za Ivu Sanadera i HDZ bio Slučaj Fimi media. Radi se, zapravo, o vrlo sličnom obrascu, po kojem je izvlačen novac iz proračunskih institucija na private račune visokopozicioniranih političara. Jedino takav tajni dil Dodika i Hypo Grupe može objasniti razinu političke zaštite koju Hypo banka uživa od institucija u Republici Srpskoj. Očito se radi o vrlo isplativom savezu Mafije Kalderoze s Hypo mafijom, u kojem jedni drugima osiguravaju velike financijske profite i ujedno predstavljaju sistem za organizirano pranje novca opljačkanog iz entitetskog proračuna Republike Srpske.
    Novac koji je tako izvlačen preko Hypo Grupe za pripadnike političke elite, često je knjigovodstveno nadomještan i prikrivan krivotvorenjem i lažiranjem podataka u poslovnim knjigama i financijskim izvještajima Hypo banke. Stoga su takve operacije, točnije aktivnosti krivotvorenja poslovnih knjiga, podataka i izvještaja, te napuhavanje bilanca Hypo Alpe Adria Banke u Banja Luci i jedan od ključnih tragova s jedne strane operacija izvlačenja crnog novca Dodikove mafije preko Hypo banke, te s druge strane takvo „kuhanje“ poslovnih knjiga može biti jedan od indikatora operacija pranja novca koje je Dodikova mafija obavljala preko Hypo banke, i to u vrijeme kada je današnji premijer Aco Džombić bio zaposlenik te banke.
    U ovome se krije ujedno i odgovor na pitanje zbog čega je vještačenje Dijane Ostić toliko opasno i za Dodika i njegovu vlast, kao i za samu Hypo Alpe Adria Banku u Banja Luci. Što to točno skriva Ostićkino vještačenje u Slučaju Dodik – Hypo? Već sam na početku naveo primjer Fonda zdravstvenog osiguranja i direktora Gorana Kljajčina kao obrazac modela izvlačenja novca iz institucija RS-a preko računa i kroz financijske operacije sa Hypo bankom u Banja Luci. Takve su se operacije uglavnom prikrivale knjigovodstvenim napuhavanjem bilanci banke, kako bi se na drugoj strani pokrile i popunile bilančne rupe nastale ovim ilegalnim operacijama koje je Hypo banka odrađivala za Dodika i njegovu vlast.
    Negdje je jednostavno trebalo bilančno pokrpati manjkove nastale izvlačenjem novca za Dodikovu mafiju. Tu se ponovno vraćamo na dokumente i dokaze iz Slučaja Novković i iz samog vještačenja sudske vještakinje ekonomske struke Dijane Ostić. Naime, upravo Slučaj Novković i vještačenje Dijane Ostić dokazuju kako su se usporedno s pljačkom preko tajnih računa u Hypo banci, s druge strane bilančne rupe krpale krivotvorenjem poslovnih knjiga i lažnim knjiženjem kredita pojedinih klijenata, kao i izmišljanjem i knjiženjem nepostojećih kreditnih obveza.
    Ukratko, Ostićkino vještačenje je bitno jer potvrđuje obrazac indikatora za operacije pranja novca koje su se događale u Hypo Alpe Adria Banci u Banja Luci. Taj dokument dokazuje: krivotvorenje financijskih podataka banke kako bi se prikrile kriminalne operacije u banci; krivotvorenje i lažiranje podataka u izvješćima o dobiti i gubitku u bilancama banke; krivotvorenje podataka o izloženosti banke financijskim i kreditnim rizicima; manipuliranje i krivotvorenje bilanci banke; te napuhavanje bilanci kako bi se prikrili financijski gubici banke zbog nezakonitih financijskih operacija s Dodikovom Vladom.
    S druge strane, Dijana Ostić u ovom je slučaju opasan svjedok jer kao ovlašteni sudski vještak nalazom svojeg vještačenja otkriva tehnologiju bankarskih prijevara kakve su u Hypo banci bile uobičajeni način poslovanja. Uostalom, jedan od glavnih dokaza pri Ostićkinu vještačenju u Slučaju Dodik – Hypo bio je document u kojem i sama Hypo banka u Banja Luci priznaje kako je krivotvorila svoje poslovne knjige, odnosno kako je lažno prikazivala podatke u svojim poslovnim knjigama i financijskim izvješćima. Radi se o dokumentu pod brojem 01-5-1006/12, kojeg je Hypo banka 2. ožujka 2012. godine uputila Okružnom tužiteljstvu u Banja Luci na istražni predmet broj T13 0 KTN 0005742 11. Upravo na temelju ovog dokumenta same Hypo banke Dijana Ostić je tijekom vještačenja utvrdila kako je u navedenom slučaju Hypo banka čak tri godine lažno prikazivala podatke u svojim poslovnim knjigama i financijskim izvještajima. Osim toga, Ostićkino vještačenje dokazuje kako je država bila izravno umiješana u kriminal u Hypo banci i to preko Agencije za bankarstvo Republike Srpske. Iz „Stručnog nalaza i mišljenja“ ove sudske vještakinje razvidno je kako je Agencija a bankarstvo usprkos tome što je tijekom svojih kontrola sasvim sigurno utvrdila nezakonitosti u Hypo Alpe Adria Banci a.d. Banja Luka, odlučila ove nezakonitosti prikriti i zataškavati, te je na taj način razvidno kako je Dodikova vlast preko svojih institucija izravno štitila kriminal u Hypo banci u Banja Luci.

  8. Rade Novković: Spremiću Dodika i njegove bitange u zatvor!

    Ekskluzivno za SEEbiz o organizovanom kriminalu, korupciji i predsjedniku RS Miloradu Dodiku govori preduzetnik Rade Novković.
    U razgovoru za SEEbiz odgovara na pitanja o tome kome je smetao i zašto je političkom intervencijom poslovno uništen Rade Novković i poručuje: „Spremiću Dodika i njegove bitange u zatvor!“.

    SEEbiz: Gospodine Novković, godinama već pokušavate u Republici Srpskoj, u Banja Luci, voditi pravnu bitku vezano za investicijski projekt koji ste vodili, projekt proizvodnje prehrambenih proizvoda Vašeg poduzeća, a koji je zapravo uništen političko bankarskom intervencijom, odnosno kako ste to prijavili nadležnim institucijama, Vaš je projekt uništen poslovnom prijevarom Hypo banke. Kako danas, nakon svega što ste prošli gledate na općenito sigurnost investitora i investicija u Republici Srpskoj, mogućnost pokretanja investicija, tko uopće može poslovno uspjeti u Republici Srpskoj i je li takav uspjeh uopće moguć?
    Novković: Najjednostavnije rečeno, u državi BiH, u entitetu Republici Srpskoj, vlada jedan mrak, vlada bezakonje, ne vrijede ni zakoni ni pravila ni propisi. U mom slučaju gdje sam prevaren na jedan okrutan i svirep način od strane Hypo banke, koja je u vekoliko navrata i priznala svoj kriminal. U zaštitu takvog kriminala stalo je pravosuđe, odnosno cjelokupna zakonodavna, izvršna i sudska vlast.
    SEEbiz: Točnije, moji navodi nisu samo moje tvrdnje, nego posjedujem i dokaze o svemu što tvrdim. Imam tako i dokaze gdje Narodna skupština RS-a, odnosno Igor Radojčić u zadnjih pet godina usvaja krivotvorene izvještaje koje skupštini dostavlja državna Agencija za bankarstvo. S druge strane, Agencija za bankarstvo zna da banka njima dostavlja lažne izvještaje, i takve krivotvorene izvještaje proslijeđuje direktno Narodnoj skupštini.
    Novković: Što se tiče sudstva, sudstvo u Republici Srpskoj funkcionira na takav način da jednostavno ne postoji Zakon. Zakoni su kao suspendirani. Tužitelji se ponašaju kako im je politički naloženo, kako im to netko sa strane sugerira. U mojem primjeru imate jedinstven slučaj, da glavni tužitelj jednog tužiteljstva spriječi rad policije, odnosno spriječio je istragu policije i postupanje policija koja je utvrdila da u ovom slučaju postoji kriminal.
    Od četiri kaznene prijave koje sam podnio, čak tri kaznene prijave ne postoje, nema ih nigdje, nitko ne zna gdje su ti predmeti. Evo, javno pozivam prvog kriminalnog vođu pravosuđa Milorada Novkovića neka javno izađe i neka kaže gdje su skriveni ti predmeti. Kada nam on otkrije gdje su ovog trenutka ti predmeti, pravosuđe u BiH pada na tome.
    Što se tiče izvršne vlasti, imate ministarstva poput ministarstva bivšeg ministra Selmana, gdje ministar zaprimi od tužiteljstva da je tužitelj spriječio rad policije i istragu policije i on okrene glavu na drugu stranu. Naravno, tko god je došao u kontakt s nekim mojim predmetom on je unaprijeđen. Primjerice, Milenko Arapović, tužitelj koji je dužio jedan od predmeta za poslovnu prijevaru protiv Hypo banke, gdje je policija podnijela tužiteljstvu izvještaj o počinjenom kaznenom djelu, odugovlačio je postupanje u tom predmetu devetnaest mjeseci, pa je unaprijeđen za suca Ustavnog suda Republike Srpske. Tadašnji glavni republički tužitelj Amor Bukić je takvo postupanje tužitelja ocijenio pravilnim i zakonitim. Naravno i on je unaprijeđen za ustavnog suca. Imate tužitelje u Bijeljini koji sami sebe nazivaju vjetrenjačama i koji se žele obračunavati sa mnom kada postavljam pitanja što je s postupanjem po kojim predmetima. Situacija je doista katastrofalna.
    Upravo na mojem primjeru možete najbolje vidjeti jesu li strane i domaće investicije u RS-u sigurne, odnosno na mom primjeru vidite kako mogu proći domaći ili strani investitori tamo. Morate biti dobri s predsjednikom RS-a Miloradom Dodikom, morate poznavati sve strukture vlasti, morate s njima piti kave, morate im placate, da bi mogli tamo funkcionirati. To je opće poznato da sistem tamo tako funkcionira.
    SEEbiz: Znači, bez Dodikovog političkog blagoslova neki privatni investitor u Republici Srpskoj jednostavno ne može funkcionirati?
    Novković: Točno. Dokazi koje ja posjedujem govore da on kontrolira sve investicije, kompletnu privredu. Putem banaka, tužiteljstva i drugih institucija može u cijelosti kontrolirati cijelu privredu u Republici Srpskoj.
    SEEbiz: Smatrate li Vi da Vas je u poslu, na neki način, samo koristeći Hypo banku kao svoj instrument eliminirala politika?
    Novković: U svakom slučaju. Ne da to smatram, nego posjedujem dokaze koji u cijelosti sve ovo potvrđuju.
    SEEbiz: Što mislite, kome je smetao Rade Novković?
    Novković: Smetao sam Miloradu Dodiku i njegovoj političkoj partiji, koji su imali za obavezu da omoguće funkcioniranje slovenskim firmama u RS-u, odnosno u mojem slučaju imali su obvezu konkretno Perutnini Ptuj omogućiti da preuzme tržište peradarskih prerađevina u BiH preko Republike Srpske, za što je bilo potrebno eliminirati moju firmu s tržišta i iz konkurencije. Jer tko god nije poslušnik SNSD-a i Milorada Dodika, taj u Republici Srpskoj nema što tražiti. Može slobodno odseliti.
    SEEbiz: Dakle, smatrate da su točne informacije o tome kako je eliminacija Vašeg poduzeća uslijedila zbog toga kako bi Dodik osigurao Perutnini Ptuj ulazak na BiH tržište?
    Novković: Pa naravno! Ne da smatram, imam dokaz, gdje se građani suprotstave tome da Perutnina Ptuj napravi jedan kompleks, sud donese presudu u korist tih građana, znači sud zabrani gradnju, da bi nakon presude suda Dodikova ministrica Srebrenka Golić, uzela fiktivnu građevinsku dozvolu na komadu papira i dala im dozvolu da nastave graditi usprkos postojećoj sudskoj presudi. Znači vlada bezakonje, jedno totalno bezakonje.
    SEEbiz: I sami ste mi u jednom razgovoru rekli kako Vi nemate problem s Hypo bankom, nego sa vlastima u Republici Srpskoj, kako to objašnjavate?
    Novković: Interesantno, Hypo banka je devet ili deset puta priznala criminal koji je počinila, njihovi su službenici na ispitivanjima u policiji i na tužiteljstvu priznali da su počinili poslovnu prijevaru, banka je priznala da su izvršili krivotvorenje klasifikacije i kategorizacije kredita, znači institucije, točnije pojedinci u institucijama odbijaju raditi svoj posao i postupati po zakonu. Sigurno ne rade to iz ljubavi prema Hypo banci, već prema novcu.
    SEEbiz: Mnogi državni dužnosnici u RS-u bježe od Vas, Vi ih pokušavate upozoriti na kriminal u Hypo banci, pokušavate doći do njih, gotovo svakodnevno im predajete različite podneske, oni to uporno ignoriraju. Koliko ste oprilike do sada podnesaka predali raznim državnim institucijama i kakve su bile reakcije?
    Novković: Preko tisuću podnesaka sam podnio, ali se u psoljednje vrijeme više ne žele oglašavati o tome, jer ih mi tražimo izvještaje o postupanju, tražimo uvid u kaznene spise po našim prijavama, tih spisa nema. Kada nađemo te spise, Hypo banka je u debelom kriminalu a svi sudionici u postupku u kojem su prikrivali kriminal, Soldat, Bukić, Arapović, kovačević, Milorad Novković i drugi, Agencija za bankarstvo Slavica Injac, svi oni moraju na robiju, svi moraju kazneno odgovarati. Kad tad oni će zbog ovoga odgovarati. Predali smo Novkoviću više podnesaka da konačno prestane okretati glavu od kriminala u Hypo banci i da počne postupati po Zakonu, a nakon toga sam mu predao podnesak u kojem sam ga upozorio da će jednog dana završiti na robiji. Taj čovjek jednostavno mora završiti na robiji.
    Prije ili kasnije, kad propjeva Milorad Novković, odnosno njegovi tužitelji, doći će se do Milorada Dodika. Kad propjeva Slavica Injac doći će se do Milorada Dodika. Kad propjeva Igor Radojčić doći će se do Milorada Dodika. Cijelu tu konstrukciju, ključ drži Milorad Dodik. Dodik je u Republici Srpskoj glavni kriminalni vođa, šef svih kriminalnih radnji i kompletnu privredu i to društvo drži u svojoj šaci. Tko ne sluša taj nema što tražiti.
    SEEbiz: Ovo je jedinstven slučaj, vjerojatno i po tome, što su Vam podršku u raščišćavanju ovog slučaja dali i Vaši bivši zaposlenici, radnici, odnosno nisu se okrenuli protiv Vas, nego Vam daju podršku u nastojanjima da ovaj slučaj istjerate do kraja?
    Novković: Firma Novković i ja kao vlasnik, ponosni smo što je stotinjak naših radnika osnovalo udruženje i stali su u pravnu zaštitu ovog projekta. To je valjda jedinstven takav slučaj, ali tis u ljudi živjeli sa mnom, radili smo zajedno, živjeli su pristojno, izgradili kuće, imali normalnu egzistenciju, imali su pristojne place, mogli su školovati svoju djecu, što i sami mogu potvrditi i što svakodnevno potvrđuju kroz aktivnosti njihovog udruženja.
    SEEbiz: Koliko je ljudi zapošljavalo Vaše poduzeće, a koliko je ljudi, odnosno obitelji posredno hranio Vaš investicijski projekt?
    Novković: Oko stotinjak radnika je bilo direktno zaposleno, a oko tisuću domaćinstava bil oje indirektno uključeno, odnosno imali su indirektno korist od poslovanja mojeg poduzeća. To je, ustvari, bio jedan poslovni plan, čiji je cilj bio izgradnja ozbiljnog poljoprivrednog kombinata. Mi smo pored klaonice pilića, industrije mesa i proizvodnje pilećih prerađevina, imali i program svinjogojstva, gdje smo tovili preko dvije tisuće tovljenika godišnje, prerađivali i transportirali.
    SEEbiz: Postoji li danas sličan proizvodni projekt u Republici Srpskoj?
    Novković: Ne, u Republici Srpskoj više takva proizvodnja ne postoji. Ovakav projekt ne postoji, niti blizu takvog kapaciteta, a i ostali ljudi koji još posluju imaju strašne problem. Samo što uglavnom ljudi nemaju snage za borbu s ovakvim kriminalnim bitangama. Ono na što sam se ja odlučio je da skupim dokaze koje mogu iznijeti izvan BiH da jednog dana te bitange budu procesuirane. To je moj osnovni cilj bio nakon što su me poslovno uništili, jer su na jedan svirep i okrutan način išli u jednoj noći uništiti i mene i moju obitelj. Nakon šest godina, sretan sam i zadovoljan, jer za svaku rečenicu koju sam izrekao posjedujem dokaze.
    SEEbiz: Kako objašnjavate to da s jedne strane u svojim javnim nastupima Dodik govori kako je od RS-a napravio praktički raj za investiture, u svojem političkom program govori kako će se njegova vlast zalagati za domaće i strane investicije, a s druge strane na Vašem primjeru vidimo kako je njegova vlast uništila jedan uspješni investicijski projekt u Republici Srpskoj?
    Novković: To što Dodik govori u javnosti i što se događa na terenu, nema nikakve veze s vezom. To je sasvim kontradiktorno.
    SEEbiz: Dakle, Vi smatrate da u ovom trenutku vlasti u Republici Srpskoj apsolutno ne pružaju nikakvu pravnu i okvirnu zakonsku sigurnost privatnim investitorima?
    Novković: Ja to ne smatram, nego imam dokaze da su zakonodavna, izvršna i sudska vlast u kriminalu. Odnosno pojedinci, postoje u tim institucijama i čestiti ljudi i korektni, međutim pojedinci koji vode te institucije su u kriminalu. To dokazi koje posjedujem potvrđuju.
    SEEbiz: Koliko ste do sada u Vašem slučaju podnijeli kaznenih prijava nadležnim institucijama?
    Novković: Pet prijava. Četiri protiv Hypo banke, jednu protiv glavnog tužitelja Vitomira Soldata. Samo je jedna kaznena prijava za krivotvorenje službenih isprava protiv Hypo banke procesuirana, odnosno nalazi se u Okružnom tužiteljstvu Banja Luka, odnosno znamo gdje se predmet nalazi i u tom predmetu je Hypo banka priznala da je izvršila krivotvorenje. Za ostale predmete ne znamo gdje se nalaze. Ne postoji slučaj na svijetu da ne možete naći predmete kao što se to događa sa mojim predmetima. Evo ja pozivam javnoMilorada Novkovića da kaže gdje su predmeti, pod kojim se brojevima vode, tko u postupajući tužitelji, da nam omoguće uvid u spise, jer mi ne možemo doći niti do tih ključnih podataka.
    SEEbiz: Znači, do sada niti u jednom od Vaših predmeta, niti po jednoj od prijava nema nikakve odluke nadležnih tužiteljstava?
    Novković: Ne samo da nema rješenja, nego ne znamo niti gdje se predmeti nalaze. Nema ničega.
    SEEbiz: Ispričali ste mi kako ste prije par dana pokušali izvršiti uvid u spis u predmetu u kojem je glavni tužitelj Vitomir Soldat u spisu po jednoj od Vaših kaznenih prijava protiv Hypo banke zabranio postupanje policije, odnosno dao je izričitu naredbu policiji da ne smiju postupiti po Vašoj prijavi, ali kada ste pokušali izvršiti uvid u taj spis kako bi došli do tog dokumenta, u pisarnici Tužiteljstva su Vam rekli da taj spis ne postoji?
    Novković: Točno. Prije par dana sam otišao izvršiti uvid u spis u kojem je tužitelj zabranio policiji istragu protiv Hypo banke. Spisa nema.
    SEEbiz: Ali Vama su ljudi iz određenih institucija koji su radili na spisu potvrdili kako postoji dokument kojim je Vitomir Soldat zabranio rad policije na tom spisu?
    Novković: Da. To je točno. Postoji dokument, samo Okružno tužiteljstvo je priznalo da je on zabranio postupanje, policija je priznala da je zabranio istragu, ministar policije je priznao da je tužitelj zabranio istragu.
    SEEbiz: Što mislite zašto je Soldat kao tužitelj to napravio?
    Novković: Zato što mu je netko to naložio. On to nije sam uradio, netko mu je to naložio, jer netko ima interes da se Hypo Alpe Adria Banka ne dira. Jer onog trenutka kada se utvrdi kriminal Hypo banke očigledno je da će određeni pojedinci pa i sam predsjednik Republike Milorad Dodik imati velikih problema. Svi dokazi ukazuju na to da je Dodik u kriminalnoj sprezi sa Hypo bankom. O tome postoje dokazi koje posjedujem.
    SEEbiz: Vi, znači, smatrate da je netko iz vlasti, netko blizak Dodiku morao izvršiti pritisak na Soldata da on izda takav nalog o zabrani istrage protiv Hypo banke?
    Novković: Sasvim logično da je Milorad Novković dobar izvršitelj naloga Milorada Dodika. Sasvim je logično da Novković koji sudjeluje u izboru tužitelja može i izdati takav nalog i utjecati na tužitelje i njihove odluke. Nemoguće je da predsjednik Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća Milorad Novković, koji je obaviješten nekoliko desetina puta o ovom slučaju nije uopće reagirao na kriminal koji je počinio njegov tužitelj Soldat. Soldat nije mogao sam počiniti kriminal. Nemoguće je i da disciplinski tužitelj Milorada Novkovića kaže da je takvo Soldatovo postupanje pravilno i zakonito. To je van svake pameti. Ovo je slučaj gdje svi dokazi potvrđuju da su zakonodavna, izvršna i sudska vlast u kriminalu.
    SEEbiz: Vi, zapravo, posjedujete dokaze koji potvrđuju kako državne institucije organizirano onemogućavaju bilo kakvu istragu protiv Hypo banke?
    Novković: Da. Bezbroj puta smo se obratili Agenciji za bankarstvo koja je jednostavno odbila raditi svoj posao u slučaju Hypo banke. Moj osnovni cilj je bio da im dokažem da su kriminalci i da kad tad moraju odgovarati za taj kriminal. Ne samo zbog mene, jer ja sam siguran da je ovo što radim dobro jer je mnogo ljudi i prije mene bilo uništeno na ovakav način, samo što ljudi nisu imali snage ići do kraja i raskrinkati taj kriminal. Stalo mi je da poslije ovoga više niti jedna firma i niti jedan čovjek ne bude oštećen i uništen, prevaren, ucijenjen na način kako su to do sada radili i kako su napravili i meni. Ovakav kriminal u Republici Srpskoj je stalna pojava, samo što ljudi nemaju snage boriti se i oduprijeti ovakvoj najezdi kriminalaca.
    SEEbiz: Dakle ljudi se boje?
    Novković: Točno, ljudi se boje. Plaše se. Boje se vlasti. Kako da ostvarite bilo kakvo svoje pravo kad kriminal vlada pravosuđem. Da bi išta u Republici Srpskoj funkcionira prvo moramo urediti pravosuđe, a tek potom se može raditi na razvoju privrede i pokretanju ozbiljnih investicija. Sve dok se ne uredi kriminalno pravosuđe u Republici Srpskoj ozbiljnijih pomaka na bolje ne može biti.

  9. Dodik prao novac u Srbiji, povezan sa slučajem Mišković

    Operacije pranja novca, kojeg je na nezakoniti način stekao pljačkom budžetskih institucija u Republici Srpskoj, ali i nezakonitim privatizacijskim operacijama, političkim reketom i sličnim kriminalnim aktivnostima, čini se, najbolje povezuju Milorada Dodika sa slučajem uhapšenog srbijanskog tajkuna Miroslava Miškovića.

    Naime, u predmetu Mišković ime Milorada Dodika pojavljuje se na skoro tridesetak mjesta, vezano uz određene Miškovićeve nezakonite poslovne i financijske operacije. Povezujući taj trag s drugim dokumentima i dokazima koji inkriminiraju Dodika, jasno je kako je Dodik kriminalno stečeni novac u BiH prao kroz zajedničke poslove s Miroslavom Miškovićem, ali i kroz kupnju nekretnina u Srbiji, kao i kroz razne građevinske poslove, kao i u operaciji prodaje rudarskih i hidroenergetskih kapaciteta Republike Srpske.

    Dakle, dokazi danas jasno govore o tome kako je Dodik svoju vlast organizirao kao kriminalnu organizaciju, koja je na kriminalan način stjecala financijsku i materijalnu imovinu čija se vrijednost danas računa u milijardama eura, koje su Dodik i pripadnici njegove vladajuće mafije izvlačili iz Republike Srpske na različite načine i kasnije „oprali“ uglavnom u Srbiji, na Cipru, u Rusiji i drugim državama.

    Afera Dodik – Hypo koju istražujem i o kojoj pišem već mjesecima, dokazuje upravo takav obrazac kriminalnog funkcioniranja vlasti i institucija vlasti koje kontrolira Milorad Dodik. Dakle, Afera Dodik – Hypo ključna je baš zbog toga što otkriva kriminalnu formulu, te kriminalnu tehnologiju Dodikove pljačke, koju neki ekonomski stručnjaci danas procjenjuju i na oko dvije milijarde eura.

    Afera „zgrada Vlade“ i Slučaj „zgrade RTRS-a“, Slučaj Integral, Afera „Ugljevik“, Afera Hypo, Slučaj imovinska kartica, Slučaj Mišković, Slučaj Zekstra – Boska, samo su neke od međusobno usko povezanih kriminalno korupcijskih afera današnjeg predsjednika RS-a Milorada Dodika, koje dokazuju kako je glavni cilj njegove vlasti bila nevjerojatna pljačka i stjecanje materijalne i financijske imovine, glavna metoda je bio državni kriminal i politička korupcija, glavni mehanizam te pljačke bile su entitetske institucije umrežene pod „kapom“ Vladom RS-a, a glavna organizacijska logistika ovog kriminalnog poduhvata Dodika i Mafije Kalderoze bila je zločinačka organizacija pod nazivom SNSD.

    Prema tajnoj dokumentaciji Agencije za istrage i zaštitu Bosne i Hercegovine (SIPA), Milorad Dodik i njegova kriminalna organizacija prali su novac od organiziranog kriminala, stečen kriminalnim aktivnostima SNSD-ove vlasti, između ostalog i u raznim bankarskim, ali i operacijama kupoprodaje nekretnina, ne samo na području BiH, nego i u zemljama regije, a posebno u Republici Srbiji. To u cijelosti dokazuje dokument klasificiran kao povjerljiv, pod naslovom „Izvješće o postojanju osnova sumnje za počinjenje kaznenih djela“, koje je SIPA zaključila 16. veljače 2009. godine, pod brojem 17-02/3-PT-04-1-30/08.

    „Prvoprijavljeni Milorad Dodik u svojstvu predsjednika Vlade Republike Srpske, drugoprijavljeni Slobodan Stanković direktor i osnivač privrednog društva „Integral inženjering“ d.o.o. iz Laktaša, trećeprijavljeni Lazendić Mladen, v.d. direktor Javnog poduzeća „Putevi RS“, četvrtoprijavljeni Nedeljko Čubrilović, ministar saobraćaja i veza u Vladi Republike Srpske, petoprijavljena Fatima Fatibegović, ministar u Ministarstvu za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju u Vladi Republike Srpske, šestoprijavljeni Milenka Dakića, pomoćnik ministra u Ministarstvu za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju u Vladi Republike Srpske, dvanaestoprijavljeni Aleksandar Džombić, ministar financija u Vladi Republike Srpske (danas predsjednik Vlade RS-a, op.a.), četrnaestoprijavljeni Dragan Davidović i petnaestoprijavljena Slavica Stanković su se u period od marta 2006. godine povezivali i povezali u grupu koja je koristeći svoju hijerarhijsku pozicioniranost i politički utjecaj u organima izvršne i zakonodavne vlasti i javnim poduzećima Republike Srpske kao i tržišni utjecaj i konekcije sa odabranim pravnim licima i njihovim vlasnicima su netransparentno i nezakonito kreirali i uspostavili poslovne odnose u okviru kojih su prema prethodno precizno utvrđenim hijerarhijskim zadacima počinili krivična djela pranja novca i porezne utaje izKrivičnog zakona BiH i predikatnih krivičnih djela iz Članka 344. i 347. iz Krivičnog zakona Republike Srpske kojim su omogućili stjecanje imovine i imovinske koristi u iznosu od 115.235.904.08 KM i njeno transferisanje u legalni biznis, dionice, udjele, nekretnine i pokretne stvari na teritoriji Republike Srpske i susjednih država iz regiona“, stoji u povjerljivom dokumentu SIPA-e iz veljače 2009. godine.

    Upravo ovaj dio SIPA-inog izvještaja iz 2009. godine najbolje opisuje model funkcioniranja Dodikove vlasti i kriminalnih struktura koje funkcioniraju kao njegova organizacijska mreža danas poznata pod zajedničkim imenom Mafija Kalderoza. Zloupotrebljavajući politički utjecaj i moć, položaj i ovlasti, Dodik je, naravno, vršeći nezakoniti pritisak na Specijalno tužiteljstvo u Banja Luci, uspio izbjeći kazneni progon u ovom predmetu, kao uostalom i u drugim predmetima vezanim za korupciju i organizirani kriminal vlasti u RS-u. dakle, držeći pod političkom kontrolom nadležna tužiteljstva u Republici Srpskoj, te nakon što je političkom trgovinom u Sarajevu na čelo SIPA-e postavio svojeg provjerenog igrača Gorana Zubca, Dodik je naivno mislio kako je na dulji rok onemogućio bilo kakve istrage o njegovom kriminalu.

    Međutim, u tome se prevario. Točnije, Dodik se prevario igrajući politički poker sa Borisom Tadićem i kriminalnim strukturama koje su uživale političku zaštitu Tadićeve vlasti u Srbiji, poput tajkuna Miroslava Miškovića. Bio je to političko kriminalni ortački sporazum trojca Tadić – Dodik – Mišković, na neki način svojevrsni političko-tajkunski brak iz koristi, u kojem su osim uzajamne financijsko imovinske koristi ova trojica uzajamno pružali i usluge političke zaštite od procesuiranja za brojne korupcijsko kriminalne afere s kojima ih se povezuje. Tako je s jedne strane Dodik političkom kontrolom pravosuđa u Republici Srpskoj onemogućavao pokretanje postupaka protiv njega i njegovih mafijaških suradnika, dok je s druge strane političkom zaštitom koju je uživao od Tadićeve vlasti u Beogradu, Dodik znao kako je za njega Srbija na neki način rezervna pozicija ako mu u BiH zagusti. Zato je dobar dio novca stečenog kriminalom i političkom korupcijom u RS-u „oprao“ upravo u financijskim, poslovnim i operacijama s nekretninama u Republici Srbiji. Ukratko, Dodik je prljavi novac opljačkan u RS-u prao u Srbiji, jer je tamo uživao političku zaštitu korumpiranog Tadićevog političkog establišmenta.

    Dodik naprosto nije računao na mogućnost političkih promjena u Srbiji, barem ne u tolikoj mjeri da njegov kum i politički zaštitnik njegove korupcije u RS-u Boris Tadić više neće uživati dovoljan politički utjecaj kako bi svojim partnerima Dodiku i Miškoviću mogao i dalje jamčiti nedodirljivost pred srbijanskim pravosuđem. Upravo iz tog razloga, najveći dio novca Dodik je oprao upravo preko Srbije i u Srbiji. Tomu je na neki način najbolji dokaz Dodikova imovinska kartica iz 2010. godine, u kojoj je današnji predsjednik RS-a pobrojao svoju višemilijunski vrijednu imovinu u novcu, pokretninama i nekretninama, a čije zakonito porijeklo vrlo teško može dokazati. Točnije, Milorad Dodik vrlo teško može dokazati kako je razlika njegove imovine iz imovinske kartice ispunjene u 2010. godini, stečena zakonito u odnosu na znatno manju imovinu upisanu u njegovoj kartici 2006. godine. Pritom je potpuno jasno da je Dodik imao bilo kakvu ušteđevinu i imovinu od svojih ranijih poslova, ta bi imovina bila upisana u njegovoj imovinskoj kartici iz 2006. godine.
    Tako je u svojoj imovinskoj kartici 2006. godine, dakle u godini u kojoj je došao ponovno na vlast u RS-u sa svojim SNSD-om, upisao kako posjeduje: stan u Laktašima, dva stana u Beogradu, obiteljsku kuću u Republici Srpskoj u BiH, 300 tisuća KM obiteljskog nasljeđa, automobile i dionice poduzeća, dok je na ime supruge upisana imovina: automobile, poslovni proctor u Laktašima, te 100 tisuća KM nekakvog nasljedstva. Prema tadašnjoj imovinskoj kartici ispada kako su njegov sin i kćer u tom trenutku bili bez ikakve vlastite imovine, jer bi je u protivnom Dodik bio obvezan upisati u svojoj imovinskoj kartici.

    Samo četiri godine kasnije, točnije sredinom 2010. godine, imovina Dodikovih, odnosno imovina iz Dodikove imovinske kartice bitno je povećana, iako je jasno kako takva razlika u vrijednosti imovine u samo četiri godine, dakle u roku od jednog dužnosničkog političkog mandata nije mogla nastati na zakoniti način. Tako je pod vlastitom imovinom u imovinskoj kartici iz 2010. godine Milorad Dodik naveo: dva stana u Beogradu, stan u Laktašima, kuću u Laktašima, kuću u Srbiji, automobil, te prihode od poljoprivrede i iznajmljivanja kuće u Beogradu. Pod imovinom supruge Snježane navedeni su uglavnom poslovni prostor i automobil, međutim u odnosu na imovinu Dodikove djece zabilježeno je znatno povećanje vrijednosti imovine u odnosu na raniju karticu iz 2006. godine. Ovo je posebno zanimljivo za Dodikovog sina Igora, koji iako bez ikakvih prihoda, prema imovinskoj kartici iz 2010. godine posjeduje čak: poduzeće Fruit Eco d.o.o. u vrijednosti od dva milijuna 625 tisuća konvertibilnih maraka (oko milijun i 300 tisuća eura), automobile vrijedan 50 tisuća eura, te gotovinski iznos na tajnom računu kod Hypo banke u Banja Luci u iznosu od 10 milijuna 804 tisuće 881 konvertibilnu marku (oko 5,4 milijuna eura). S druge strane i Dodikova kćer Gorica Dodik Trišić tada je upisala kako posjeduje poduzeće Trinity Media & Consulting u vrijednosti od 92 tisuće 874 konvertibilne marke, dakle negdje oko 46 tisuća eura.

    Ukratko u četiri godine mandata na dužnosti premijera RS-a Dodik je svoju imovinu uvećao za kuću u Beogradu, koju procjenitelji procjenjuju i na oko pet milijuna eura vrijednosti obzirom na lokaciju i vrijednost objekta, te za vrijednosti poduzeća koje glasi na Igora Dodika u visini od 1,3 milijuna eura, kao i Igorovu tajnu ušteđevinu kod Hypo banke u vrijednosti od oko 5,4 milijuna eura. Ukratko, Dodik je u četiri premijerske godine uspio zaraditi čak 11,7 milijuna eura. Kada bi se tome pridodala vrijednost imovine njegove kćeri i supruge dobili bismo iznos od oko 11,8 milijuna eura. Pritom, upravo iz njegove imovinske kartice vidimo da su njegovi legalni godišnji prihodi iznosili 59 tisuća 220,50 KM prihoda od premijerske place, 80 tisuća KM prihoda od poljoprivrede, te 100 tisuća KM prihoda od iznajmljivanja kuće u Beogradu. Prema tim podacima koje je u svojoj imovinskoj kartici upisao upravo sam Dodik, njegovi ukupni godišnji prihodi u kritično vrijeme iznosili su 239 tisuća 220,5 konvertibilnih maraka godišnje. Za vrijeme od četiri godine, od 2006. Do 2010. Godine taj iznos je mogao iznositi najviše 956 tisuća 882 konvertibilne marke, odnosno ukupno 478 tisuća 441 eura. Dodikova matematika zakonitosti stjecanja njegove imovine, dakle, nikako ne „drži vodu“. Jer kojom to matematičkom formulom možete izračunati da je politički dužnosnik u četiri godine premijerskog mandata zaradio 478 tisuća 441 eura, a da je u istom vremenskom periodu stekao imovinu u vrijednosti od 11,8 milijuna eura?! Dakle, da se držimo samo ove računice iz Dodikove imovinske kartice, Milorad Dodik u ovom trenutku nikako ne može dokazati zakonitost porijekla njegove imovine u vrijednosti od 11 milijuna 321 tisuću 559 eura.

    Međutim, upravo su istražitelji SIPA-e u svojem povjerljivom izvještaju iz veljače 2009. godine opisali tehnologiju političke korupcije i kriminala kojim je Dodik mogao ostvariti nezakonite prihode iz kojih je financirao i stjecanje sporne imovine čije zakonito porijeklo prema podacima iz imovinske kartice nikako ne može dokazati.

    „U okviru navedene kriminalne grupe u toku poduzimanja otkrivačkih aktivnosti istražitelji Državne agencije za istrage i zaštitu na osnovu utvrđenih činjenica i prikupljenih dokaza kao organizator i vođa grupe identificiran je prvoprijavljeni Milorad Dodik koji je sa drugoprijavljenim Slobodanom Stankovićem i njegovom suprugom četrnaestoprijavljenom Slavicom Stanković osmislio, pripremio i sa ostalim članovima kriminalne grupe izvršio krivična djela pri realizaciji aktivnosti na projektiranju, reviziji projekta, izgradnji i nadzoru nad izgradnjom autoputa E 661, Gradiška – Banja Luka, sekcija aerodrome Banja Luka – Glamočan, izgradnja administrativnog sjedišta Vlade Republike Srpske, izgradnja RTV doma RTRS-a u Banja Luc ii kupovine stambeno poslovnog objekta u Banja Luci (tzv. ABC kompleks) čiji je cilj bio osiguravanje imovinske koristi za Integral Inženjering i Integru Inženjering i ostala rezidentna i nerezidentna pravna i fizička lica i članove kriminalne grupe“, navode istražitelji SIPA-e u povjerljivom izvještaju broj 17-02/3-PT-04-1-30/08.
    Ovaj dokument, dakle, potvrđuje obrazac kriminalnog funkcioniranja Dodikove vladajuće mafije, kojeg smo vidjeli i ranije u slučaju Dodik – Hypo, baš kao što taj model funkcioniranja Mafije Kalderoze potvrđuje i slučaj prodaje rudnog bogatstva Republike Srpske u Ugljeviku navodnom stranom investitoru, kojeg predstavlja off shore kompanija sa sjedištem na Cipru. Taj Ciparski trag Dodikovih kriminalnih operacija, iako nominalno glasi na navodnog ruskog investitora, zapravo povezuje Dodika s puno ozbiljnijim organiziranim kriminalom, koji svoje korijene vuče još iz vremena Slobodana Miloševića. Naime, poznato je, iako mediji u BiH danas izbjegavaju tu temu, kako je ratnih devedesetih godina Milorad Dodik bio jedan od ključnih ljudi u Miloševićevoj mreži za međunarodno krijumčarenje cigareta u BiH i Srbiji, ali i regiji, i to duhanskim kriminalom povezanim s Tvornicom duhana Rovinj i međunarodnim krijumčarenjem TDR-ovih cigareta, zbog čega je sve do dolaska na vlast u RS-u, Milorada Dodika pratio njegov ratni nadimak Mile Ronhill. Suprotno onome što danas tvrdi, Dodik je bio u uskom krugu povjerenja Slobodana Miloševića i njegovog režima, iako su to pokušavali sakriti, a kao takav jasno je da je morao biti povezan i s operacijama pranja novca stečenog duhanskim kriminalom. Najveći dio tih operacija pranja novca duhanske mafije devedesetih, odvijao se preko tajnih računa otvorenih kod ciparskih banaka. Potom je novac sa ciparskih računa prebacivan na tajne račune jednim dijelom direktno ili indirektno pod kontrolom Zagrebačke banke, da bi nakon toga novac bio prebacivan na tajne račune kod dvije banke u Velikoj Britaniji i Francuskoj, a potom u drugoj polovici devedesetih sav je taj novac duhanske mafije, preko povjerenika pohranjen na tajne povjereničke račune kod Hypo Alpe Adria Banke u Klagenfurtu. Sa tih tajnih računa kod Hypo banke ovaj je prljavi novac „opran“ kroz fiktivne kreditne investicijske operacije Hypo Grupe na Balkanu, najvećim dijelom u Hrvatskoj, BiH, Srbiji, te jednim dijelom u Sloveniji i Crnoj Gori.

    Često su u svrhu prikrivanja traga novca stečenog kriminalnim aktivnostima povjerenici iz Srbije i Hrvatske, i BiH, poslove obavljali i preko povjereničkih off shore tvrtki registriranih na Cipru, koje su nominalno glasile na treće osobe, u pravilu strance, nerijetko upravo državljane Ruske Federacije, a za što su postojali tajni ortački ugovori. Zato ne može biti slučajnost da je po istom modelu Milorad Dodik tijekom prošle godine odlučio off shore tvrtki sa Cipra, u izrazito netransparentnom i potencijalno nezakonitom postupku prodati termoenergetske kapacitete i rudnik u Ugljeviku, čime je vrlo čudnim ugovorom potpisanim u tajnosti prvo u srpnju 2011., a potom u srpnju 2012. godine, strateške energetske kapacitete Republike Srpske prodao off shore kompaniji netransparentnog vlasništva sa Cipra. Ugovor je izrazito nepovoljan za Republiku Srpsku, ali i za BiH kao državu, ali je zato povoljan za Comsar Energy Group Limited, čije vlasništvo nominalno glasi na ruskog investitora Rašida Serdarova. Nije isključeno da se radi o klasičnoj prijevari, iza koje stoje tajni suvlasnici ove off shore operacije, koje kontrolira upravo Milorad Dodik, odnosno uopće ne bi trebalo čuditi kada bi se s protekom vremena ustanovilo kako je Dodik sam sebi prodao strateške energetske kapacitete Republike Srpske. Model ove prodaje preko off shore kompanije sa Cipra, koja osniva firmu kćer u RS-u, čiji je 90 postotni vlasnik, a koja potpisuje ugovor kojim preuzima termoenergetske i rudne kapacitete u Ugljeviku, jasno ukazuje da se zapravo radi o skrivanju tragova pravih kupaca koji stoje iza ove operacije. Jer ako se radi o stvarnom stranom investitoru, tada ukoliko je sve čisto i zakonito, strain investitor kao takav kupuje i potpisuje ugovore, i za to mu nisu potrebne igre preko mreže off shore firmi koje kontroliraju nepoznati suvlasnici i partneri.
    Kako su već kružile informacije o Dodikovim tajnim računima na Cipru, Afera Ugljevik ukazuje kako bi Dodik mogao biti usko povezan i s pranjem jednog dijela novca sa ciparskih računa kojeg je kontrolirao Milošević, odnosno njegovi povjerenici, te se nameće i logično pitanje, je li možda Milorad Dodik bio jedan od tajnih povjerenika na tajnim Miloševićevim ciparskim računima, odnosno je li Dodik bio dio Miloševićeve ciparske mreže za pranje novca opljačkanog iz Srbije ili stečenog kriminalnim aktivnostima u regiji. Afera Ugljevik svakako bi mogla biti indicator kako je Dodik odlučio iskoristiti svoj trenutni politički utjecaj i poziciju u BiH kako bi kroz Operaciju Ugljevik oprao jedan dio novca s tajnih ciparskih računa koje kontrolira kao povjerenik duhanske mafije iz devedesetih godina. Ukoliko je to tako, ovaj bi slučaj trebao dodatno zainteresirati srbijansko pravosuđe, koje već i u činjenici da je Dodik kriminalno stečen novac u RS-u prao kupoprodajom nekretnina u Srbiji, točnije u Beogradu, ima razloga za pokretanje predistražnih radnji protiv Dodika zbog kaznenih djela pranja novca i utaje poreza, pogotovo i zbog toga što je Dodik osim državljanin BiH, ujedno i državljanin Srbije, u kojoj za razliku od BiH ne uživa nikakav oblik diplomatskog ili ikakvog imuniteta, te bez ikakvih problema može biti predmetom kaznenih istraga i sudskog procesuiranja.

  10. Поштовање,херцтреф. Знам да је текст мало подугачак, само ми је стало да пренесем информације које имим да се види колико су спремни и искрени у борби против криминала и корупције. За њих важи оно сви су лопови осим нас.РС је наша приватна својина и ми што узимамо то није крађа то је наше а ви сви остали сте лопови јер узимате оно што смо ми хтијели а нама не дајете ништа.

Оставите одговор